Kavezni uzgoj atlantske plavoperajne tune u Hrvatskoj ima poprilično dugu uzgojnu tradiciju od gotovo 30 godina. U Hrvatskoj je započeo 1996. godini, a znanje o tehnologiji takve vrste uzgoja je u domovinu donio povratnik iz Australije. On je svoje vještine stekao na proizvodnji srodnika spomenutoj tuni – južnoj plavoperajnoj tuni (T. Maccoyii).
Tvrtke koje se u Hrvatskoj bave tom granom akvakulture dugi niz godina izgradile su neprocjenjivo iskustvo i znanje. Danas proizvode vrhunske riblje proizvode koje su prepoznali i najveći svjetski potrošači tune iz Japana.
Složeni mehanizam uzgoja
Kako bi razumjeli složeni mehanizam uzgoja, prvenstveno moramo spoznati biološke karakteristike i ekološke procese vrste te mjere zaštite koje globalno ograničavaju ulov i uzgoj tune. Time populaciju ovih migratornih riba čine održivom i stabilnom u odnosu na ostale žive morske organizme koji su poprilično ugroženi.
Atlantska plavoperajna tuna (Thunnus thynnus) pripada porodici brzih i konstantnih plivača iz porodice skušovki (Scombridae). Vretenasto i hidrodinamičko tijelo te mali plivajući mjehur tjeraju tunu na stalni pokret. Stoga se ova vrsta ističe kao jedna od najbržih životinja sa zabilježenom brzinom kretanja od oko 90 km/h. Njeno meso je jako bogato skupinama tvari kao što su omega 3 masne kiseline, proteini, esencijalne aminokiseline, vitamini te elementi fluora, natrija, kalcija i joda.
S obzirom da je prepoznata kao kvalitetna i ukusna namirnica za prehranu ljudi, tuna postiže visoku tržišnu cijenu. Odavno je u fokusu ribolovaca koji su je u prošlosti nemilosrdno izlovljavali. Zbog prelova ove vrste i njenih srodnika kojeg su znanstvenici evidentirali još sredinom prošlog stoljeća, 1969. je osnovana Međunarodna komisija za očuvanje i zaštitu atlantskih tuna (skraćeno ICCAT).
Svrha organizacije ICCAT je očuvanje migratornih vrsta uz kontrolu izlova koju reguliraju uspostavljanjem kvote za svaku svoju državu članicu. Države koje nisu članice ne smiju loviti, uzgajati niti stavljati u promet vrste koje ICCAT štiti. Ovakav način zaštite se iz današnje perspektive ispostavilo kao mudra inicijativa jer se riblji fond ovih životinja značajno oporavio. Osim kvota ICCAT propisi informiraju ribolovce o vremenu lovostaja, minimalnim ulovnim veličinama, načinima uporabe ribolovnih alata te načinu praćenja i prikupljanja podataka o ulovu, nasadu, uzgoju i trgovini tunom.
Tuna u Sredozemlju
S obzirom na svoju brzinu i mogućnost temperaturne prilagodbe okolišu, a naročito dubinama na kojima obitava, tuna migrira na velike udaljenosti u potrazi za hranom i područjima koji joj odgovaraju za mriješćenje. ICCAT stoga podjelu ove vrste temelji po području mrijesta pojedinih skupina jedinki. Time razlikuje zapadnu populaciju koja se mrijesti u Meksičkom zaljevu i istočnu koju više privlači područje Sredozemnog mora.
Mrijest tune je sezonskog karaktera, a u Sredozemlju počinje početkom ljeta kad temperature mora dostižu oko 23 °C na površini.
Hrvatska je članica ICCAT-a od 2006. od kada joj se svake godine dodjeljuje određena ulovna kvota. Ulovna kvota se odnosi na kategorije gospodarskog i negospodarskog ribolova s potkategorijama u gospodarskom ribolovu – plivarice tunolovke i udičarski alati te sportski i rekreacijski ribolov za trofejne primjerke u negospodarskom ribolovu. Ukupna ulovna kvota za 2024. godinu iznosi 1057,97 t.
Minimalna masa tune koja je dozvoljena za zadržavanje na plovilu, iskrcaj te stavljanje na tržište je 30 kg ili 115 cm. Međutim minimalna dopuštena masa plavoperajne tune koja se lovi za nasad na uzgajalištima alatom plivaricama tunolovkama iznosi 8 kg zbog manjih primjeraka koji ulaze u Jadran. Naime Jadransko more zbog svog specifičnog položaja i zaliha hrane služi manjim migratornim vrstama tune kao hranilište plavom ribom – srdelom, srdelom golemom, papalinom, inćunom.
