Jedan od osnovnih preduvjeta za uživanje u medu je pravilno čuvanje meda i rukovanje s pakiranjem u kojem se nalazi. Drugi preduvjet je ispravan put od košnice do potrošača.
Pravilnim čuvanjem meda možemo spriječiti ili usporiti nastanak promjena. Tako možemo što dulje sačuvati njegova blagotvorna i ljekovita svojstva. U velikim punionicama postoje određene prostorije (komore) koje zadovoljavaju najpoželjnije uvjete dugotrajnog skladištenja meda od vrcanja do punjenja u trgovačko pakiranje i otpremu na prodajna mjesta.
Za čuvanje manjih količina meda s našeg pčelinjaka ili za povremenu potrošnju moramo sami pokušati stvoriti što poželjnije uvjete bez skupih uređaja i dodatnog trošenja energije. Prvi i osnovni uvjet je kvalitetan med koji smo dobili u higijenski primjerenim uvjetima. Na taj način smo spriječili bilo koje onečišćenje za vrijeme vrcanja, odnosno od košnice do bačve (staklenke). Ovo uključuje čistu odjeću, obuću, ruke, prostor u kojem radimo i sav alat i pribor koji dolazi u dodir s okvirima i medom.
Materijal od kojeg je izrađena oprema mora biti kemijski neutralan kako ne bi ulazio u reakcije s tvarima iz meda. Ovdje je važno napomenuti da svi inox materijali nisu jednako neutralni pa moramo provjeriti koje su čistoće (inox 18/10 zadovoljava). Nakon vrcanja med pohranimo u higijenski ispravne posude na toplo i suho mjesto da ne upije dodatnu vlagu. Na toplini od 20oC brže ispliva vosak i nečistoće za obiranje. Potom čisti med punimo u posude u kojima ćemo ga čuvati ili u staklenke za vlastitu potrošnju i prodaju. Te posude hermetički zatvaramo i čuvamo na suhom mjestu vlage do 60 %.
Poželjna temperatura je od 8 do 10oC kako bi usporili kristalizaciju, mnoge biokemijske procese i moguće vrenje. Ovu temperaturu prirodno možemo pronaći samo u nekim špiljama, ali je prevelika vlažnost zraka. Zato se za manje količine možemo poslužiti hladnjakom, a za više su potrebne posebne komore. Kako je to skupo, med se prije punjenja najčešće čuva dobro zatvoren u većim ili manjim bačvama na suhom, tamnom i što hladnijem mjestu, a prije punjenja dekristalizira. Ne smije se nalaziti u istom prostoru s benzinom, naftom i strojevima koji se na njih pokreću. Također, nisu poželjni krumpir, jabuke, kisela zimnica i slični proizvodi koje imamo u podrumima ili smočnicama.
Manje količine meda u kućanstvu čuvamo u dobro zatvorenoj ambalaži, najčešće staklenci. Čuvamo ga u smočnici, podrumu i sličnom mjestu gdje nema velikih i naglih promjena temperature, a nije niti prehladno. Nakon otvaranja najvažnije je staklenku pravilno i čvrsto zatvoriti i pohraniti u hladnjak ili smočnicu. To se radi kako med ne bi upio vlagu i strane mirise. Poznato je da dulje čuvanje meda u otvorenim i djelomično praznim posudama dovodi do gubitaka organoleptičkih svojstava kao što su boja, okus i miris.
O tome naročito moraju voditi računa oni koji za medom posežu samo kad su bolesni pa med čudnog izgleda i bez mirisa pripisuju krivotvorenju zanemarivši loše ili predugo čuvanje. Zbog toga što uz šećere sadrži i kiseline med iz posuda uvijek uzimamo čistim i kemijski neutralnim priborom. On može biti izrađen od plastike, nehrđajućeg čelika i drva. Postoje i posebno izrađene pumpice koje se montiraju na poklopac staklenke i potiskivanjem se istisne određena količina meda, a sprječava kapanje i curenje.
Zašto med kristalizira?
Kad nam med u kućanstvu kristalizira obično izgleda kao da se gusti kristalni dio odvojio od tekućeg pa opet sumnjamo u patvorinu. To se samo glukoza koja brže kristalizira odvojila od fruktoze. Ova pojava ovisi o vrsti meda i omjeru glukoze i fruktoze. Tako se nasuprot opisanom ponekad cijeli sadržaj staklenke može pretvoriti u kristalnu grudu. Taj med je ispravan i može se koristiti i kristaliziran ako ga uspijemo izvaditi iz staklenke.
Želimo li ga dekristalizirati zagrijemo ga u vodenoj kupelji do maksimalne temperature od 37°C. Zagrijava se kako bi izgubili što manje vrijednih tvari. Med se ne smije zagrijavati u mikrovalnim pećnicama jer ne možemo nadzirati temperaturu pa tada gotovo sigurno gubi ljekovita svojstva. U klasičnim mikrovalnim pećnicama mikrovalovi prodiru samo nekoliko centimetara u hranu koju zagrijavamo. Ostatak se grije od tih zagrijanih rubova.
