Samonikla biljka, visine je oko 1 metar, dosta lijepog, pomalo grmolikog izgleda. Protrljani listići ugodnog su mirisa. Pretpostavljam da je sjemenka dospjela stajskim gnojem iz Slavonije, odakle sam nabavio nekoliko vreća zrelog stajnjaka za vrt, ili je donešena pticama, a ne znam o kojoj je biljci riječ?


Radi se o biljci koja je unesena u Hrvatsku prije šezdesetak godina. To je biljka latinskog naziva Ambrosia artemisiifolia i stručnog pelinolisna ambrozija. U raznim krajevima Hrvatske različito je nazivaju – pelinolisni limundžik, partizanka, fazanuša i Krausova trava. Raste na neobrađenim gradskim površinama i privatnim posjedima, na nasipima, uz željezničke pruge, ceste, kanale, u vrtovima koji se ne obrađuju. Nikne i raste vrlo intenzivno i na kultiviranim tlima kao korov.

Vrlo je plodna, tako da jedna biljka može donijeti i do 150.000 sjemenki koje ostaju klijave dugi niz godina. Tako da ćete se teško riješiti ambrozije, te morate biti vrlo uporni i pokušati je iskorijeniti u svome vrtu i okolici, jer se sjeme vjetrom prenijelo i na okolne parcele. Osim štete koje nanosi kao korov, ambrozija izaziva i jaku alergiju kod osjetljivijih ljudi, a zbog toga je Ministarstvo poljoprivrede donijelo Naredbu o poduzimanju mjera obveznog uklanjanja ambrozije – Ambrosia artemisiifolia L.

Prethodni članakČuvanje sjemena i priprema proizvoda od lubenice
Sljedeći članakIN MEMORIAM Vitomir Patko, dipl.ing.agr. (1954.-2018.)
dr. sc. Bogdan Cvjetković, prof. emer.
dr. sc. Bogdan Cvjetković, prof. emer.
Diplomirao je na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu, 1967.g. Magistrirao je iz područja virologije na PMF-u Sveučilišta u Zagrebu 1976., a doktorirao 1982. na Fakultetu poljoprivrednih znanosti. Autor je 370 radova, a opisao je i novih četrdesetak štetnih organizama. Za svoj doprinos uručeno mu je 14 priznanja. Senat Sveučilišta u Zagrebu dodijelio mu je počasno zvanje professor emeritus. Prof. dr. sc. Bogdan Cvjetković rođen je 23.12.1939.g. Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u Šibeniku i Zagrebu. Prije upisa na studij radio je u Tvornici lakih metala „B. Kidrič“, Šibenik do 1960.g. Diplomirao je na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu, 1967. godine.   Po završetku studija zaposlio se kao asistent u Institutu za zaštitu bilja u Zagrebu. Nakon integracije Instituta s Fakultetom poljoprivrednih znanosti u Zagrebu nastavio je s radom u OOUR-u Institut za zaštitu bilja, gdje je radio do odvajanja Instituta od Fakulteta (1.04.1992.). U Institutu za zaštitu bilja obnašao je razne funkcije, a bio je direktor Instituta za zaštitu bilja od 1.12. 1985. do 1.03. 1990.). Magistrirao je pod vodstvom akademika D. Miličića na PMF-u Sveučilišta u Zagrebu 1976. iz područja biljne virologije, a doktorirao je 1982. na Fakultetu poljoprivrednih znanosti u Zagrebu pod vodstvom prof. dr. sc. J. Kišpatića (Neke vrste roda Phytopthora u nas s posebnim osvrtom na metode izolacije). Na početku karijere specijalizirao se u svjetski poznatim fitopatološkim centrima (Istituto di Patologia vegetale Bologna, Commonwealth Mycological Institute, Key-London, Centraalbureau voor Schimmelcultures, Baarn). Na osnovi tehničke razmjene, boravio je u ruskom Vsesojuznyj naučno issljedovatesljkij institut zaštity rastenij u Lenjingradu, te 1988. u INRA centrima u Francuskoj. U 1997. godini posjetio je nekoliko institucija i sveučilišta u SAD-u (Belsville Agricultural Center, USA. ARS Foreign Disease-Frederick, University of California - Riverside, University of Florida) i Kanadi (McGill University-Montreal). Obnašao je funkciju predstojnika Zavoda za fitopatologiju na Agronomskom fakultetu u Zagrebu od 1991. do 2009. godine. Na matičnom fakultetu održava i organizira nastavu iz fitomedicine–fitopatologije na redovitom i poslijediplomskom studiju, na kojem je