Želio bih se baviti uzgojem velikih orijaških pasmina kunića. Izradio sam podnice kaveza dužine 120 cm, širine 80 cm. Koliki dio navedene podnice smije biti izrađen od žićane mreže ili drvenih letvica? Koje dimenzije žice i letvica je najbolje koristiti?


Uzgoj bilo koje pasmine kunića trebao bi biti odvojen. Ženke se u pravilu drže odvojene od mužjaka, a mladi se nakon odbića također tove zasebno. Kavez za ženku orijaške pasmine treba biti dimenzija 100 dužina x 80 širina x 60 visina. Ovako velik prostor omogućiti će sigurno parenje ženke s mužjakom. Isto tako kotilica za mlade kuniće može biti u sklopu kaveza u kojem se nalazi ženka. Nakon odbića kotilica se može izvaditi iz kaveza, ali je se nikako ne smije zaboraviti staviti pred početak novog okota. Ukoliko je kotilica izvan kaveza, tada dimenzije kaveza mogu biti manje, a optimalne dimenzije kotilice su 50 x 30 x 30cm.

Potrebno je ostaviti i otvor za ulaz ženke u kotilicu promjera od 15 do 25 cm – ovisno o veličini ženke odnosno pasmini, a koji treba biti uzdignut od gnijezda 12 cm. Iako se smatra da je život na žici za kuniće dosta stresan, držanje na drvenim letvicama se u praksi pokazalo dosta nepraktičnim. Dosta je otežano čišćenje kaveza i fekalije teže prolaze kroz razmake između drvenih letvica. Uz to drvo s vremenom pod utjecajem fekalija i urina propada. Nikada se u potpunosti ne može provesti potpuna dezinfekcija kao kod žičanih kaveza. Ukoliko se odlučite za drvene letvice tada 2/3 poda treba prekriti letvicama, a 1/3 treba biti od žičane mreže. Debljina pocinčane ili plastificirane žice treba biti 1,6 – 2 mm, a otvor 17×17 ili 19×19 mm.

Prethodni članakProizvodne osobine dravske guske
Sljedeći članakKada počinje spolni ciklus koza?
prof. dr. sc. Zlatko Janječić
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu zaposlen na Agronomskom fakultetu Zagreb od 1994. godine. Kao autor ili koautor objavio je pedesetak indeksiranih radova, te tridesetak stručnih i popularnih članaka, sveučilišni udžbenik i jednu monografiju. Voditelj nekoliko znanstvenih i stručnih projekata. Već dvadeset godina radi na zaštiti hrvatskih izvornih pasmina peradi, kokoši hrvatice i zagorskog purana. Zlatko Janječić rođen je 21. studenoga 1969. godine u Sisku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1994. godine na smjeru Stočarstvo. Tijekom studija sudjelovao je u obrani Domovine. Magistrirao je 1998. godine, a doktorsku disertaciju obranio 2002. godine. Od 1994. godine radi kao znanstveni novak u Zavodu za specijalno stočarstvo, te od 1997. godine do danas na Zavodu za hranidbu životinja. U znanstveno-nastavno zvanje asistenta izabran je 1998. godine, u zvanje višeg asistenta 2002. godine, u zvanje docenta 2005. godine, a u zvanje izvanrednog profesora 2009 godine. U znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika izabran je 2011. godine, a u nastavno zvanje redovitog profesora 2014. godine. Do sada je objavio pedeset znanstvenih radova, od kojih je 11 radova iz skupine a1, 38 radova iz skupine a2 i 1 rad iz skupine a3. Uz navedeno, dr. sc. Zlatko Janječić autor je ili koautor 3 znanstvena rada objavljena u nacionalnim znanstvenim časopisima koji nisu svrstani u skupine a1, a2 i a3, te 17 znanstvenih radova recenziranih i objavljenih u zbornicima radova s domaćih znanstvenih skupova. Dr. sc. Zlatko Janječić aktivno je sudjelovao na 13 međunarodnih i 29 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj jednog i suradnik na šest nacionalnih znanstvenih projekata. Član je međunarodnog znanstvenog društva – WPSA. Uvođenjem novog programa bolonjskog studija nositelj je jednog i suradnik na šest modula preddiplomskog studija (Bs), te nositelj dva modula i suradnik na dva modulu diplomskog studija (Ms), od kojih se većina izvodi na više različitih studija na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Koordinator je na dva modula koje predaje na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu. Na poslijediplomskom doktorskom studiju Poljoprivredne znanosti nositelj je jednog modula. Bio je mentor jednog doktorskog rada i 38 diplomskih radova. Koautor je jednog sveučilišnog udžbenika i jedne monografije. Stručna djelatnost ogleda se u tridesetak članaka objavljenih u domaćim časopisima. Bio je suradnik na jednom tehnologijskom projektu. Trenutno je voditelj jednog VIP-projekta, a bio je voditelj tri i suradnik na tri nacionalna stručna projekta. Od 2007. godine je član stručnog Savjeta za provedbu uzgojnog programa za male životinje pri Hrvatskom stočarskom centru. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Od 2011. godine je glavni urednik časopisa Krmiva. Trenutno je član Fakultetskog vijeća, Povjerenstva za savjetovanje dekanice, Odbora za znanost i Povjerenstva za strateško planiranje Agronomskog fakulteta u Zagrebu, te obnaša dužnost Predstojnika Zavoda za hranidbu životinja. Član je Vijeća biotehničkog područja Sveučilišta u Zagrebu. Aktivno govori engleski i služi se njemačkim jezikom. Znanstveno se usavršavao u Izraelu, Sloveniji i SAD.