U podrumskim prostorijama Matije i Tamare Sabol u Starigradu pored Koprivnice, unazad tri godine razvija se tiha djelatnost, a upravo tako su, Tihi rast, nazvali i svoj OPG.
Investicija u bukovače pokazala se vrlo isplativom, tržište postoji, a plasiraju ih u lokalne restorane.
Krenuli prije tri godine
U podrumu na površini 40 kvadrata ovaj bračni par uzgaja bukovače. Riječ je o jestivim gljivama poznatima po svojoj aromi i nježnoj teksturi čiji uzgoj, iako naoko jednostavan i moguć u različitim uvjetima – zahtijeva određena znanja i vještine.
Matija i Tamara prije tri su godine krenuli s uzgojem na malo, za probu. U to su vrijeme intenzivno razmišljali o pokretanju posla koji bi im osigurao dodatnu vrstu prihoda. Budući da slobodno vrijeme vole provoditi u prirodi, šetati i brati sezonske gljive, ideja je tako pala na uzgoj gljiva i to upravo bukovača. Spojili su se s jednim uzgajivačem iz Zagreba. Od njega su u početku uzimali manje količine supstrata i micelija, a kad su se zainteresirali za uzgoj, dobili su od njega i početne savjete.
–Bukovače smo izabrali jer su ukusnije, nutritivno bogatije od šampinjona i nema ih toliko kod nas u komercijalnom uzgoju. Nitko ih zapravo na našem terenu i okolici više ne uzgaja pa nam se učinilo da bi ideja mogla proći. Rekli smo si tad – idemo vidjeti pa kak’ bude. Tržište se odmah pokazalo da postoji, dosta se toga prodalo i na području Međimurja gdje radim i tako smo krenuli, prisjetio se Matija.
S početnih 30 kilograma nakon tri su godine došli do ture od tone i pol supstrata iz kojeg u prvom rodu beru 200 kilograma gljiva. Početna ulaganja nisu im bila prevelika. Podrumski prostor ispod njihove kuće bio je većinom neiskorišten. Uvjeti su, uz neke preinake postali gotovo savršeni za uzgoj gljiva.
–Prenamijenio sam ventilaciju odnosno upuhivanje svježeg zraka bogatog kisikom koji je izrazito važan za pravilan rast i razvoj gljive te s druge strane izvlačenje CO₂ koji se stvara prilikom plodonošenja, optimizirao vlagu, dogrijavanje prostora i izmjenu svjetla i mraka na svakih 12 sati i to je za početak bilo to. Početno ulaganje nije bilo preveliko, nismo ni htjeli nešto na veliko. Gljiva je kvarljiva roba koju moraš brzo prodati. Nije to kukuruz koji budemo spakirali u vreće i čekali dobru cijenu i kupca – govori Matija i napominje kako je plan kroz godinu do dvije napraviti malo veći gljivarnik.
Kako izgleda runda gljivarenja?
–Imamo dvije prostorije, kontinuirano punimo vreće u jednoj pa u drugoj. U kontroliranim uvjetima možeš proizvoditi cijelu godinu, samo je bitno da u plodonošenju zadržiš temperaturu od 10 do 18 stupnjeva. Bukovače uspijevaju i za ljetnih vrućina jer nam podrum ne ide iznad 18, 19 stupnjeva. Naravno, ima sojeva koji mogu podnašati i veće temperature, ali gljiva nije toliko kvalitetna, puno je svjetlija, lagana i suha, kaže ovaj iskusni uzgajivač. Otkriva i da od samih početaka do danas nisu imali puno promašaja.
–Prva tura nam je bila odlična, čovjek koji nas je uveo u posao je bio iznenađen urodom pa smo se šalili da je to početnička sreća, no nismo nikad totalno promašili. Zna se dogoditi da ne skuhaš dobro slamu pa dođe plijesan, ali u ovih nekoliko godina to nam se dogodilo u možda nekoliko vreća, zanemarivo, rekao je Matija.
