Meso brojlerskih pilića je jedan od najjeftinijih i najpopularnijih izvora bjelančevina u prehrani ljudi u cijelome svijetu. Uz to, ima nizak udio masti i visoke sadržaj omega-3 masnih kiselina, što može biti korisno ljudima koji imaju problema sa zdravljem krvožilnog sustava.

Kako na svjetskoj, tako i na europskoj i domaćoj razini, potrošnja pilećeg mesa bilježi stalan porast. Radi zadovoljavanja rastuće potražnje za mesom brojlerskih pilića u posljednjih je tridesetak godina došlo do značajnih promjena u brzini rasta pilića. Tako je brojlersko pile devedesetih godina prošlog stoljeća u dobi od 42 dana postizalo tjelesnu masu od oko 1800 g, a danas se u istoj dobi prosječne tjelesne mase, ovisno o spolu kreću od 2.500 za ženske do 3000 g za muške piliće. Pri tome za kilogram prirasta troše oko 1,6 kg krmne smjese, dok su prije trebali oko 2,3 kg. Uz selekcijski rad i stvaranje novih hibrida veliki doprinos za postizanje ovakvih rezultata ima hranidba pilića, ali i održavanje optimalnih mikroklimatskih uvjeta tijekom cijelog tova.

Obično se smatra da u intenzivnom uzgoju tov pilića traje do 42 dana njihove starosti. Ali, kad se pilići uzgajaju za vlastite potrebe, to onda traje oko dva mjeseca. Pilići se nabavljaju krajem zime ili početkom proljeća, kad temperature više nisu tako niske i opasne za male piliće.  U uvjetima intenzivnog uzgoja svi uvjeti moraju biti strogo poštovani, što iz formalnih razloga (zahtjevi kupaca, zahtjevi inspekcija i veterinarske službe, strogi propisi o uvjetima držanja), što iz suštinskih razloga – potreba što nižeg utroška hrane i što višeg prirasta, kvaliteta mesa i dr.

Prije dolaska pilića u objekt za tov isti je potrebno očistiti i dezinficirati. Nikako nije poželjno novopridošle piliće držati u istom prostoru s već ranije useljenim pilićima ili nekom drugom vrstom peradi.

Postupak prije dolaska pilića

Prostor u kojem će boraviti pilići treba biti zagrijan na 32°C, a relativna vlažnost zraka treba iznositi od 60 do 70 %. Pod treba biti nasteljen prostirkom visine od 2 do 5 cm, a ista mora biti suha i čista (hoblovina, slama). Na pod ispod hranilica, poželjno je staviti papir kako bi se spriječio rasip hrane te kontakt pilića sa sitnim dijelovima prostirke. Sustav za napajanje pilića ili obične pojilice poželjno je napuniti vodom nekoliko sati prije dolaska pilića, isto kao i sustav za hranjenje.

Na papir oko hranilica se može rasipati malo hrane kako bi je pilići lakše pronašli. Po dolasku pilića se preporučuje provesti vaganje određenog broja pilića (10 %) kako bi se kasnije lakše mogli pratiti proizvodni pokazatelji. Bitno je čim prije potaknuti razvoj probavnog sustava pilića te se stoga preporuča u prva dva sata nakon useljenja prekontrolirati ispunjenost voljke hranom kod 10 % pilića.

Provjera ispunjenosti voljke hranom

Ako je voljka puna i okrugla to nam je dobar znak da su pilići pronašli hranu i vodu. Isto se može ponoviti još nekoliko puta u prvih 48 sati nakon dolaska i ako su voljke sve više ispunjenije to je dobar znak da im se i apetit povećava. U prvih pet dana je isto dobro provjeravati tjelesnu temperaturu pilića kod manjeg broja pilića. Najlakše je vrh termometra ugurati u kloaku pilića te bi se temperatura trebala kretati između 39,4 i 40,5°C. U prvih 7 dana pilićima je potrebno osigurati 23 sata svjetla s intenzitetom od 30-40 lux-a,a nakon toga sve do kraja tova od 5 do 10 lux-a.

