Htjela bi posijati rukolu, pa bih htjela znati koji joj uvjeti za uzgoj pogoduju?
ODGOVOR Rukola (Eruca sativa), poznata i pod nazivima riga, rikula, rokula samonikla je mediteranska biljka, ali se uzgaja i u vrtovima. Ima izdužene, nazubljene listove, blago dlakave, koji mogu biti različitih veličina. Posebnog je mirisa i oštrog, orašastog i pikantnog okusa. Kod divljih sorata je izražena gorčina, dok su kultivirane sorte ugodno pikantne i gorkaste. Uglavnom se koristi kao dodatak salatama, umacima i sendvičima kojima poboljšava okus. Bogata je vitaminima A, C, K te folnom kiselinom, pa se često koristi u kulinarstvu. Rukola je jednogodišnja zeljasta biljka, skromnih zahtjeva prema tlu. Omiljena je zelen talijanske kuhinje, uzgajana već za rimskih vremena. Stanovnici cijelog Sredozemlja i Jadrana obožavaju mlade listove rukole kao salatu. Rukola je skromnih zahtjeva prema tlu. Uspijeva na gotovo svim osim na pjeskovitim, močvarnim i teškim tlima koja nisu strukturna pa stvaraju pokoricu, što onemogućuje biljčicama da niču.
Sije se od proljeća do jeseni, a može se sijati svakih 20-ak dana. U kontinentalnom području sjetva može početi već od 10. ožujka, i traje sve do 01. listopada. Sije se na dubinu oko jedan cm, na međuredni razmak od 20 cm, a unutar reda jedan do dva cm. Sjeme rukole vrlo brzo klija, pa biljčice niču već tri do četiri dana nakon sjetve. Nakon sjetve gredica se natapa vodom. Tijekom vegetacije, zalijeva se prema potrebi biljaka. Bitno je da je vlaga stalno prisutna u tlu. Dakako, tijekom ljetnog razdoblja, posebno tijekom sušnih razdoblja, treba zalijevati obilnije. S obzirom da je kratke vegetacije, rukolu treba gnojiti lako pristupačnim, organski granuliranim gnojivima. Urezani se listovi rukole razvijaju na kratkim peteljakma. Mogu narasti i do 20 cm dužine i šest cm širine.
Foto: Shutterstock