Riba manje mase se dohranjuje na uzgajalištima
Riba manje mase koja se izlovljava iz prirodne populacije dalje se na uzgajalištu dohranjuje dok ne dostigne prosječnu masu od 30 kg. Da bi se postigla zadana uzgojna masa potrebno je otprilike 18 mjeseci. Tako prosječan uzgojni proces ponekad može potrajati od dvije do tri godine.
Kavezni uzgoj tune je stoga primarno ribarska djelatnost kojom se proizvodi hrana. Razlog takvoj klasifikaciji ove vrste akvakulture je taj što se riba prvotno lovi mrežama plivaricama tunolovkama. Nakon ulova se tuna do uzgojnih instalacija prebacuje transportnim kavezima koje pak vuku specijalni brodovi tegljači. Takav transport za riblje organizme je dugotrajan i iscrpljujući. Stoga riba koja je izložena toj vrsti stresa može biti podložna raznim infekcijama i oboljenjima. Ona naravno utječu na rast i kondiciju jedinki. Današnja napredna tehnologija uzgoja nastoji minimalizirati uzroke stresa istražujući utjecaj populacijske genetike atlantske plavoperajne tune.
Najviše se izvozi u Japan
Trenutno u Hrvatskoj tunu uzgajaju velike i moćne tvrtke koje uglavnom imaju dugu i uspješnu akvakulturalnu proizvodnju. Prema dozvoljenim godišnjim uzgojnim količinama od ukupno čak 5.970 t prednjače tvrtke koje su se pozicionirale u Zadarskoj županiji kao što su Kali tuna i Jadran tuna, slijede ih Sardina u Splitsko-dalmatinskoj s 1.400 t i Pelagos net farma u Šibensko-kninskoj županiji s 1.200 t. Stvarna ukupna proizvodnja na državnoj razini prema zadnjim dostupnim podacima Uprave ribarstva iz 2022. godine iznosi 3.271 t. Zanimljivo je da je samo godinu prije ta ista brojka iznosila gotovo 2.000 t proizvodnje više. Razlika u godišnjoj proizvodnji ovisi uglavnom o dostupnosti ribe iz prirodnih izvora i mortalitetu koji se stvara prilikom stresnih operacija tijekom manipulacije ribom. Prema tim istim podacima iz 2022. oko 99 % uzgojne mase tune iz Hrvatske je izvezeno uz ostvareni prihod od 39.198.159 eura. Najviše uzgojene tune se izvozi u Japan gdje riba postiže dobru cijenu uz uvjet da odgovara visokim standardima kakvoće mesa.
Standardi kakvoće
Standardi kakvoće mesa su definirani tako da svaki pojedini primjerak ribe mora biti usmrćen humano, brzo i efikasno. Sve kako bi se izbjeglo stvaranje mliječne kiseline u tkivu ribe, koje nastaje kad je riba u stresu. Mliječna kiselina mijenja okus mesa tune, a s time snižava njenu tržišnu vrijednost. Stoga je ovo jedan od bitnijih koraka u uzgojnom ciklusu.
Cjelokupnom procesu vađenju tune iz mora i pripreme za prodaju pridaje se velika važnost. Japanski brodovi hladnjače obično čekaju spremni za utovar očišćene tune odmah nakon izlova i procesa usmrćivanja. Bitno je naglasiti da se uz izravnu prodaju tune veže i neizravna prodaja srdele. Ona služi za hranjenje tune u kavezima, a količine dohrane su sezonski definirane te su veće u toplijim razdobljima godine i kod većih jedinki ove vrste. Osim u Hrvatskoj tuna se uspješno uzgaja u Japanu, Australiji, Sjevernoj Americi, Dalekom istoku i Sredozemlju.
Inovativna istraživanja
Zatvaranjem uzgojnog ciklusa mriješćenjem tune bi se smanjio pritisak na okoliš. Tada ne bi bilo potrebno loviti ribu iz prirodnih resursa. Prvi istraživači na ovom polju bili su dakako Japanci 70-ih godina na sveučilištu Kindai, međutim jaja i embriji koje su umjetno uzgojili su tada preživljavali samo kroz nekoliko tjedana. Tek 2002. znanstvenici su uspjeli zatvoriti životni ciklus te uzgojiti ličinke odrasle umjetno uzgojene pacifičke plavoperajne tune. Istraživanja mrijesta tune osim u Japanu počela su se provoditi i u EU zemljama uglavnom unutar projekata koji su financirani iz EU fondova (Španjolskoj, Malti, Grčkoj, Hrvatskoj, Egiptu, Turskoj). U Norveškoj istraživanje provodi njihov najveći privatni institut Sintef. Proizvodnja mlađi tune još uvijek nije u potpunosti stabilna niti komercijalno isplativa. Stoga je nužno pričekati daljnja inovativna rješenja na tom polju koja će dodatno unaprijediti kavezni uzgoj plavoperajne tune diljem svijeta.