Potrebno je pratiti ponašanje pilića, ako im je pretoplo obično bježe, a u slučaju ako im je prehladno okupljaju se ispod izvora grijanja. Nakon sedmog dana starosti pilićima je radi njihove dobrobiti, a pokazalo se i radi ostvarenja boljih proizvodnih rezultata, potrebno uvoditi periode od 6 sati mraka tijekom 24 sata. Kako su objekti za tov pilića građeni bez prozora, relativno je jednostavno uskladiti ovaj svjetlosni režim s porastom temperature zraka izvan i u samom objektu. Stoga u razdoblju između 11 i 17 sati tijekom dana treba primijeniti isprekidajući režim osvjetljenja objekta s izmjenom svjetla i mraka jer je poznato da perad kod povišenih temperatura uglavnom pije vodu, a slabije konzumira hranu.

Tri dana prije očekivanog završetka tova pilići se mogu vratiti na svjetlosni režim 23 sata svjetla i jedan sat mraka. U skladu s preporukama EU Broiler welfare directive (2007) u objekt je moguće naseliti onaj broj pilića tako da njihove završne mase ne prelaze 33 kg/m2. Postoje neke iznimke u ovome i moguće je i povećati broj pilića/ m2 , no pokazalo se je da pri manjoj gustoći naseljenosti pilići ostvaruju bolje završne mase, bolju konverziju i manji je mortalitet.

Visina hranilica

Kako hraniti?

Hranidba pilića je najveća stavka u ukupnim troškovima brojlerske proizvodnje i čini gotovo 70 % svih troškova. Krmne smjese za hranidbu brojlerskih pilića tijekom cijelog tova moraju biti izrađene tako da sadrže uravnoteženu količinu bjelančevine, energije, vlakana, vitamina i minerala kako bi se u potpunosti mogli ostvariti maksimalni proizvodni pokazatelji gledani preko ostvarenih završnih tjelesnih masa i konverzije krmne smjese.

Od prvog do 10 dana starosti pilića preporuča se upotreba peletirane pa zatim drobljene krmne smjese (starter) s minimalno 21 % sirovih bjelančevina. Zatim do dobi od 25 dana slijedi hranidba peletiranom krmnom smjesom koja sadržava 18 % sirovih bjelančevina (grover) te zatim do kraja tova peletiranom krmnom smjesom koja ne sadržava kokcidiostatik i može imati 18 ili 16 % sirovih bjelančevina (finišer).

Miopatija prsnog mišića

Bilo bi poželjno kod svake promjene krmne smjese provoditi kontrolno vaganje pilića (10 %) te kontrolirati utrošak pojedine krmne smjese. U konačnici će na taj način biti lakše sagledati ukupne proizvodne pokazatelje. Iako tovljači pilića kupuju gotove krmne smjese u tvornicama stočne hrane i time ne mogu utjecati na njihovu kvalitetu, bitno je znati da se sastav krmnih smjesa može prekontrolirati u neovisnim laboratorijima te se na taj način mogu eliminirati eventualni negativni učinci krmnih smjesa na proizvodne pokazatelje. U skladu s ritmom porasta pilića potrebno je sve do kraja tova stalno podizati hranilice i pojilice kako bi se spriječio rasip hrane i vode te kako bi ojačali noge. Najbolje je da rub hranilice i pojilice bude u visini leđa pilića.

U ovom trenutku je teško predvidjeti granice, odnosno u kojoj će dobi u idućih 10 ili 20 godina pilići postizati klaoničke težine slične današnjima. Ono što brine jedan dio konzumenata pilećeg mesa je utjecaj ovako brzog tova na kvalitetu mesa pilića. Dosadašnje spoznaje govore da ona nije bitno narušena, no pojavnosti oštećenja prsnih mišića pobuđuju dodatna razmišljanja o poboljšanju dobrobiti pilića te o uvođenju obaveze uvođenja spororastućih hibrida te produljenja tova pilića.

