Jedan od osnovnih preduvjeta za uživanje u medu je pravilno čuvanje meda i rukovanje s pakiranjem u kojem se nalazi. Drugi preduvjet je ispravan put od košnice do potrošača.

Pravilnim čuvanjem meda možemo spriječiti ili usporiti nastanak promjena. Tako možemo što dulje sačuvati njegova blagotvorna i ljekovita svojstva. U velikim punionicama postoje određene prostorije (komore) koje zadovoljavaju najpoželjnije uvjete dugotrajnog skladištenja meda od vrcanja do punjenja u trgovačko pakiranje i otpremu na prodajna mjesta.

Za čuvanje manjih količina meda s našeg pčelinjaka ili za povremenu potrošnju moramo sami pokušati stvoriti što poželjnije uvjete bez skupih uređaja i dodatnog trošenja energije. Prvi i osnovni uvjet je kvalitetan med koji smo dobili u higijenski primjerenim uvjetima. Na taj način smo spriječili bilo koje onečišćenje za vrijeme vrcanja, odnosno od košnice do bačve (staklenke). Ovo uključuje čistu odjeću, obuću, ruke, prostor u kojem radimo i sav alat i pribor koji dolazi u dodir s okvirima i medom.

Materijal od kojeg je izrađena oprema mora biti kemijski neutralan kako ne bi ulazio u reakcije s tvarima iz meda. Ovdje je važno napomenuti da svi inox materijali nisu jednako neutralni pa moramo provjeriti koje su čistoće (inox 18/10 zadovoljava). Nakon vrcanja med pohranimo u higijenski ispravne posude na toplo i suho mjesto da ne upije dodatnu vlagu. Na toplini od 20oC brže ispliva vosak i nečistoće za obiranje. Potom čisti med punimo u posude u kojima ćemo ga čuvati ili u staklenke za vlastitu potrošnju i prodaju. Te posude hermetički zatvaramo i čuvamo na suhom mjestu vlage do 60 %.

Poželjna temperatura je od 8 do 10oC kako bi usporili kristalizaciju, mnoge biokemijske procese i moguće vrenje. Ovu temperaturu prirodno možemo pronaći samo u nekim špiljama, ali je prevelika vlažnost zraka. Zato se za manje količine možemo poslužiti hladnjakom, a za više su potrebne posebne komore. Kako je to skupo, med se prije punjenja najčešće čuva dobro zatvoren u većim ili manjim bačvama na suhom, tamnom i što hladnijem mjestu, a prije punjenja dekristalizira. Ne smije se nalaziti u istom prostoru s benzinom, naftom i strojevima koji se na njih pokreću. Također, nisu poželjni krumpir, jabuke, kisela zimnica i slični proizvodi koje imamo u podrumima ili smočnicama.

Manje količine meda u kućanstvu čuvamo u dobro zatvorenoj ambalaži, najčešće staklenci. Čuvamo ga u smočnici, podrumu i sličnom mjestu gdje nema velikih i naglih promjena temperature, a nije niti prehladno. Nakon otvaranja najvažnije je staklenku pravilno i čvrsto zatvoriti i pohraniti u hladnjak ili smočnicu. To se radi kako med ne bi upio vlagu i strane mirise. Poznato je da dulje čuvanje meda u otvorenim i djelomično praznim posudama dovodi do gubitaka organoleptičkih svojstava kao što su boja, okus i miris.

O tome naročito moraju voditi računa oni koji za medom posežu samo kad su bolesni pa med čudnog izgleda i bez mirisa pripisuju krivotvorenju zanemarivši loše ili predugo čuvanje. Zbog toga što uz šećere sadrži i kiseline med iz posuda uvijek uzimamo čistim i kemijski neutralnim priborom. On može biti izrađen od plastike, nehrđajućeg čelika i drva. Postoje i posebno izrađene pumpice koje se montiraju na poklopac staklenke i potiskivanjem se istisne određena količina meda, a sprječava kapanje i curenje.

Zašto med kristalizira?

Kad nam med u kućanstvu kristalizira obično izgleda kao da se gusti kristalni dio odvojio od tekućeg pa opet sumnjamo u patvorinu. To se samo glukoza koja brže kristalizira odvojila od fruktoze. Ova pojava ovisi o vrsti meda i omjeru glukoze i fruktoze. Tako se nasuprot opisanom ponekad cijeli sadržaj staklenke može pretvoriti u kristalnu grudu. Taj med je ispravan i može se koristiti i kristaliziran ako ga uspijemo izvaditi iz staklenke.

Želimo li ga dekristalizirati zagrijemo ga u vodenoj kupelji do maksimalne temperature od 37°C. Zagrijava se kako bi izgubili što manje vrijednih tvari. Med se ne smije zagrijavati u mikrovalnim pećnicama jer ne možemo nadzirati temperaturu pa tada gotovo sigurno gubi ljekovita svojstva. U klasičnim mikrovalnim pećnicama mikrovalovi prodiru samo nekoliko centimetara u hranu koju zagrijavamo. Ostatak se grije od tih zagrijanih rubova.

Prethodni članakNjega sobnog bilja zimi
Sljedeći članakZa razvoj hrvatskog ribarstva osigurano 65 milijuna eura
Kruno Lažec, dr. vet. med.
Rođen je u Zagrebu gdje završava svoje redovno školovanje i Veterinarski fakultet. Autor je stotinjak znanstveno popularnih članaka iz područja pčelarstva, i povremeni predavač u pčelarskim udrugama. Rođen je 1967. godine u Zagrebu gdje završava osnovnu i srednju školu te Veterinarski fakultet. Pčelarstvom se, uz oca, bavi od ranog djetinjstva do početka Domovinskog rata. Odsustvo s pčelinjaka zbog ratnih zbivanja smanjuje broj košnica do simboličnog broja. Autor je stotinjak znanstveno popularnih članaka iz područja pčelarstva i nešto manje iz kunićarstva koji su objavljivani u nekoliko časopisa i kao prilog dnevnim novinama. Stručni je recenzent jedne knjige i povremeni predavač u pčelarskim udrugama.