Toplinski stres peradi je glavni problem većine peradarskih nastambi. U toplim klimatskim zonama učinci su često podcijenjeni jer štete mogu biti velike, ako se ne poduzmu odgovarajuće preventivne mjere.

Utvrđeno je da tretman toplinom peradi u mladoj dobi može smanjiti smrtnost zbog toplinskog stresa. To se može zaključiti na osnovu dosadašnjih istraživanja hormonalne (endokrine) i metaboličke adaptacije u termokondicioniranih pilića.

Termokondicioniranje podrazumijeva izlaganje trodnevnih pilića visokim ambijentalnim temperaturama od 37,5°C kroz 24 h. Jedna skupina pilića je bila podvrgnuta spomenutoj temperaturi, a druga skupina je držana pri temperaturi od 32°C. Obje skupine pilića u dobi od 42 dana bile su izložene temperaturi od 37,5°C. Visoka razina plazmatskog kortizola, leptina i glukagona te manja razina tiroidnog hormona i inzulina bili su pokazatelji toplinskog stresa.

Pilići podvrgnuti termokondicioniranju u mladoj dobi, pokazali su manje izražene hormonalne i metaboličke odgovore u odnosu na drugu skupinu pilića. Ovi su pilići pokazali povećanu tiroidnu funkciju i visoku razinu mokraćne kiseline u serumu što je označavalo raspad bjelančevina. Smrtnost u termokondicioniranih pilića bila je manja za 50 % u odnosu na drugu skupinu. Druge studije istraživale su utjecaj toplinskog stresa na piliće od tri tjedna starosti pa nadalje. Jedna skupina pilića je bila izložena promjenjivoj temperaturi od 25 do 26°C, a druga konstantnoj temperaturi od 24°C. U obje skupine pilići su hranjeni po volji. Tjelesna masa i prirast pilića izloženih promjenjivim temperaturama bila je manja nego u onih držanih na konstantnoj temperaturi.

Zaključeno je da prosječno smanjenje tjelesne mase pilića za trećinu može biti u izravnoj vezi s držanjem na promjenjivim visokim temperaturama. Uporaba izolacije i ventilacije uključujući evaporacijsko hlađenje može smanjiti toplinski stres i povećati učinkovitost proizvodnje.

toplinski stres peradi

Sljedeća istraživanja pokazala su da postoji odnos između trajanja osvjetljenosti i toplinskog stresa.

Dvije skupine pilića u dobi od 4 dana izložene su trajnom osvjetljenju (23 h svjetlo : 1 sat mrak). Druge dvije skupine izložene su 1 h osvjetljenju i 3 h mraku u izmjenjujućem (intermitentnom) programu. Nakon 4. dana starosti, pa do kraja tova (šest tjedana) jedna grupa iz svake od spomenutih skupina izlagana je toplinskom stresu od 35°C. Preostale grupe su držane na stalnoj temperaturi od 24°C. Tjelesna masa brojlera držanih u izmjenjujućem osvjetljenju bila je značajno veća nego držanih pri stalnom osvjetljenju neovisno o izloženosti na spomenutim temperaturama.

Također, smrtnost brojlera držanih na izmjenjujućem osvjetljenju bila je manja pri visokim temperaturama u odnosu prema brojlerima držanim na stalnoj temperaturi. Zaključeno je da se izmjenjujuće osvjetljenje može primijeniti u jatima izloženima toplinskom stresu kako bi se postigao bolji rast i imuni odgovor.

