Kukci glogov bijelac, kukavičji suznik, zlatokraj, dudovac, gubara, mali i veliki mrazovac prisutni su redovito u listopadnim šumama i niskom raslinju. Međutim, oni povremeno nastanjuju voćnjake i u većini pojavljivanja ne izazivaju značajna oštećenja. Ipak, u pojedinim godinama kad nastanu povoljni ekološki uvjeti, brojnost ovih kukaca se uvelike poveća. Tada u brojnim voćnjacima dolazi do velikih oštećenja i gubitka lisne mase. Oštećenja su uzrokovana ishranom gusjenica navedenih kukaca, što nazivamo golobrst.
Glogov bijelac (Aporia crataegi) je leptir iz porodice Pieridae. Leptiri su bijele boje s izraženom crnom nervaturom krila. Štete rade gusjenice koje su sivosmeđe boje, na leđnoj strani imaju dvije usporedne pruge, a tijelo im je obraslo dlačicama. Gusjenice prezimljuju u skupinama od 10 do 20 jedinki u suhom listu koji je pričvršćen pređom na granu stabla. Iz zapretka izlaze u fazi bubrenja pupova voćaka te izgrizaju najprije pupove, a potom i mlado lišće. Leptiri lete tijekom svibnja i lipnja, većinom u skupinama, a ženke odlažu jaja na naličju lišća. Glogov bijelac živi na livadama, rubovima šuma i grmlju, a u godinama masovne pojave gusjenice velika oštećenja uzrokuju i u voćnjacima, najčešće na šljivi i glogu.
Tijekom zime provodi se pregled grana u voćnjaku i skidanje i spaljivanje zapredaka. Na ovaj način moguće je uspješno suzbiti štete od glogovog bijelca, pa često nema potrebe za izravnim suzbijanjem koje se provodi u fazi bubrenja i otvaranja pupova. U Republici Hrvatskoj trenutno nema sredstava s dozvolom za suzbijanje ovog štetnika.
Zlatokraj (Euproctis chrysorrhoea) je leptir iz porodice Lymantridae. Leptiri su bijele boje, a ženke imaju specifičan zlatnožuti čuperak na zatku po kojemu je vrsta i dobila ime. Prezimljuju gusjenice u skupinama od 200 do 300 jedinki, zapredene u nekoliko povezanih listova. Gusjenice su crvenkastosive s hrđastocrvenim i bijelim prugama te dvije narančastocrvene bradavice na zatku. Tijelo gusjenice prekriveno je toksoforama, otrovnim dlačicama koje mogu izazvati svrbež i crvenilo na koži čovjeka. Gusjenice izlaze iz zapretka u rano proljeće, najčešće neposredno nakon pojave gusjenica glogovog bijelca. Izgrizaju pupove i mlado lišće te mogu prouzrokovati potpuni gubitak lisne mase. Leptiri lete krajem lipnja i početkom srpnja. Privlači ih svjetlost pa često dolaze u naseljena mjesta tijekom noći. Ženke odlažu do 400 jaja u skupinama na naličju lišća te ih prekrivaju dlačicama sa zatka.
Zlatokraj je prvenstveno štetnik hrastovih šuma, no povremeno uzrokuje velika oštećenja i u voćnjacima, najčešće jabuka i šljiva. Gusjenica zlatokraj se suzbija tijekom zime skidanjem zapredaka, rezanjem grana na kojima se nalaze i njihovim spaljivanjem. Smanjenje populacije zlatokraja je moguće postavljanjem feromonskih lovki pomoću kojih se love i uništavaju mužjaci, a time smanjuje mogućnost za kopulaciju i odlaganje jaja.
Izravno tretiranje gusjenica potrebno je provesti dok su gusjenice u početnim razvojnim stadijima i kada se intenzivno hrane. Od kemijskih sredstava primjenjuju se sredstva na osnovi piretroida i inhibitori rasta i razvoja, a od bioloških sredstava, sredstva na osnovi bakterije Bacillus thuringiensis var. kurstaki.
