Kaktuse volimo ili ne volimo. Osoba koja ima jedan primjerak vjerojatno ne uživa u cvatu kaktusa, jer kaktus ne cvate. Za izostanak cvatnje krivi su vlasnici jer bodljikavim ljubimcima nisu osigurali uvjete koji im pogoduju. Međutim, imate li malo vremena i puno volje, za kratko vrijeme možete sakupiti nekoliko primjeraka raznih kaktusa i stvoriti malu zbirku. Kako će vaši kaktusi napredovati vjerojatno će zbirka nastaviti rasti i širiti se, a do tog vremena već ćete steći stanovito znanje i vještinu. Kako bismo vam olakšali prve korake, koji su najčešće i najteži, donosimo nekoliko savjeta o uzgoju kaktusa.
Kaktusi – Klima i stanište
Kaktusi su porijeklom iz pustinjskih krajeva, uglavnom Sjeverne, Srednje i Južne Amerike. Znači, za uspješan uzgoj potrebno je imati odgovarajući prostor i položaj. Najbolji je južni položaj, jugozapadni je nešto lošiji, jugoistočni je lagano upitan, dok sjeverni položaj nikako nije pogodan za kaktuse.
Kaktusi dobro uspijevaju u našim klimatskim prilikama. Jasno, od proljeća do jeseni možemo ih držati u vrtu, na balkonu ili terasi, ili jednostavno na prozorskoj dasci. Što će imati više sunca bolje će napredovati. Osobito su povoljni uvjeti za uzgoj kaktusa duž priobalja, no tamo bi se mogli pojaviti neki problemi zimi.
Tlo za kaktuse
Kako su kaktusi stanovnici pustinja, koje su većinom pješčane i neplodne, zapravo i ne traže osobito plodno tlo. Odlučite li se uzgajati kaktuse, tada im osigurajte prikladno tlo. Ako ste u mogućnosti, mješavinu tla možete napraviti sami. Izmješajte jednake dijelove vrtnog tla, lisnjače i riječnog pijeska.
Nije potrebno dodavati nikakva organska gnojiva. Važno je da je mješavina dovoljno prozračna i da dobro propušta vodu. Ako pak niste u mogućnosti sami pripremiti tla, gotovu mješavinu možete kupiti u boljim vrtnim centrima.
Drenaža
Velike količine vode za kaktuse mogu postaviti drenažni sloj u lonac u koji se kaktus sadi. Naime, kod zalijevanja je potrebno natopiti sloj tla oko korijena kako bi biljka mogla upiti dovoljno vode, a ista ta voda se ne smije zadržavati u podnožju lonca. Lonac za uzgoj obavezno mora imati drenažni otvor na dnu, otvor kroz koji će otjecati višak vode.
Na otvore se stave komadi starog glinenog lonca, biti pogubne, naime, u jako vlažnoj zemlji vjerojatno će doći do truljenja korijena i samog tijela kaktusa. Zato je vrlo važno komadi opeke ili kamenje srednje veličine. Na taj sloj može se staviti sloj sitnijih kamenčića i tek tada se lonac puni zemljom. Osim toga, lonce ne stavljajte na tanjuriće.
Kaktusi – Voda i zalijevanje
Bez vode nema života. Čak bi i kaktusi uginuli bez vode, pri čemu je posve jasno da bi prije nego uginu dosta dugo mogli preživjeti bez vode, znatno duže od ostalih biljaka. Za uzgoj kaktusa, točnije za zalijevanje, rašireno je krivo vjerovanje da kaktuse treba zalijevati žličicom ili kapaljkom.
Načelno, biljke će preživjeti takvu torturu, no rast će im biti znatno usporen, gotovo neprimjetan. Takvim načinom zalijevanja kaktus kojeg kupimo kao posve mali i mladi primjerak ostao bi istih dimenzija dugi niz godina. Sasvim suprotno, kaktusima treba vode, osobito ako tijekom ljeta cijeli dan stoje izloženi suncu.
Jasno, baš kao ni druge biljke, ni kaktuse necemo zalijevati u podne, već je najbolje zaliti ih predvečer. Količina vode ovisi o veličini samog kaktusa i nema nekog općenitog pravila kojom količinom vode treba zalijevati biljke. Važno je da pri zalijevanju dobro natopimo tlo u loncu.
Koliko često ih zalijevati? Ovisi o položaju. Ako su kaktusi smješteni na južnoj strani i cijeli su dan izloženi suncu neće im škoditi čak i ako ih zalijevamo svakodnevno. U tom ce slučaju vrlo bujno i brzo rasti. Ako se kaktusi drže na otvorenom mjestu, tada učestalost zalijevanja ovisi i o kiši. Naravno, za kišnog vremena kaktuse nećemo zalijevati, no za sušnog vremena preporučuje ih se barem jednom tjedno dobro zaliti.
