Biljke omogućuju opskrbu energijom koja je praktički bez štetnoga CO2 (ugljik dioksida). Potrebne količine mogu se planirati i proizvesti poznatom i postojećom tehnikom. Biljne energente možemo konzervirati i izuzimati prema potrebi, a opskrba energijom iz biomase može biti decentralizirana. Zaštita okoliša je znatno bolja. U EU postupno rastu površine na kojima se uzgajaju bioenergenti, a tehnički razvoj omogućuje njihovo bolje iskorištenje za proizvodnju energije.
Kod poljoprivrednih kultura koje čovjek uzgaja za hranu prirast organske mase nije važan niti zanimljiv. S druge strane, ako je cilj proizvesti što više biomase, žetvu odnosno berbu moramo obaviti na kraju vegetacijskoga razvoja biljaka, tj. prije početka zriobe zrna. Dobar primjer za to je kukuruz. Silažni kukuruz ima najveću hranidbenu vrijednost kad je sadržaj suhe tvari u cijeloj biljci oko 34 posto. Vrlo kasni kukuruzni hibridi, koji se beru pri kraju svog vegetativnog razvoja, kad imaju samo 28-30 posto suhe tvari, mogu u dodatnom prirastu proizvesti znatnu količinu organske mase. Prvi pokusi s vrlo kasnim hibridima kukuruza provedeni su još 2001., uspoređivanjem talijanskih hibrida sa spektrom zriobe FAO 500- 700 i njemačkih sorata. Dobiveni su sadržaji suhe tvari od 28 do 32 posto i prinosi koji su u stanju za siliranje premašivali 120 dt/ha. Rezultati pokusa iz 2002. i 2003. mogu se sažeti ovako: na staništima dobro opskrbljenima vodom, i s velikim brojem sunčanih dana, južnoeuropske sorte dale su oko 80 dt suhe tvari/ha više od njemačkih sorata; u hladnijim uvjetima, s nedovoljno oborina, južnoeuropske sorte bile su bolje za samo oko 40 dt suhe tvari/ha.
Kamo ide selekcija
Selekcija je usredotočena na bolju otpornost prema hladnoći i suši, jer se tako mogu bolje iskoristiti genetički potencijali za visoke prinose organske tvari kod vrlo kasnih sorata. Izgradnja nadzemnog, lisnog dijela biljaka i proizvodnja organske mase kod neprilogođenih sorata nastupa znatno kasnije. Godina 2003. dokazala je koliko je zadovoljavajuća opskrbljenost vodom važna za silažni kukuruz, ali i za bioenergetske kukuruzne hibride. Dugi vegetativni razvoj u kombinaciji s velikim prinosima zelene mase može osigurati uzgoj odgovarajućeg hibrida i dovoljna količina oborine. Ako oborina nema dovoljno, nužno je navodnjavanje. Kod već provjerenih sorata postoje znatne razlike glede otpornosti prema suši, tako da se i dalje radi na razvoju novih, još otpornijih hibrida.