Prethodni članakOdržana još jedna radionica na temu afričke svinjske kuge
Sljedeći članakXV. UČKARSKI SAMANJ ODRŽAT ĆE SE U NEDJELJU U PARKU PRIRODE UČKA
prof. dr. sc. Zlatko Janječić
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu zaposlen na Agronomskom fakultetu Zagreb od 1994. godine. Kao autor ili koautor objavio je pedesetak indeksiranih radova, te tridesetak stručnih i popularnih članaka, sveučilišni udžbenik i jednu monografiju. Voditelj nekoliko znanstvenih i stručnih projekata. Već dvadeset godina radi na zaštiti hrvatskih izvornih pasmina peradi, kokoši hrvatice i zagorskog purana. Zlatko Janječić rođen je 21. studenoga 1969. godine u Sisku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1994. godine na smjeru Stočarstvo. Tijekom studija sudjelovao je u obrani Domovine. Magistrirao je 1998. godine, a doktorsku disertaciju obranio 2002. godine. Od 1994. godine radi kao znanstveni novak u Zavodu za specijalno stočarstvo, te od 1997. godine do danas na Zavodu za hranidbu životinja. U znanstveno-nastavno zvanje asistenta izabran je 1998. godine, u zvanje višeg asistenta 2002. godine, u zvanje docenta 2005. godine, a u zvanje izvanrednog profesora 2009 godine. U znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika izabran je 2011. godine, a u nastavno zvanje redovitog profesora 2014. godine. Do sada je objavio pedeset znanstvenih radova, od kojih je 11 radova iz skupine a1, 38 radova iz skupine a2 i 1 rad iz skupine a3. Uz navedeno, dr. sc. Zlatko Janječić autor je ili koautor 3 znanstvena rada objavljena u nacionalnim znanstvenim časopisima koji nisu svrstani u skupine a1, a2 i a3, te 17 znanstvenih radova recenziranih i objavljenih u zbornicima radova s domaćih znanstvenih skupova. Dr. sc. Zlatko Janječić aktivno je sudjelovao na 13 međunarodnih i 29 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj jednog i suradnik na šest nacionalnih znanstvenih projekata. Član je međunarodnog znanstvenog društva – WPSA. Uvođenjem novog programa bolonjskog studija nositelj je jednog i suradnik na šest modula preddiplomskog studija (Bs), te nositelj dva modula i suradnik na dva modulu diplomskog studija (Ms), od kojih se većina izvodi na više različitih studija na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Koordinator je na dva modula koje predaje na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu. Na poslijediplomskom doktorskom studiju Poljoprivredne znanosti nositelj je jednog modula. Bio je mentor jednog doktorskog rada i 38 diplomskih radova. Koautor je jednog sveučilišnog udžbenika i jedne monografije. Stručna djelatnost ogleda se u tridesetak članaka objavljenih u domaćim časopisima. Bio je suradnik na jednom tehnologijskom projektu. Trenutno je voditelj jednog VIP-projekta, a bio je voditelj tri i suradnik na tri nacionalna stručna projekta. Od 2007. godine je član stručnog Savjeta za provedbu uzgojnog programa za male životinje pri Hrvatskom stočarskom centru. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Od 2011. godine je glavni urednik časopisa Krmiva. Trenutno je član Fakultetskog vijeća, Povjerenstva za savjetovanje dekanice, Odbora za znanost i Povjerenstva za strateško planiranje Agronomskog fakulteta u Zagrebu, te obnaša dužnost Predstojnika Zavoda za hranidbu životinja. Član je Vijeća biotehničkog područja Sveučilišta u Zagrebu. Aktivno govori engleski i služi se njemačkim jezikom. Znanstveno se usavršavao u Izraelu, Sloveniji i SAD.