● Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) jedna je od najstarijih i najvažnijih političkih područja Europske unije i čini oko 40% njezina proračuna.Reforma Zajedničke poljoprivredne politike donosi se svakih 7 godina, a sljedeće proračunsko razdoblje započinje upravo sada, 2014., te će trajati do 2020. godine. Cilj reforme je povećanje konkurentnosti, održivosti i stabilnosti europske poljoprivrede. Stoga će se u nadolazećem razdoblju ova politika temeljiti na dva stupa. Prvi stup se odnosi na podršku poljoprivrednicima izravnim plaćanjima, a drugi na podršku ruralnim područjima. Možete li ova dva stupa pobliže objasniti našim pretplatnicima?
– Ideja “dvaju stupova” odnosi se kao što ste rekli na dvije različite vrste financijske potpore koje imamo zahvaljujući Zajedničkoj poljoprivrednoj politici. “Prvi stup” se odnosi na podršku u obliku izravnih plaćanja i kao dopuna prihodâ poljoprivrednicima, te kao ohrabrenje za pružanje javnih dobara. Ona također uključuje podršku za stabilizaciju poljoprivrednih tržišta kroz sigurnosnu mrežu i hitne mjere koje se primjenjuju u cijeloj Europskoj uniji. Ova se potpora u cijelosti financira iz Europskog fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EAGGF), te je ona nova za Hrvatsku. “Drugi stup” podrazumijeva takozvani “program ruralnog razvoja”, koji uključuje podršku modernizaciji i investicijama u poljoprivredi, šumarstvu i prehrambenoj preradi kao i podršku upravljanja prirodnim resursima, te razvoju ruralnih područja u cjelini. Svi ovi poticaji su ciljani. Oni su predloženi od strane tijela država članica u suradnji s interesnim grupama (stakeholderima), odobreni od strane Europske komisije, a sufinancirani iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj s nacionalnim sredstvima. Iako se Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) i dalje naslanja na strukture dvaju stupova, važno je uzeti u obzir da je njezina novost u tome što ona čini važan napor k preustroju tih dvaju stupova kako bi postala, učinkovitija, integriranija i komplementarnija za sve zemlje članice.
● Od 1. srpnja 2013. Republika Hrvatska postala je 28. i ujedno najmlađa članica Europske unije. Gdje su prema Vašem mišljenju poljoprivredno – gospodarske prednosti a gdje slabosti Republike Hrvatske i gdje vidite Hrvatsku u Zajedničkoj poljoprivrednoj politici Europske unije?
– Hrvatska poljoprivreda ima zasigurno svoje prednosti koje će doprinijeti bogatoj raznolikosti poljoprivrede unutar EU. Zajednička poljoprivredna politika će unaprijediti ove prednosti, ali će također pomoći dati odgovore na nove izazove. Prošle godine Europska komisija predstavila je u Hrvatskoj tzv. ‘Position Paper’, odnosno dokument kojim će Europska komisija rješavati ključne izazove zemalja u razdoblju od 2014. – 2020. Neki od ključnih izazova na području Zajedničke poljoprivredne politike su rascjepkana gospodarska struktura, produktivnost, energetska učinkovitost i klimatske promjene. Financijska potpora koju će Hrvatska dobiti od Zajedničke poljoprivredne politike pružati će Hrvatskoj priliku da se suoči s izazovima i ostvari rezultate rasta i produktivnosti poljoprivrednog sektora i razvoja hrvatskih seoskih područja. Hrvatski poljoprivredni sektor već je imao pret-pristupno iskustvo politike ruralnog razvoja Europske unije kroz primjenu IPARD – programa. Osim toga će Hrvatska dok ne bude spremna provoditi program ruralnog razvoja kao država članica i dalje moći koristiti IPARD program a uz to dodatno uzimati sredstva iz programa ruralnog razvoja za
razdoblje od 2014. do 2020.
