Već treću godinu za redom nemam piliće od mojih domaćih koka koje su vrijedne nesilice, jer koke neće da se raskvocaju. Molim vas što mi je činiti?


Prirodna inkubacija koristi nagon kokoši nesilica da sjede određeno vrijeme na jajima i izvale pomladak. Prirodno valjenje peradi vezano je za određeno godišnje doba i klimatske uvjete. Kokoši nesilice u nekontroliranim uvjetima uzgoja u našem podneblju započinju s intenzivnim nesenjem jaja u proljeće, kada dan postaje duži. Nesenje jaja traje duže ili kraće vrijeme, ovisno o vrsti i pasmini nesilice, nakon čega se ženka raskvocava. Kako bi je „natjerali“ da se raskvoca možemo joj u hranu dodavati povećane doze vitamina B-kompleksa. Najlakše se to odradi na način da im se u obrok doda razmrvljeni svježi kvasac kroz sedam dana. Dodavanje starog kruha u obrok nesilica (u njemu ima također kvasca pa time i vitamina B-kompleksa) imati će isti učinak, ali ga treba dulje primjenjivati. Može se, također dodati i vitamine B-kompleksa otopljene u vodi za piće.

Piprema za sjedenje na jajima

Uz ovaj hranidbeni režim potrebno je osigurati i intimu kokošima za sjedenje na jajima. Gnijezda postaviti u mračni i prozračan prostor. Ukoliko se kod kokoši pojavi želja za sjedenjem na jajima, treba ih tijekom noći staviti na nekoliko podložaka (jaja). Ako nakon dva do tri dana ženka mirno sjedi, podloške iz gnijezda treba ukloniti, a staviti potreban broj rasplodnih jaja.

Da je jedinka spremna sjediti na jajima vidi se po njezinom vladanju. Ona nerado ustaje s gnijezda, a ukoliko se stavi jaje u gnijezdo pokraj nje, ona ga prikuplja i gura ispod sebe kako bi ga pokrila. Pored toga, ima i neprijateljski stav prema drugoj peradi i čovjeku. Optimalna temperatura prostorije treba iznositi između 20 i 220oC. Prije korištenja gnijezdo treba temeljito očistiti, te na dno gnijezda postaviti slamu ili sijeno. Kvočku je potrebno radi mirnog sjedenja na jajima i sprječavanja prenošenja nametnika na potomstvo tretirati insekticidima protiv ektoparazita (tekuti, krpelji).

Prethodni članakBolesne pure i njihovo liječenje
Sljedeći članakTreba li kastrirati jarca prije klanja?
prof. dr. sc. Zlatko Janječić
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu zaposlen na Agronomskom fakultetu Zagreb od 1994. godine. Kao autor ili koautor objavio je pedesetak indeksiranih radova, te tridesetak stručnih i popularnih članaka, sveučilišni udžbenik i jednu monografiju. Voditelj nekoliko znanstvenih i stručnih projekata. Već dvadeset godina radi na zaštiti hrvatskih izvornih pasmina peradi, kokoši hrvatice i zagorskog purana. Zlatko Janječić rođen je 21. studenoga 1969. godine u Sisku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1994. godine na smjeru Stočarstvo. Tijekom studija sudjelovao je u obrani Domovine. Magistrirao je 1998. godine, a doktorsku disertaciju obranio 2002. godine. Od 1994. godine radi kao znanstveni novak u Zavodu za specijalno stočarstvo, te od 1997. godine do danas na Zavodu za hranidbu životinja. U znanstveno-nastavno zvanje asistenta izabran je 1998. godine, u zvanje višeg asistenta 2002. godine, u zvanje docenta 2005. godine, a u zvanje izvanrednog profesora 2009 godine. U znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika izabran je 2011. godine, a u nastavno zvanje redovitog profesora 2014. godine. Do sada je objavio pedeset znanstvenih radova, od kojih je 11 radova iz skupine a1, 38 radova iz skupine a2 i 1 rad iz skupine a3. Uz navedeno, dr. sc. Zlatko Janječić autor je ili koautor 3 znanstvena rada objavljena u nacionalnim znanstvenim časopisima koji nisu svrstani u skupine a1, a2 i a3, te 17 znanstvenih radova recenziranih i objavljenih u zbornicima radova s domaćih znanstvenih skupova. Dr. sc. Zlatko Janječić aktivno je sudjelovao na 13 međunarodnih i 29 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj jednog i suradnik na šest nacionalnih znanstvenih projekata. Član je međunarodnog znanstvenog društva – WPSA. Uvođenjem novog programa bolonjskog studija nositelj je jednog i suradnik na šest modula preddiplomskog studija (Bs), te nositelj dva modula i suradnik na dva modulu diplomskog studija (Ms), od kojih se većina izvodi na više različitih studija na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Koordinator je na dva modula koje predaje na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu. Na poslijediplomskom doktorskom studiju Poljoprivredne znanosti nositelj je jednog modula. Bio je mentor jednog doktorskog rada i 38 diplomskih radova. Koautor je jednog sveučilišnog udžbenika i jedne monografije. Stručna djelatnost ogleda se u tridesetak članaka objavljenih u domaćim časopisima. Bio je suradnik na jednom tehnologijskom projektu. Trenutno je voditelj jednog VIP-projekta, a bio je voditelj tri i suradnik na tri nacionalna stručna projekta. Od 2007. godine je član stručnog Savjeta za provedbu uzgojnog programa za male životinje pri Hrvatskom stočarskom centru. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Od 2011. godine je glavni urednik časopisa Krmiva. Trenutno je član Fakultetskog vijeća, Povjerenstva za savjetovanje dekanice, Odbora za znanost i Povjerenstva za strateško planiranje Agronomskog fakulteta u Zagrebu, te obnaša dužnost Predstojnika Zavoda za hranidbu životinja. Član je Vijeća biotehničkog područja Sveučilišta u Zagrebu. Aktivno govori engleski i služi se njemačkim jezikom. Znanstveno se usavršavao u Izraelu, Sloveniji i SAD.