Zimsko mirovanje kaktusa
Mnogi vlasnici kaktusa žale se da im kaktusi ne cvatu. Razlog je vrlo često jedan – izostanak zimskog mirovanja. Obično vlasnici ovih kaktusa svoje primjerke drže u zimi grijanoj prostoriji, gdje je previsoka temperatura za kaktuse. Doba zimskog mirovanja obično traje od listopada do ožujka, ovisno o vremenskim prilikama.
U svakom slučaju ako je jesen kišna, oblačna i maglovita, vrijeme je za spremanje kaktusa u prostoriju u kojoj će prezimiti. Optimalna temperatura tijekom zimskog mirovanja kreće se od 5 do 10 °C za većinu vrsta kaktusa. Idealno bi bilo da se kaktusi smjeste u što svjetliju prostoriju ili barem uz prozor, kako bi imali što više svjetla. Najbolje je zapravo, zimi ih držati u grijanom stakleniku ili plasteniku. Za vrijeme zimskog mirovanja biljke se ne zalijevaju!
Prihrana kaktusa
Već smo rekli da kaktusi ne traže plodno tlo, no ipak ih je potrebno prihranjivati. Za prihranjivanje kaktusa koriste se gotova, komercijalna gnojiva za kaktuse. Ista možete nabaviti u svakoj cvjećarnici, poljoapoteci ili u vrtnom centru. S prihranom se počinje u proljeće, nakon što kaktuse iznesemo van.
Prije prvog sezonskog prihranjivanja kaktuse prvo zalijte pa ih nakon nekoliko sati prihranite. Kasnije se mogu prihranjivati bez prethodnog zalijevanja. U vrijeme porasta kaktusa i cvatnje prihranjivati se mogu jednom tjedno. S prihranjivanjem bi trebalo prestati sredinom ili krajem rujna, ovisno o vremenskim prilikama. Što je temperatura niža, što su dani oblačniji to je manja potreba za prihranjivanjem.
Kako uspjeti u proizvodnji kaktusa?
Iako često zbog svojih bodlji u doticaju s kožom izazivaju alergijske reakcije, i treba mnogo ljubavi i znanja u proizvodnji, od kaktusa se može živjeti, a primjer tome jest proizvođać kaktusa iz Žažine u Sisačko-moslavačkoj županiji, Hrvoje Bešlić.
Proizvodnju kaktusa u Žažini posjetili smo uz stručno vodstvo izv.prof.dr.sc. Vesne Židovec s Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Nadomak Lekenika stoji staklenik od 800-tinjak četvornih metara, koji broji nekoliko tisuća kaktusa. Brojni sukulenti, oni bez i kaktusi s velikim, malim, dlakavim bodljama, raznih veličina i oblika, cvatući i nacijepljeni na podloge, dio su bogate Bešlićeve zbirke.
Ljubav i tradicija
Svoju priču Bešlić započinje poviješću bavljenja ovim poslom. Uzgoj kaktusa u obitelji Bešlić tradicija je duga 60 godina. Kako navodi Bešlić:“ Kroz to dugo razdoblje sklonost prema tim bodljikavim stvorenjima povezala je čak tri generacije Bešlić, koji su i u najtežim trenucima ratnog razaranja i progonstva ostali vjerni svojim kaktusima.
Prve kaktuse davnih četrdesetih godina prošlog stoljeća sakupila je u Kutini moja baka Emilija Bešlić koja ljubav prema kaktusima prenosi na mog oca Josipa. Otac šezdesetih godina u Petrinji gradi svoj prvi staklenik u koji smješta svoju vrijednu zbirku. Upravo u to vrijeme počinju prvi sajmovi cvijeća u čiju se organizaciju uključuje i Josip sa svojim kaktusima. Već 1967. za svoju kolekciju dobiva Šampionsku statuu na izložbi cvijeća u Sisku, te zlatnu medalju na I izložbi cvijeća u Zagrebu.
Nižu se godine i nagrade, zbirka se povećava, a otpočinje i proizvodnja mladih biljčica. Zajedno s preostalim kaktusima stasa i treća generacija kaktusara iz Petrinje, i koncem osamdesetih od oca obnavljam zbirku i s njime gradim novi staklenik. Ratni vihor 1991. u Petrinji ruši desetljetni trud. Iako u neizvjesnosti ratnog okružja, moja obitelj ponovo počinje s uzgojem kaktusa.“
Odlučni iskorak 1995. godine čini Hrvoje koji svoj život profesionalno veže uz kaktuse gradeći moderan staklenik u Žažini sa stalnom izložbom kaktusa. Tako su amaterski počeci, od prije 60 godina prerasli u vodeću proizvodnju kaktusa i drugih sukulenata na hrvatskom tržištu, a prozorska zbirka bake Emilije u vrijednu botaničku kolekciju.
