Golobrst predstavlja potpuni gubitak lisne mase uslijed ishrane štetnih organizama, najčešće štetnih kukaca. Kukci defolijatori oštećuju drveće jedući lišće ili iglice, uklanjajući fotosintetsko tkivo koje je ključno za održavanje i rast biljaka. Značajan gubitak lišća ili iglica rezultira gubitkom rasta, povećanom osjetljivošću na napade drugih štetnih kukaca i patogena, a ponekad i smrtnošću stabla. Utjecaj defolijacije na pojedinačna stabla ovisi o nizu čimbenika, a pojedine vrste drveća razlikuju se u svojoj toleranciji na utjecaj defolijatora.

Općenito, vrste tvrdog drva mogu podnijeti ponovljeni gubitak lisne mase tijekom nekoliko godina jer pohranjuju velike zalihe hrane i mogu ponovno prolistati iste godine. Stabla koja su zdrava i snažno rastu općenito će bolje preživjeti defolijaciju od stabala pod stresom. Najvažniji uzročnici golobrsta su leptiri, tj. njihove gusjenice koje imaju veliki hranidbeni potencijal i koje pričinjavaju štetu. Osim što gusjenice štete kultiviranim biljnim vrstama mogu biti i štetne za ljude jer su njihove dlake (toxophore), koje im prekrivaju tijelo, otrovne i mogu uzrokovati alergijske reakcije kod ljudi i stoke ako dođu u kontakt s njima.

Većini vrsta defolijatora svojstvena je masovna, periodična pojava kad su ekološki čimbenici povoljni za njihov razvoj. Iako su to prvenstveno štetnici šumskog drveća, mogu činiti znatne štete i u voćnjacima, a najviše napadaju šljivu, trešnju, višnju, breskvu, marelicu, jabuku i dunju. Većina defolijatora ima jednogodišnji životni ciklus, ali postoje određene varijabilnosti u tome kako kukci prezimljuju. Pojedine vrste prezimljuju u stadiju jaja, dok drugi prezimljuju kao ličinke ili kukuljice. Najvažnije vrste koje uzrokuju golobrst jesu gubar, glogov bijelac, zlatokraj, dudovac, kukavičji suznik, mali mrazovac…

Za većinu štetnika golobrsta svojstveno je da zapredaju grane na kojima se hrane gusjenice. Zimskim pregledom grana, što je uobičajena mjera utvrđivanja visine populacije i prognoze intenziteta napada štetnika u voćnjaku, mogu se uočiti zapredene grane (pr. glogov bijelac) ili jajna legla (pr. kukavičji suznik) koji se mehanički mogu odstraniti i uništiti spaljivanjem pa ciljano suzbijanje pojedinih vrsta štetnika golobrsta u vegetaciji nije potrebno.

Izravno tretiranje u vegetaciji provodi se u početnim, mlađim stadijima razvoja gusjenica (pr. zlatokraj) i u trenutku njihove intenzivne ishrane. U slučaju visokog intenziteta napada i potrebe za izravnim tretiranjem ovih štetnika potreban je multidisciplinaran pristup na većem području uz suradnju svih stručnjaka (agronomi, šumari i sl.). Za izravno suzbijanje većine spomenutih štetnika golobrsta dozvoljena su sredstva iz skupine piretroida, pripravaka na osnovi Bacillus thuringiensis var. kurstaki, inhibitora rasta i razvoja i aktivne tvari azadirahtin. Pri suzbijanju treba provoditi sve preventivne mehaničke mjere kako bi se populacija štetnika održala ispod prag odluke, a pri izboru pripravaka treba koristiti one s povoljnijim ekotoksikološkim značajkama.

Prethodni članakZagreb otvara jubilarnu godinu Wine ViP Eventa
dr. sc. Ivan Juran
Poslijedoktorant na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: integrirana zaštita uljane repice od štetnika, rezistentnost štetnika uljane repice na insekticide, prirodni neprijatelji štetnika uljane repice. Rođen je 27. kolovoza 1983. u Zagrebu. Osnovnu školu Josipa Kozarca završio je u Lipovljanima, a opću gimnaziju Tina Ujevića u Kutini. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je u prosincu 2008., a od 2009. godine radi kao asistent na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju. Na preddiplomskom studiju sudjeluje u nastavi iz predmeta Opća entomologija, Sistematska poljoprivredna entomologija, Zaštita povrća i ukrasnog bilja od štetočinja, Ekologija štetnih organizama i načela prognoze u zaštiti bilja i Aplikacija pesticida, a na diplomskom studiju iz modula Forenzična entomologija. Suradnik je na projektima „Integrirana zaštita uljane repice za proizvodnju biodizela od štetnika“ Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, „Rezistentnost repičinog sjajnika na piretroide u Hrvatskoj i novi pristup suzbijanju“ Ministarstva poljoprivrede i „Unaprjeđenja u tehnologiji proizvodnje šećerne repe sukladno načelima integrirane zaštite od štetnika“ Hrvatske zaklade za znanost. Suradnik je na IPA projektu „Enhancement of collaboration between science, industry and farmers: Technology transfer for integrated pest management (IPM) in sugar beet as the way to improve farmer's income and reduce pesticide use“ te međunarodnom europskom SEE-ERA-PLUS projektu „Impact of oilseed rape production on functional biodiversity of predators and decomposers including means for their conservation and improvement in Croatia, Germany and Serbia“. Poslijediplomski doktorski studij „Poljoprivredne znanosti“ upisao je akademske godine 2009./10. na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorsku disertaciju naslova „Velika (Ceutorhynchus napi Gyllenhal, 1837) i mala (Ceutorhynchus pallidactylus Marsham, 1802) repičina pipa – biologija, ekologija i suzbijanje“ obranio je 25. svibnja 2015. na matičnom fakultetu. Bio je mentor jednog završnog rada i neposredni voditelj 10 završnih i četiri diplomska rada. Autor je ili koautor dva A1 znanstvena rada i 12 radova objavljenih u A2 časopisima. Sudjelovao je na sedam međunarodnih znanstvenih skupova i na dva domaća stručna skupa. Znanstveno se usavršavao na Sveučilištu Aldo Moro u Bariju, Italija tijekom 2012. te na institutu Rothamsted Research u Velikoj Britaniji od ožujka do lipnja 2014. godine. Dobitnik je jednokratne potpore Zaklade Agronomskog fakulteta i nagrade IOBC radne grupe „Integrated control in oilseed crops“ za istraživanje i znanstvenu prezentaciju rezultata. Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ), Hrvatskog entomološkog društva (HED) i International Organization for Biological Control (IOBC).