Dok na globalnoj razini godišnje nepovratno gubimo oko 40.000 biljnih i životinjskih vrsta i kad svakoj devetoj ptičjoj vrsti prijeti opasnost od izumiranja, na lokalnoj razini, u urbanim područjima, odvija se jedan potpuno suprotan proces. Tako u posljednjih dvadesetak godina bilježimo porast brojnosti goluba grivnjaša (Columba palumbus) u gradovima širom Europe. Sve to je povezano s određenim promjenama u njihovim prirodnim staništima.
Uglavnom se radi o sukcesiji, premda s druge strane drastične promjene koje su se dogodile u poljoprivrednoj djelatnosti tijekom posljednjih desetljeća, masovnim uvođenjem usjeva u monokulturu kukuruza, soje i suncokreta, uvelike su pogodovale povećanju europskih populacija ove ptice, čime je dostigla čak i nepodnošljive granice u poljoprivredi.
Ta je prenaseljenost zasigurno prouzročila masovnu okupaciju onih teritorija od kojih su prije zazirale iz straha i opreza, prisiljavajući ih da napuste tipična staništa na koja su navikla. Hrane se kukuruzom, suncokretom, sojom, lucernom, djetelinom i svim vrstama žitarica. Jako vole zrele bobice bazge i bršljana, plodove gloga, jabuke, trešnje, žirove bukve i graba pa čak i beskralježnjake. Nažalost, povremeno uništavaju usjeve kad u golemim jatima, poput skakavaca. Dospiju na njih i u vrlo kratkom vremenu gotovo sve pojedu, a usto svojom težinom uzrokuju lomljenje stabljika.
Prilagodio se ljudima i gradskoj vrevi
I tek zasijane njive predmet su čestih devastacija pa ih poljoprivrednici s pravom zbog toga smatraju pravom pošašću. U nekim zemljama, poput Ujedinjenog Kraljevstva, sezona lova na ovu pticu s pravom traje praktički cijelu godinu. Ona se smatra opasnom za poljoprivredu. S druge strane, u južnoj Europi gdje se okupljaju ogromne migracijske populacije. One dolaze sa sjevernih kontinentalnih područja, lovna aktivnost se obavlja tek u jesen s velikim iščekivanjem brojnih strastvenih lovaca. Izvorno je golub grivnjaš bio zastupljen u šumovitim predjelima i na poljodjelskim površinama s raštrkanim drvećem i grmljem, rjeđe na rubnim dijelovima gradova. Bila je to divlja ptica, oprezna i teško pristupačna, s karakteristikama koje su još uvijek prisutne u primjeraka iz ruralnih područja ili u populacijama koje žive daleko od kultiviranih mjesta.
Postao je čest posvuda po našem glavnom gradu, pa se u manjem broju gnijezdi i u malim parkovima u samom središtu: u botaničkom vrtu, na Strossmayerovom šetalištu, na Ilirskom trgu, u parku ispred zgrade HAZU, na vrlo prometnom križanju Savske ceste i Vodnikove ulice, i drugdje na drvoredima u središtu grada. Najbrojniji je u perivoju Maksimir, gdje se gnijezdi oko 50 parova. Zatim na Tuškancu, Kraljevcu, Jarunu, Savici, u okolici bolnice u Vrapču i ostalim pošumljenim dijelovima grada. Recentna istraživanja ptica gnjezdarica grada Zagreba procjenjuju populaciju goluba grivnjaša na 280-330 parova.
Uzgajatelji i ornitolozi javljaju da se ovaj atraktivan golub proširio i u drugim gradovima Hrvatske. Ravnodušan je prema prisutnosti ljudi i gradskoj vrevi. Imajući vrlo raznoliku prehranu, mogao bi čak preživjeti i prilično krute zime prilagođavajući se čak i neobičnoj hrani. Međutim, kontinentalne populacije tijekom jeseni poduzimaju značajna kretanja koja ih vode u mediteransko područje. Tamo su vremenski uvjeti povoljniji i hrana se lako može pronaći. U rujnu i listopadu jata ovih golubova kreću na svoja zimovališta u južnoj Europi i sjevernoj Africi. Na gnijezdilišta se vraćaju u veljači ili početkom ožujka.
Prisutan od Europe do Indije
Golub grivnjaš je inače veličinom najveća vrsta goluba. Osim po veličini, od ostalih golubova lako ga je razlikovati po bijelim točkama s obje strane vrata te bijelim crtama na krilima koje se jasno vide u letu. Ostatak tijela mu je sive boje, a prsa su mu lagano ružičaste boje. Šest podvrsta ovog robusnog goluba, dugačkog više od 40 cm, s rasponom krila od 75 cm i teškog oko 600 g. Zauzima vrlo golem teritorij koji pokriva Europu sve do Urala i preko Bliskog istoka umjereni pojas azijskog kontinenta do indijskih ravnica. Nema ga na Islandu, na krajnjem sjeveru Skandinavskog poluotoka i Rusije te na područjima sjeverno od velikih azijskih planinskih lanaca. U Indiji ga nema u tropskom dijelu poluotoka. Prisutan je i u Africi, ali samo u Maroku, Alžiru i Tunisu.
