Znanstveno vijeće za poljoprivredu i šumarstvo Hrvatske akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) organiziralo je početkom ožujka okrugli stol u Zagrebu pod nazivom Cijena hrane od polja do stola – ekonomska i/ili špekulativna logika?, koji je okupio eminentne stručnjake na ovome polju.
Akademik Ferdo Bašić, prof. dr. sc. Ivo Grgić, prof. dr. sc. Ljubo Jurčić, Zvjezdana Blažić i glavni ekonomist HUP-a Hrvoje Stojić, iz različitih uglova dali su odgovore zašto raste cijena hrane na domaćem tržištu, te što uzrokuje rekordnu stopu inflacije.
–Tlo je osnovni resurs za proizvodnju hrane, a baš zahvaljujući hrvatskom poljoprivrednom zemljištu, mogli bi prehraniti 6,2 milijuna ljudi u Europi i to bogato po socijalno prihvatljivim troškovima. Nadalje, nahranili bi 8,5 milijuna ljudi u Africi i čak 15,5 milijuna ljudi u Aziji. No, sada to nije dovoljno ni za nešto manje od 4 milijuna stanovnika Lijepe naše, jer se polovica hrane uvozi. Ne tako davno, Hrvatska je bila izvoznik hrane, kazao je uvodno akademik Bašić.
Proizvođačke cijene hrane u Hrvatskoj niže nego u EU
Moderator skupa prof. dr. sc. Ivo Grgić kazao je da svjedočimo tržišnim špekulacijama u cijeni hrane, ali i smanjenju poljoprivrednih površina, odnosno proizvodnji hrane. Ona je na globalnoj razini 10 posto veća od potreba, pa se tržišni viškovi, zbog održavanja cijena, bacaju i uništavaju. No, u priči o cijeni hrane, sve se manje čuje glas o cijeni poljoprivrednih proizvoda, čiji troškovi isto rastu. Hrana je uvijek bila i sve je više strateško pitanje, često izloženo špekulativnim aktivnostima multinacionalnih kompanija, ali i pojedinih država.
–Stanovništvo je posebno osjetljivo na tržne poremećaje kod poljoprivredno prehrambenih proizvoda koji se češće pokazuju u velikim porastima maloprodajnih cijena, a manje u nestašicama, upozorava Grgić.
Hrvatska ima veliki broj malih poljoprivrednih proizvođača, to je 160.000 subjekata. Ali i veliko sezonsko kolebanje cijena hrane, posebno što se tiče uvođenja carina velikih svjetskih igrača. Svi hoće uzeti ,,svoj dio kolača za sebeʺ. Proizvođačke cijene hrane u Hrvatskoj su niže nego u EU, istaknuto je na skupu.
Inflacija utječe na cijene poljoprivrednih sirovna
Zvjezdana Blažić iz Geja savjetovanja, osvrnula se na aktualne teme vezane uz cijene poljoprivredno-prehrambenih proizvoda na svjetskom tržištu te kako to utječe na stanje u Hrvatskoj.
Ona je kazala da kod nas prosječan trošak za jedno kućanstvo mjesečno iznosi oko 24 posto. Najsiromašniji slojevi troše i do 40 posto svojih primanja na hranu. U ljeto 2021. godine cijene su počele značajno rasti. Po njezinim riječima, godinu dana nakon početka rata u Ukrajini i prošle godine cijene su se počele lagano stabilizirati, ali je lani ipak došlo do rasta, posebno krajem godine. Ove godine se očekuje da će se nestabilnost zadržati s oscilacijama na temelju ponude, potražnje i makroekonomskih politika. Ključni faktori koji utječu na cijene poljoprivrednih sirovina su inflacija i valutni tečajevi, što su makroekonomski pokazatelji. Zatim dolazi do viših cijena energenata, a samim time i transporta.
–Geopolitički faktori, poput rata u Ukrajini i nametanja visokih carina, što američki predsjednik Donald Trump svakodnevno najavljuje, također ne mogu biti izuzeti iz jednadžbe. Ono što je sigurno je da imamo jako nesigurno vrijeme. SAD, s obzirom na njihovu snažnu moć, može biti pobjednik trgovinskog rata. Sva predviđanja kažu da će u prva tri mjeseca imati negativan gospodarski rast. Hoće li se to ostvariti, vidjet ćemo. Sve skupa ne ukazuje na veliki optimizam po pitanju konačnih rezultata tih carina, upozorila je Blažić.
Odgovarajući na upite, Blažić je kazala da mjere države za subijanje rasta cijena, kojima je sada obuhvaćeno 70 prozvoda, nisu dovoljne jer je spomenute proizvode, kojih je premalo, teško naći u manjim trgovinama.
Plaće ne mogu rasti bez domaće proizvodnje!