Nužno pravovremeno reagirati
Dudovac (Hyphantria cunea) je leptir iz porodice Arctiidae na područje Hrvatske uvezen pedesetih godina 20. stoljeća. Ovaj štetnik je izrazit polifag i napada više od 120 biljnih vrsta, najčešće šljive, jabuke, dud, višnje, marelice, trešnje, breskve, ali i druge voćne i ukrasne kulture. Leptiri su bijele boje, a pojedine jedinke mogu imati tamnosmeđe mrlje na krilima. Gusjenice dudovca su karakteristične po izrazitoj živahnosti, žutozelene su boje i na tijelu imaju 12 bradavica s bočne strane tijela iz kojih izlaze duge dlake. Štetnik prezimi u stadiju kukuljice na skrovitim mjestima poput pukotina kore i zidova stambenih objekata. Dudovac kod nas ima dvije generacije godišnje.
Leptiri prve generacije lete od kraja travnja ili početka svibnja, a leptiri druge generacije tijekom kolovoza. Štete čine gusjenice koje se kreću u skupinama, stvaraju zapredak i izgrizaju lisno tkivo, ostavljajući samo najdeblje žile. Tijekom zime potrebno je provesti pregled grana u voćnjaku i mehanički ukloniti zapretke te ih spaliti. Populaciju dudovca potrebno je pratiti od početka vegetacijske sezone pomoću feromonskih mamaca i lovnih svjetiljki. Ako se utvrdi prisutnost ovog štetnika, u početnim stadijima razvoja gusjenice je potrebno provesti suzbijanje insekticidima iz skupine piretroida ili insekticidima na osnovi bakterije Bacillus thuringiensis var. kurstaki.
Kukavičji suznik (Malacosoma neustria) je leptir iz porodice Lasiocampidae. Odrasli leptiri su žutosmeđe boje, na prednjim krilima imaju dvije poprečne crte koje su kod ženki na sredini, a kod mužjaka na rubovima krila. Gusjenice su sivoplave boje, prekrivene dlačicama i uzdužnim svijetlim i crvenkastim prugama. Leptiri lete tijekom lipnja i srpnja, i nakon kopulacije ženke odlažu jaja spiralno u obliku prstena oko tankih grana.
Kukavičji suznik prezimljuje u stadiju jaja i u razdoblju otvaranja lisnih pupova, iz jaja izlaze gusjenice koje se zadržavaju u skupinama i presvlače pod pređom. Štetu rade gusjenice izgrizajući lišće voćaka, najprije rade rupice na listu, a zatim izgrizaju list od ruba pa sve do srednje žile. Kod masovne pojave izazivaju golobrst i značajno slabljenje vitalnosti stabla. Hrane se lišćem koštičavih voćaka (najčešće šljiva), jabuka i ukrasnog drveća. Parazitske osice, muhe gusjeničarke i grabežljivi kornjaši su prirodni neprijatelji gusjenica kukavičjeg suznika, kao i uzročnici bolesti koji smanjuju populaciju ovog štetnika.
Prognoza intenziteta napada prati se tijekom zime. Jajna legla su lako uočljiva pa ih je moguće sastrugati ili odrezati i spaliti grančice na kojima se nalaze. Izravno suzbijanje potrebno je provesti na početku napada, dok su gusjenice još male, sredstvima na osnovi piretroida i regulatorima rasta i razvoja. U ekološkoj proizvodnji suzbijanje je moguće provesti parazitskim osicama i sredstvima na osnovi bakterije Bacillus thuringiensis var. kurstaki.
Uglavnom su štetnici koji izazivaju golobrst prisutni u manjem broju i tada je dovoljno ukloniti zapretke ili gnijezda s jajima tijekom zime, no u pojedinim godinama kad dođe do masovne pojave štetnika, potrebno je pravovremeno provesti suzbijanje u voćnjaku ili tretirati cijelo napadnuto područje uz suradnju šumara i agronoma.