Postupak izrade supstrata najzahtjevniji je dio posla.
–Gljiva se hrani celulozom i najpovoljnija za njenu sadnju je sjeckana pšenična slama koja se pasterizira u vodi na 90 stupnjeva četiri do šest sati.
–Drugi dan se cijedi i dok se drugi dan slama rashladi ispod 30 stupnjeva, zasijava se micelij na pet posto ukupne količine vlažnog supstrata. Onda se pune vreće, zbijaju i narednih 15 do 20 dana, ovisno o sorti, temperatura mora biti od 22 do 25 stupnjeva da gljiva pojede celulozu i nahrani se energijom za rast.
–U toj fazi najbitnija je visoka razina higijene, sterilni uvjeti da se u supstrat ne nasele druge konkurentne gljivice. To sve traje dva tjedna i tu ako zezneš je gotovo, jer već si uložio. No, ako ta faza uspije, uvijek ćeš nešto dobiti, možda nekad ne savršeno, ali nešto bude. Nakon te faze prorastanja, temperatura se u prostoru snižava na 10 -15 stupnjeva, na taj način se ,,šokiraʺ supstrat i kroz 10 dana gljiva krene rasti, nakon čega još treba 10ak dana da naraste do branja, što ovisi o temperaturi – što viša temperatura, to gljiva brže raste, objasnio je Matija cijeli proces.
Otkup bukovača je osiguran
Najskuplje u cijeloj spomenutoj priči je nabavka micelija kojeg nabavljaju iz Mađarske. Tržište je njihov proizvod jako dobro prihvatilo, a osim pojedinačnih kupaca dogovorili su otkup bukovača s jednim koprivničkim restoranom i jednim poduzećem koje ima restoran društvene prehrane.
Upravo odabir bukovače kao rijeđe uzgajane gljive se pokazao ispravnim i njen plasman je dosta siguran. Za sad ostajemo u ovim okvirima, ne razmišljamo trenutno o puno većim količinama niti o širenju plasmana jer nam je to uz naše stalne poslove dodatni izvor prihoda, naglasio je Matija. On uglavnom vodi brigu o uvjetima u uzgoju, dok onaj finiji dio posla oko promocije i društvenih mreža prepušta supruzi Tamari, a snage udružuju kad je u pitanju berba, pakiranje i dostava.
–Cijena kilograma naših bukovača trenutno je 5 eura. Nismo dizali cijene jer s ovim iznosom pokrivamo svoje troškove, a uspijevamo ostvariti i planiranu zaradu pa se nećemo polakomiti, napominje Matija.
Kako njihovo iskustvo do sada pokazuje, tijekom godine su u stanju uzgojiti 8 do 10 tura s tim da su kroz ljeto komotno i bez brige išli na godišnji odmor.
–Nema s njima previše brige ako je sve posloženo kako treba. Imamo rasvjetu, ventilaciju i ovlaživanje na tajmere, tak da nema prevelikog posla između sadnje i berbe. Trenutno ih uzgajamo na 40 kvadrata i na 60 smo posto kapaciteta. U budućnosti planiramo urediti 100 kvadrata sa više manjih prostorija gdje bi uzgojili 500 kilograma po jednoj berbi te bi se vjerojatno na toj količini zadržali, osim ako bi bilo 100 posto sigurnog plasmana za veću količinu, najavio je planove Matija.
S početkom godine primili su se proizvodnje dva nova proizvoda od bukovača. Riječ je o ukiseljenim bukovačama i namazu od bukovača što je sljedeći korak u osvajanju tržišta.
–Ovo smo počeli ove godine, napravili smo za probu i ljudi su lijepo prihvatili. Ipak, primarni nam je proizvod ,,friškaʺ gljiva dok ćemo na ove delicije ljude tek morati naučiti, kazao je Matija na kraju.
Foto: Sonja Badalić, dipl. nov.