● Hrvatsku poljoprivredu obilježavaju mala i srednja obiteljska poljoprivredna gospodarstva uz nekolicinu, dominirajućih velikih tvrtki. Veliki dio obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava pretežno proizvodi samo za osobne potrebe. Prema informacijama Ministarstva poljoprivrede samo 190 000 takvih gospodarstava su prodajno učinkovita. Po procjenama, poljoprivredna struktura Hrvatske će se sada, kada je član EU znatno početi mijenjati. Broj poljoprivrednika bi se mogao gotovo prepoloviti. Kako bi to mogla spriječiti Zajednička poljoprivredna politika?
– Kako bi sačuvala raznolikost i održivost poljoprivrednih gospodarstava uključujući i mala obiteljska poljoprivreda gospodarstva, unutar europske poljoprivrede ubuduće će Zajednička europska poljoprivredna politika ponuditi raznovrsniju, ali ujedno i ciljanu potporu. Tako će poljoprivrednici pojedinih zemalja članice dobiti pojednostavljenu shemu koja će im pružati izravnu financijsku pomoć. Ona će se kretati između 500 EUR i 1250 EU (i minimalnih 200 EUR za Hrvatsku i neke druge zemlje članice), te će se obveze smanjiti, a administrativni postupci pojednostaviti. Osim toga, zemlje članice imat će mogućnost podupirati manja poljoprivredna gospodarstva putem povećane isplate sredstava za prve hektare kroz preraspodjelu plaćanja. Također, postoje i mnoge mjere unutar politike Europske unije za ruralni razvoj koje malim gospodarstvima jačaju poziciju na tržištu, poput investicija na farmama i u prehrambenoj proizvodnji i marketingu, proizvođačkih grupa, prijenosa znanja, potpore zaštiti prirode i okoline u poljoprivredi, potpore poljoprivrednicima u područjima s posebnim prirodnim uvjetima, ekonomskom raznolikosti seoskih područja kao i seoskim turizmom, te potpori lokalnim razvojnim strategijama (LEADER program).
● Žitarice su s oko 580 000 hektara, uz soju i šećernu repu, najviše uzgajane kulture u Hrvatskoj i one kod kojih je RH neto izvoznik. Unatoč povoljnoj klimi i kvaliteti zemlje, Hrvatska uvozi veliki dio svog povrća. Isto tako je i s vinom gdje naša zemlja i dalje ostaje samo uvoznik. Koji je razlog tome i kako to promijeniti?
– Poznato je da je Hrvatska zemlja s bogatom vinogradarskom tradicijom što potječe još od grčkih naseljenika, a dalmatinski otoci su kroz povijest bili poznati po visokoj kvaliteti vina. Svjestan sam, da je Hrvatska trenutačno neto uvoznik vina. Međutim danas se proizvodnja vina udaljava od načela „proizvedimo količinu“ te je usmjerena k modernom, konkurentnom pristupu, i u središte stavlja proizvodnju vina visoke kakvoće. U cilju poticanja konkurentnosti svojih vina, Hrvatska će imati koristi od specifičnih EU fondova za vino kroz Nacionalni program, koji je postao mjerodavan 16. listopada 2013. godine. Ovaj program Hrvatskoj otvara vrata za financijske mjere koje su potrebne za modernizaciju vinskog sektora, uzimajući u obzir njegove posebne potrebe. Primjeri ovakvih mjera su restrukturiranje i prenamjena vinograda, promocija vina na tržištima trećih zemalja i ulaganja u vinarije. Ovim putem želim potaknuti hrvatske poljoprivrednike da valoriziraju načela svoje tradicije i identiteta svojih vina, a u isto vrijeme da podrže ritam koji ide uz dinamiku poljoprivrednog sektora, kroz inovacije, investicije, promoviranje i ispunjavanje različitih želja i ukusa potrošača na različitim tržištima. Hrvatska je neto uvoznik voća i povrća (trgovinski manjak iznosi 90 tisuća tona za povrće u 2012. i 123 000 tona za voće). Europska unija podupire proizvođače voća i povrća putem posebne sheme potpore s ciljem dobivanja boljih marži, kroz povećanje ponude i smanjenje troškova proizvodnje kao i poboljšanog marketinga za pojedini proizvod. Potpora EU za proizvođače voća i povrća pod okriljem Zajedničke organizacije tržišta usmjerena je prema proizvođačkim organizacijama, odnosno proizvođačkim grupama, a ne pojedinačnim proizvođačima. Prema prijedlozima ZPP do 2020., potpora proizvođačkim grupama prenesena je na ruralni razvoj. Pored toga, program ruralnog razvoja za Hrvatsku (2014.-2020.) moći će pružati financijsku pomoć i niz mjera koje podržavaju proizvođače voća i povrća.