Kaktusi – Sočni, mesnati, korisni
Hrvoje Bešlić je svoje izlaganje započeo riječima profesora Mije Kišpatića koji je 1891. godine rekao : „Ona ista priroda što je stvorila velebne palme i slikovita drveća, stvorila je i prave nakaze – kaktuse, kao da se sa svijetom htjela našaliti!“. No, našalila se priroda ili ne, stvorila je biljke koje mogu preživjeti ekstremne uvjete.
Važno je spomenuti kako se kod Bešlića nalaze i mnoge vrste kaktusa koje su strogo zaštićene, a slobodno se može reći kako je njegova zbirka kudikamo brojnija, no što je ima i Botanički vrt u Zagrebu. Današnja trgovina kaktusa je strogo regulirana zakonima i CITES konvencijom (Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka).
Kako bi mogao krenuti u biznis s kaktusima, Bešlić je u Ministarstvo zaštite okoliša i prirode morao predati popis svih vrsta i količina koje ima u posjedu, također i zbog obrazloženja o invazivnosti pojedinih vrsta, koje bi se eventualno mogle nekontrolirano proširiti i poremetiti biološku ravnotežu. Kaktusi su sukulenti što bi u prijevodu značilo, sočan, mesnat, pun vode, što je kaktusima bio osnovni preduvjet za preživljavanje u sušnim razdobljima.
U toj velikoj skupini, biljke imaju zadebljalu stabljiku ili list, ali i zadebljali korijen, što je važno kako bi u vrlo kratkom vremenu mogli prikupiti veću količinu vode koju će pohraniti i sačuvati, a istovremeno imaju i smanjen broj puči kojima osiguravaju preveliko gubljenje vode. Porodicu agava (Agavaceae) često vidimo i u našem obalnom području, kao npr. Agave americana, koje kad dođu u spolnu zrelost stvore veliki cvat, za koji daju cijelu svoju „životnu energiju“, a poslije stvaranja sjemenki venu.
Agave i opuncije su još za vrijeme Dubrovačke Republike iz Amerike dovezene brodovima na obale južnog Jadrana, odakle su se počele širiti prema sjevernom dijelu. Od čvrstih niti agave kraljice Viktorije, na Hvaru i Pagu se rade i čuvene čipke, a agava služi i za dobivanje čuvenih alkoholnih pića – tekile i pulque.
U stakleniku su brojne i ljekovite Aloa vera biljke, koje se na prvi pogled doimaju poput agava, ali pripadaju porodici ljiljana i nemaju veze s kaktusima, a navedena sličnost pripisuje se konvergenciji koja u biologiji podrazumijeva razvoj sličnih osobina i sličnih organa s istim funkcijama kod vrsta koje nisu međusobno srodne i do kojih dolazi tijekom evolucije kao posljedica prilagođavanju sličnim uvjetima života. Iz toga slijedi da se slični oblici koji se nađu kod raznih živih bića mogu povezati samo s njihovom funkcijom.
Prilagodba kaktusa
Zašto kaktusi u većini slučajeva imaju bodlje? Bodlje na listovima i/ili zadebljalim vrhovima kaktusa predstavljaju svojevrsnu obranu od raznih životinja, dok kaktus kameni imaju specifičan izgled kojim imitiraju okolno kamenje, te se na taj način u prirodnom staništu uspješno prikrivaju, i nemaju bodlje.
Tijekom evolucije su zbog životnih uvjeta, jer je klima postajala sve toplija, reducirali površinu, broj listova i zadebljanje stabljike, kao npr. opuncije koje su zadržale habitus poput drveta, no bez lišća, sa zadebljalim tijelom. Daljnjom redukcijom su neke vrste odbacile i grančice, te su stvorile formu nalik „stupu“, jer je takav oblik osiguravao i manji gubitak vode. Uz bodlje, jedna od prilagodbi su i rebrasti žljebići (npr. Echino kaktus), koji su se pojavili zbog povećanja površine hlađenja, a kod jačeg sunca jedno rebro služi kao sjena drugome. Debelom voštanom kutikulom kod svijetlijih boja kaktusa postiže se dobra refleksija.
Brojne su prilagodbe zbog kojih su kaktusi vrlo zanimljiva porodica biljaka. Bešlić navodi kako je jako zadovoljan, a najbitnije je da uživa u tome što radi, a kao istinskom ljubitelju tada mu niti ponekad visoki troškovi proizvodnje, poput primjerice grijanja, koje ovisno od sezone varira između 10.000 i 40.000 kn, ne predstavlja značajniji problem.