Jurčić je kazao da na isplativost svake proizvodnje, pa tako i hrane utječu prirodni uvjeti, infrastuktura, obrazovanje, tehnologija, okruženje, istraživanje i razvoj, fiskalna i monetarna politika. Domaća proizvodnja hrane je zbog fiskalne politike iz prošlosti, što se nije popravilo sve do danas, tržišno neisplativa. To je rezultiralo većim troškovima proizvodnje od cijena na tržištu, odnosno uvozni proizvodi su postali jeftiniji od domaćih. Pritom je naveo primjer jeftinije proizvodnje mlijeka u Europi od one u Hrvatskoj što je dovelo do nestanka više od 50.000 domaćih proizvođača mlijeka sa otvorenog tržišta jer proizvodnja nije isplativa.
–Ako je primjerice cijena mlijeka u Europi, prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju, bila pola eura po litri, što je oko 3,7 kuna, a troškovi proizvodnje su u Hrvatskoj bili pet kuna, onda se to ne isplati proizvoditi. Ali to nije vidljivo samo u poljoprivredi, nego u svim industrijskim granama. I zato su naša poduzeća većinom išla u likvidaciju, a poljoprivreda je stagnirala ali preživljavala tako što je država dio razlike, između troškova proizvodnje i europske cijena, davala kroz subvencije.
–Znači, temeljno je napravljena greška koja se kasnije nije ispravila i danas ju je sve teže ispraviti. Postoje strateški proizvodi, koji se bez obzira na cijene i tržište moraju proizvoditi u dovoljnim količinama u vlastitoj zemlji. To su hrana, energija, osnovni lijekovi i malo municije. Ni te strateške ciljeve nismo pratili. Važno je da progledamo i okrenemo se prema sebi te povećamo poljoprivrednu proizvodnju, naglasio je Jurčić.
Jurčić smatra da ćemo uvijek imati problem dok ne budemo imali prosječnu plaću od 2000 eura, jer sada imamo europske cijene, a nemamo i takve plaće.
Teret PDV-a na hrani
Predavanje pod nazivom Je li cijena hrane glavni generator inflacije u Hrvatskoj?, održao je glavni ekonomist HUP-a Hrvoje Stojić. On ističe teret PDV-a, koji je u Hrvatskoj u prosjeku na hranu 16 posto dok je u zemljama u našem okruženju znatno niži, u Sloveniji i Italiji po 11 posto. Tu je, kaže, i niska profitabilnost domaćih tvrtki, pa je zabilježen i najveći deficit u robnoj razmjeni u okruženju, dok su Italija i Poljska, primjerice, čak povećale trgovinsku razmjenu u krizi. Osvrnuo se i na rast plaća u Hrvatskoj. One su rasle zadnjih nekoliko godina, posebno zadnje dvije godine su povećane mase plaća iz proračuna, što nas svrstava u sam vrh u EU. Taj postotak je bio dva posto BDP-a.
–Da nema veće kupovne moći, ne bi bilo ni inflacije jer ljudi ne bi bili spremni finacirati ovaj rast cijena, drži Stojić.
–Moguća rješenja, kaže Stojić, može biti manja, jeftinija država s ciljanim socijalnim davanjima, smanjenje PDV-a na hranu i piće na komparabilne razine zemalja u okruženju, olakšavanje uvjeta investiranja u produktivnost i povećanje proizvodnje poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u uvjetima geopolitičkih nestabilnosti.
Nestao srednji sloj, ali i manji proizvođači mlijeka
U raspravi se čulo da je nužno porezno rasteretiti prehrambeni sektor u Hrvatskoj. Zakon o poljoprivrednom zemljištu ograničavanjem maksimalno obradive površine potiče usitnjavanje zemljišta, što je u izravnoj koliziji s ciljevima NPOO-a. To je limitiralo domaće prehrambene tvrtke u mogućnosti korištenja EU sredstava za poboljšanje konkuretnosti te predstavlja udar na poljoprivrednu proizvodnju, investicije i zaposlenost svih proizvođača.
Branko Bobetić, direktor Croatistočara, istaknuo je da kod nas srednji sloj potrošača, koji nose domaću potrošnju, ne postoji. Nemamo, kaže, više niti 400 prozvođača mlijeka, koji imaju na gospodarstvu između 30 i 100 goveda. On je ukazao na golemi uvozni deficit od 15 milijardi eura u proizvodnji hrane. Na to je ovo strukovno udruženje, koje postoji već 60 godina, upozorilo sve nadležne, ali bez odgovora.
–Država treba voditi računa kako povećati domaću proizvodnju. Treba se hvaliti povećanjem količina, a ne povećanjem vrijednosti proizvodnje. Najskuplja hrana na policama je ona koje nema, zaključio je Ivo Grgić.
Foto: Marinko Petković
 organiziralo je početkom ožujka okrugli stol u Zagrebu pod nazivom Cijena hrane od polja do stola – ekonomska i/ili špekulativna logika?){kind=link}