Dostupna literatura iz ovog područja, pak, oskudna je pa potencijalni uzgajivaći postavljaju različita pitanja iz ove grane peradarske proizvodnje. Stoga ćemo ukratko opisati pojedine čimbenike važne za organizaciju i uspješan uzgoj pura.
Podrijetlo
Današnje pasmine pura potjeću od divlje pure (Meleagris gallopavo), a smatra se da su je pripitomili Indijanci u Meksiku, jugozapadnim dijelovima SAD-a, sjevernoj Karolini i Virdžiniji, otprilike 400 godina prije Krista. Naime, divlja je pura u svom izvornom obliku živjela samo na američkom kontinentu i do otkrića Amerike nije bila poznata. Dolaskom na američko tlo 1492. g. Španjolci kod tamošnjih stanovnika zatiću pripitomljenu pticu sličnu tada poznatom paunu, koju su Indijanci uzgajali radi kvalitetnog mesa. Tridesetak godina nakon otkrića
Amerike prenesena je u Europu, a najprije se proširila po Španjolskoj, zatim Francuskoj, Engleskoj i Njemačkoj, posluživši za stvaranje današnjih poznatih pasmina pura.
Divlje pure danas još uvijek obitavaju na područjima Sj Amerike, ali svake godine u sve manjem broju zbog krčenja šuma, njihova prirodnog staništa. Odlikuju se brončanom bojom perja i smatraju najljepšom domestificiranom pticom. Razmjerno su velike i snažno građene, s visokim nogama, zaobljenih krila i kratkog repa. Purani su dugi do 1,5 m, a pure do 85 cm. Tjelesna masa divljeg purana iznosi prosječno 10, a ženke oko 6 kg. Ujesen se odvajaju po spolovima i oblikuju veća jata, koja počinju potragu za hranom prevaljujući veće udaljenosti. Uglavnom su dobre trkačice, a veće razdaljine prelijeću samo kad naiđu na neku prepreku. Međutim, zbog svoje mase mogu preletjeti najviše 1000 metara.
Parenje započinje tijekom ranog proljeća, pri čemu se puran s drugim mužjacima često bori za ženke na određenom teritoriju. Nakon parenja purani više ne pokazuju zanimanje za ženke, pa se odvajaju u posebna jata i u njihovu društvu više nisu do iduće sezone parenja. Ženka obično svije skromno gnijezdo na zemlji u grmlju i snese uglavnom 8-15 pjegavih jaja prosječne mase 65-75g, što ovisi o dobi ženke. Na jajima leži 28-29 dana, a tijekom napuštanja gnijezda pokriva ih radi zaštite od grabežljivaca. Dobro se brine za mlade, koji su u početku osjetljivi kao i domaći purići.
U prvim danima života hrane se isključivo crvima i ostalom hranom životinjskog podrijetla, a zatim i biljnom. Zbog takva načina hranidbe vrlo brzo napreduju i opernate, pa mogu poletjeti nakon 14 dana. Zbog povećanja tjelesne mase postaju tromima, a time i lakim plijenom grabežljivaca. Meso mlađih primjeraka vrlo je ukusno i sočno, a u odraslih lošije kakvoće. Zbog navedenih karakteristika, bilo je pokušaja da se divlja pura prenese iz svoje postojbine u druge krajeve, ali bez trajnijeg uspjeha jer su uglavnom stradavale od raznih grabežljivaca.
(Pročitajte cijeli članak u novom broju časopisa!)