● Mljekarski sektor u Hrvatskoj ima trend smanjenja farmi i proizvodnje. Što može Hrvatska, a što ZPP učiniti da se to promijeni?
– Postoje mnoge poteškoće u mljekarskom sektoru, ali se i otvaraju mnoge nove mogućnosti. Mliječni sektor podupire širokog spektar mehanizama u okviru zajedničke poljoprivredne politike. Tako su npr. sigurnosne mjere dostupne u obliku mogućnosti za poljoprivrednike da prodaju maslac i obrano mlijeko u prahu (SMP) javnim skladištima zaliha od 1. ožujka do 30. rujna svake godine. Pomoć pohrane u privatna skladišta može se dobiti za maslac, SMP i određene sireve koji su zaštićeni oznakama izvornosti ili oznakama zemljopisnog podrijetla (PDO/PGI) . U slučaju krize, izvozne naknade se isto tako mogu aktivirati. Novi okvir ZPP-a nadalje jača raspoložive instrumente Komisije za rješavanje tržišnih neravnoteža i omogućuje Komisiji donositi hitne mjere u slučaju ozbiljne krize u mliječnom sektoru. “Mliječni paket“, koji je uveden u 2012., jača položaj proizvođača mlijeka u mliječnom opskrbnom lancu. On predviđa pisane ugovore između proizvođača mlijeka i prerađivača kao i mogućnost pregovaranja o uvjetima ugovora kolektivno, preko proizvođačkih organizacija. On također sa sobom donosi nova posebna pravila EU za „povezane“ proizvodne grane, čime sudionicima u mliječnom opskrbnom lancu omogućuje dijalog, kao i provedbu određenih zajedničkih aktivnosti. Paket također uključuje niz mjera za povećanje transparentnosti na tržištu i otvara mogućnost upravljanja opskrbom sireva, koji su zaštićeni oznakama izvornosti ili oznakama zemljopisnog podrijetla. Izravna plaćanja su jednako dostupna mliječnom sektoru, kao i svim ostalim poljoprivrednim granama. Osim toga reformirana ZPP nudi mogućnost državama članicama EU da se odluče za „ujedinjenu“ podršku . Ova mogućnost je dostupna za sektor mlijeka. Politika kvalitete uvedena je za promicanje dodane vrijednosti koji Europski poljoprivredni model donosi za poljoprivredne proizvode, uključujući sektoru mlijeka. Isto tako su nova financijska sredstva osigurana u okviru reforme ZPP za poticanje istraživanja i inovacija, uključujući i sektor mlijeka. Države članice i regije imaju mogućnost da po mjeri kroje ruralne razvojne programe za konkretne sektore ili proizvode, ukoliko to smatraju potrebnim. Ova mogućnost isto tako pokriva mliječni sektor, a novi set alata za upravljanje rizicima također će pružiti državama članicama mogućnost ponuditi dodatnu pomoć za proizvođače mlijeka.
● Što biste na kraju htjeli poručiti našim čitateljima, poljoprivrednim proizvođačima ?
– Osim političkih prednosti koje je Hrvatska dobila ulaskom u Europsku uniju, kao i pristupu većem tržištu, provedba Zajedničke europske poljoprivredne politike, u zajedništvu s drugim politikama Europske unije trebali bi biti prilika za Hrvatsku poljoprivredu da postigne svoj puni potencijal, te na taj način postane konkurentnija i održivija, a da pri tom očuva svoju snažnu tradiciju. U tom smislu, važno je podsjetiti na to, da provedba Zajedničke poljoprivredne politike Europske unije (ZPP) u Hrvatskoj treba poštivati raznolikost hrvatske poljoprivrede i doprinijeti razvoju seoskih područja.