sudjelovao u izobrazbi 27 generacija agronoma. Pod njegovim vodstvom obranjeno je 57 diplomskih radova, od kojih su 4 nagrađeni Rektorovom nagradom. Vodio je 19 magistara znanosti, a bio je voditelj 8 doktoranata, danas uglednih znanstvenika. Sudjeluje u nastavi na Mediteranskom studiju u Splitu i Veleučilištu „M. Marulić“ u Kninu, gdje je sudjelovao u formiranju studija. Na Agronomskom fakultetu u Mostaru radio od 1997. do 2005. godine. Povjerena su mu predavanja iz modula Fitofarmacija (fungicidi) na Katedri za fitomedicino, Biotehniška fakulteta u Ljubljani. Bio je voditelj mnogobrojnih znanstvenih nacionalnih projekata. Sudjelovao je i bio voditelj na 5 međunarodnih projekata. Na projektima je postizao zavidne rezultate, što potvrđuju brojni radovi, kao i zahvalnica Ministarstva poljoprivrede SAD za uspješno vođenje projekta. Pisao je recenzije za više projekata (MZOŠ, VIP), knjiga i brošura (19), znanstvenih radova objavljenih u domaćim i međunarodnim časopisima. Preuzimanjem Zavoda za fitopatologiju osuvremenio je laboratorij, izgradio suvremeni plastenik, te osnovao Laboratorij za molekularnu dijagnostiku. Znanstveni opus prof. B. Cvjetkovića može se podijeliti u nekoliko manjih cjelina, koje su međusobno povezane. a) Istraživao i opisao je sam ili sa suradnicima 44 uzročnika biljnih bolesti. Nakon pojave 1996. bakterijskog paleža jabuke i krušake (Erwinia amylovora), determinirao je i opisao parazita, uveo prognozu i napisao upute za suzbijanje. U suradnji sa zavodom za voćarstvo (PIO), oformio je prvu zbirku relativno otpornih kultivara jabuka na E. amylovoru s ciljem ocjene pomoloških svojstava u podneblju Hrvatske. Bio je "contact person" za tu bolest među europskim znanstvenicima i uključen je u CAB International project "Development of Crop Protection Compendium for Plan Quarantine". b) Jedna od njegovih preokupacija je i predviđanje pojave bolesti s ciljem da se smanji primjena sredstava za zaštitu bilja. Sa suradnikom M. Šubićem je provjerio nekoliko modela za prognozu biljnih bolesti: krastavost plodova jabuke (V. inaequalis); krumpirove plijesni (P. infestans); plamenjače na rajčici (P. infestans); i drugih koji se danas primjenjuju u Međimurju. Istraživao je mogućnosti suzbijanja korova pomoću parazitskih gljivica na korovima s namjerom da se smanji primjena agrokemikalija. c) U početku karijere prof. dr. sc. B. Cvjetković je provodio službenu provjeru djelotvornosti fungicida, a kasnije popratne pojave pojedinih fungicida. Prvi je u Hrvatskoj dokazao rezistentnost fitopatogenih gljivica na fungicide iz skupine benzimidazola, triazola, dikarboksimida i predlagao antirezistentne programe zaštite. d) Nakon epidemijske pojave smrdljive snijeti na pšenici (Tilletia caries) 1996-1998. u Hrvatskoj od strane MPŠ bio je uključen u njenu eradikaciju. e) izučavao je rasprostranjenost rizomanije (Beet necrotic yellow vein) u Hrvatskoj i tada dokazao prisustvo novog virusa u nas Beet virus Q. f) Od Ministarstava poljoprivrede i šumarstva (MPŠ) ishodio je ovlaštenje Zavodu za fitopatologiju za certifikaciju sjemena. Kako se na sjemenu nalaze parazitske i saprofitske gljivice koje mogu sintetizirati mikotoksine, započeo je i s istraživanjem mikotoksina. U plodnoj suradnji s Institutom za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu dokazan je prvi put u Hrvatskoj mikotoksin beauvericin na kukuruzu što je tada bila treća detekcija u Europi, zatim fumonisin B1, fumonisin B2, zearalenone and ochratoxin A. Niti jedan značajniji fitopatološki problem u Hrvatskoj nije se dogodio, a da prof.dr.sc..B. Cvjetković nije posredno ili neposredno sudjelovao u njegovom rješavanju. Objavio je 370 radova od čega su 134 rada indeksirana u svjetskim bazama podatka. Sudjelovao je na velikom broju domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova, te u zbornicima