Izborom novih ciljeva za prirodu i okoliš te reformama Zajedničke poljoprivredne politike poznatijih kao „Green Deal“, Europska komisija je 2018. g. počela s nizom prijedloga novih uredbi i regulativa koji bi unaprijedio postojeći sustav upravljanja poljoprivrednim površinama te zadržao ili poboljšao bioraznolikost.

Paralelno sa snažnim zahjevima zelenih politika, razvijao se „Copernicus program“ (https://www.copernicus.eu/hr/o-programu-copernicus) financiran od Europske unije i koji je omogućio dostupnost frekventnih satelitskih snimaka visoke rezolucije bez naknade. Te su dvije činjenice dovele do snažnog znanstveno-tehničkog zamaha u kojem su se tražila rješenja i iskoristivost takvih visoko vrijednih podataka za spomenuti Green Deal.

Pojednostavljenje procedura na terenu

Valjalo je također i pojednostaviti procedure kontrole na terenu koje su do tada bile propisane na minimalnom uzorku od 5 % svih dostavljenih zahjeva na godišnjoj razini za izravna plaćanja za svaku zemlju članicu EU. Takav pristup uglavnom je bio baziran na strogom kontrolnom mehanizmu raspodjele poticaja u EU zemljama, gdje je provedba kontrole na terenu povjerena Agenciji za plaćanje, a sama izvedba je bila propisana tehničkim specifikacijama Europske komisije.

Novom reformom promijenio se pristup Europske komisije na način da se htjelo rasteretiti Agenciju za plaćanja od zahtjevnih kontrola na terenu, te što više automatizirati raspodjelu sredstava, a novi Copernicus program je davao naizgled odlična i brza rješenja. Stoga se prešlo na tzv. preventivni pristup dajući mogućnost poljoprivrednicima izmjenu svojih zahtjeva za poticaje prije roka za isplatu, ako su promijenili svoje prakse tijekom tekuće godine. Osnovna ideja je bila da se od trenutka podnošenja zahtjeva prati poljoprivredna aktivnost na parcelama iz zahtjeva i to uz pomoć satelitskih snimaka koje kruže oko Zemlje i snimaju aktivnosti na istom području svakih 5 dana.

Primjer infracrvene snimke Sentinel 2, snimana datuma 12. 08. 2023 (jarko crvena boja na parcelama označava prisutnost usjeva) Izvor: www.sentinel-hub.com

Monitoring sustav

Sustav za praćenje je tzv. monitoring sustav, koji nakon programiranja prikazuje rezultate praćenja za svaku pojedinu parcelu: zelena, žuta ili crvena boja (semafor) za prijavljenu intervenciju svake parcele. Dakle, ako su svi uvjeti neke prijavljene intervencije zadovoljeni i oni se mogu raspoznati automatskim metodama sa satelitskih snimaka, sustav će prikazati zelenu parcelu i isplata poticaja će se realizirati. Ovakvim pristupom i praćenjem nastojalo se omogućiti što je većem broju poljoprivrednika potvrdu njihovih aktivnosti na parcelama, a onima koji u stvarnosti nisu imali aktivnosti, htjelo se prevenirati sankcije tako što im se omogućio uvid u rezultate monitoringa te eventualnu administrativnu komunikaciju prije roka isplate/sankcije između poljoprivrednika i Agencije.

Ako poljoprivrednik nije imao minimalnu poljoprivrednu aktivnost, tada bi sustav teoretski označio parcelu crvenom te bi slijedom toga on mogao prije roka povući svoj zahtjev i izbjeći poslijedice. Naravno, uzimajući u obzir i eventualne tehničke nedostatke monitoring sustava, Agencija bi trebala omogućiti dostavu dokaza o realiziranim poljoprivrednim aktivnostima u vidu geotagiranih fotografija s kojih se može očitati uvjetovana aktivnost prijavljene intervencije.

Geotagiranje fotografija prijavljene poljoprivredne aktivnosti (Izvor: medium.com)

Ova ideja praćenja poljoprivrednih aktivnosti više nije pratila dotadašnjih 5 % svih zahtjeva, već se uzorak povećao na 100 % svih prijavljenih parcela u EU zemljama, što je automatski značilo bolji uvid u stvarno stanje na terenu, a pogotovo praćenje onih poljoprivrednih praksi koje imaju veliki utjecaj na okoliš (i time na klimatska pitanja). Tehnološki napredak objeručke je prihvaćen od strane Europske komisije, a i od zemalja članica, te se zajedničkim naporima krenulo u spomenutu reformu. Međutim od osnovne ideje do implementacije sustava trebalo je proći više godina testiranja i prikupljanja znanstvenih i tehničkih mogućnosti koje će i dalje napredovati. Stoga se tek nakon 5 godina, tj. počev od 2023. godine monitoring sustav uveo kao obavezan u svim zemljama članicama EU. Za sada, barem u teoriji, ostaje nam vjerovati da će i ovaj sustav imati ulogu u očuvanju klimatskih i okolišnih pitanja.