Dodaci elektrolita i razina aminokiselina

U jednom istraživanju procijenjivan je dodatak kalijevog klorida u hranu ili vodu za piće. Procjenjivalo se tijekom završnog razdoblja od 21 do 49 dana starosti brojlera izloženih jednodnevnim temperaturama od 25 do 35°C. Zaključeno je da dodatak 0,25 % ili 0,50 % kalijevog klorida u vodu za piće popravlja razinu elektrolita i ublažava stres.

toplinski stres peradi
Pravodobnim i pravilnim dodavanjem kalijevog klorida u vodu za piće, ublažava se toplinski stres kod peradi

Slični učinak postignut je kad je kalijev klorid dodan u hranu u količini od 0,5 do 1 %. Također je utvrđeno da spomenuti dodatak u hrani i vodi ne utječe na prirast, unos hrane, konverziju i konzumiranje vode. Istraživan je učinak dodatka lizina na toplinom stresirane brojlere tijekom razdoblja od 6 do 8 tjedna starosti.

Pet razina lizina 0,75 – 1,15 % davano je u hranu s 18 % sirovih bjelančevina i 3.259 kcal/kg NE. Iako razina lizina u hrani nije utjecala na živu vagu, konverzija hrane bila je povećana u odnosu na razinu dodavanja lizina. Zaključeno je da su visoke ambijentalne temperature (28°C, pri relativnoj vlazi zraka od 74 %) smanjile prirast i povećale apsolutnu potrebu za lizinom.

Dodatak selena i betaina

U jednoj studiji istraživan je učinak mikroelementa selena u hrani na smanjenje toplinskog stresa. Analiza seruma potvrdila je da je dodatak organskog selena u hrani smanjio oksidativni stres onih pilića u dobi od 4 tjedna izloženih ambijentalnoj temperaturi od 30°C kroz 3 h.

Prema tome, davanje organskog selena u hrani očigledno povoljno djeluje na proizvodnost pod okolišnim uvjetima radi aktivacije prirođenih mehanizama koji štite integritet tkiva. Betain nije esencijalan nutrijent (pospješuje probavu), ali se pokazao učinkovitim za smanjenje stresa uzrokovanog toplinom. Pokusnoj skupini dodavan je betain u količini od 100 g/kg hrane dok ga kontrolna skupina nije dobivala.

Obje skupine brojlera bile su izloženi ambijentalnoj temperaturi od 34°C kroz 4 h/dan pri relativnoj vlazi zraka od 75% tijekom 35 dana. Tijekom razdoblja od 36. do 41. dana, temperatura je povećana na 36°C kroz 4 h/dan. Dodatak betaina u hrani smanjio je smrtnost brojlera od toplinskog stresa. Zbog toga se može zaključiti o povoljnom učinku betaina na proizvodnost u uvjetima visoke ambijentalne temperature.

Prethodni članakSolaris – iskustva i preporuke za proizvodnju vina
Sljedeći članakPrvi nalazi štete uzrokovane krasnikom
prof. dr. sc. Željko Pavičić
Od 1993. godine stručni suradnik Gospodarskog lista. Dosada je objavio više od 400 popularizacijskih članaka u istoimenom časopisu iz područja veterinarske medicine, animalne proizvodnje i biotehnologije te u Biblioteci Obitelj i gospodarstvo stručne knjige „Pripravljanje sira u kućanstvu“ (1996.), „Mlijeko i prerađevine“ (1996.), „Kolinje i mesni specijaliteti“ u tri izdanja (1997., 2001. i 2003.) „Domaće kobasice – od izrade do jela“ (2004.), kao i „Mlijeko od mužnja do sira“ (2006.). Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu završio je 1992. godine, Višu poljoprivrednu školu u Križevcima 1994. i Poljoprivredni fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku 1998. godine. Od 1995. godine zaposlen je na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Područje znanstvenog interesa je ponašanje, dobrobit i higijena životinja te veterinarska sanitacija. Objavio je u autorstvu, odnosno suautorstvu više od 200 znanstvenih radova u časopisima i zbornicima skupova te tri sveučilišna udžbenika i dva priručnika. Redoviti je profesor u trajnom zvanju od 2014. godine. Iste godine izabran je za redovitog člana Akademije medicinskih znanosti Hrvatske. Uvršten je u prvo izdanje WHO is WHO u Hrvatskoj (2011.).