publicirao 119 cjelovitih radova. Na 11 domaćih i 7 međunarodnih skupova bio je pozvani predavač. Znanstvene spoznaje približio je agronomima i drugim proizvođačima u poljoprivredi kroz stručne radove (141), izlaganja na stručnim skupovima (na Seminaru biljne zaštite više od 80), kao i popularnim člancima. Autor je poznatog udžbenika „Mikoze i pseudomikoze voćaka i vinove loze“ (1-534 str.), koji se koristi kao udžbenik, ne samo na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, već i na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku, Mostaru, te Veleučilištu „M.Marulić“ u Kninu. Uz to je napisao kao suautor još 8 knjiga od kojih su 3 sveučilišni udžbenici. U 6 knjiga napisao je poglavlja iz uže specijalnosti. Sudjelovao je u pisanju 6 monografija. Dao je svoje priloge u Hrvatskoj općoj enciklopediji i Hrvatskom biografskom leksikonu. Bio je predsjednik stručne komisije MPŠ za praćenje i zaštitu jabuka, krušaka i drugih biljnih vrsta od karantenske bolesti Erwinia amylovora od 1990. do 2000.g., te član Komisije za zaštitu bilja i drugih povjerenstava pri MPŠ. Predstavnik je Hrvatske u Uniji mediteranskih zemalja (Mediterranean Phytopathological Union) od 1990. do 2011., a kao istaknuti fitopatolog, član je Upravnog odbora Unije mediteranskih zemalja od 2007. do 2010. Član je mnogih znanstvenih i stručnih organizacija u domovini i inozemstvu. Bio je član uredništva četiri nacionalna časopisa i jednog međunarodnog (Phytopathologia Mediterranea“ 2007.-2008. godine). Prvi je predsjednik Hrvatskoga društva biljne zaštite od 2000. -2005. Od 2001. do danas član je Uredništva „Glasila biljne zaštite“, a od 2007. glavni urednik. Nakon što je postao urednikom časopis je indeksiran u CAB Abstracts. Urednik je kalendara biljne zaštite od 2002. do 2013. Za svoj doprinos znanosti, struci i nastavi, uručena su mu priznanja od institucija u Hrvatskoj i inozemstvu. Primio je priznanja od: Hrvatskoga sabora (2012.): Državna nagrada za znanost- za životno djelo // Veleučilišta „M. Marulić“ Knin (2011.): Medalja s likom M. Marulića za životno djelo;// Agronomskog fakulteta Zagreb (2010.): Povelja Agronomskog fakulteta za posebne zasluge za doprinos na unapređenju znanstvenog, nastavnog i stručnog rada, širenju ugleda Fakulteta i agronomske struke u nas i u svijetu// Veleučilišta „M. Marulić“Knin (2010.): Zahvalnica Veleučilišta „ M. Marulić“ u Kninu za stalnu brigu o Veleučilištu„ M. Marulić“ u Kninu i Gradu Kninu u cjelini // Hrvatskoga društva biljne zaštite (2006.): Povelja uz zlatnu plaketu-Prvom predsjedniku Hrvatskoga društva biljne zaštite za utemeljenje, vođenje i promicanje društva // Hrvatskoga sabora (2003.):Godišnja državna nagrada za znanost-za značajno otkriće // Agronomskoga fakulteta Zagreb (1995.): Zahvalnica za značajan doprinos u znanstvenoj i nastavnoj djelatnosti Fakulteta // Fakulteta poljoprivrednih znanosti Zagreb (1989.): Priznanje za doprinos razvoju Fakulteta poljoprivrednih znanosti u povodu 70-te obljetnice // Nagrade u inozemstvu dodijeljene od: Agronomskog fakulteta Mostar (2006.): Zahvalnica za značajan doprinos u unapređenju nastavnog procesa na Agronomskom fakultetu u Mostaru // Društvo za zaštitu bilja BiH (2009.): Počasni član Društva za zaštitu bilja BiH // American Phytopatholological Society (1997.): B. Cvjetković has complied with the provisions of constitution of the American Phytopathological Society // Ministarstvo poljoprivrede SAD (2000.):Certification of Apprecation US Depratment of Agriculture za uspješno vođenje projekta //; Priznanje suradnika, naziv gljivice Penicillium cvjetkovicii (Jurjevic & Peterson 2009.) i Aspergillius cvjetkovicii (Jurjevic & Peterson 2012). Senat Sveučilišta u Zagrebu 2014. godine na dodijelio mu je počasno zvanje professor emeritus.

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA