Uzgoj uljne buče

Zadnjih se godina u nas sve više širi uzgoj uljne buče (Cucurbita pepo L. subsp. pepo var styriaca Grebenšč.) čije sjemenke nemaju ljuske, tzv. golice. Ove sjemenke sadrže 42 – 51 % ulja i 27 – 32 % bjelančevina.

Bučino ulje se dobiva prešanjem prženog tijesta bučinih sjemenki u hidrauličnim ili pužnim prešama bez upotrebe kemikalija. Karakterizira ga tamno-zelena do crvenkasto-zelena boja zbog čega se popularno naziva „crno ulje“. Prije prerade, ako je potrebno, treba dodatno očistiti bučine sjemenke od zaostalih nečistoća. Kod tradicionalne prerade, sjemenke buče se melju, zatim miješaju uz dodavanje tople vode i soli dok se ne dobije masa odgovarajuće konzistencije koja se stavlja u pržionik. Prženje tijesta bučinih sjemenki se provodi na temperaturi 110 – 130 °C, 30 – 50 minuta, odnosno dok masa ne postane žitka.

Nakon prženja slijedi prešanje prženog tijesta na hidrauličkim ili mehaničkim prešama pri čemu dolazi do istiskivanja ulja. Zaostale mehaničke nečistoće i koloidi u ulju uklanjaju se bistrenjem/taloženjem, tj. odležavanjem u spremnicima s konusnim dnom kroz 5 – 10 dana. Bistro ulje se potom sprema u tankove od nehrđajućeg čelika (inox) ili se puni u boce od tamnog stakla. Prije punjenja potrebno je provesti kontrolu kvalitete bučinog ulja. S obzirom na suvremene trendove u ljudskoj prehrani vrlo je izražena potražnja za kvalitetnim nerafiniranim bučinim uljem, pretežno za salate, ali je traženo i u farmaciji te alternativnoj medicini.

lznimno pogodna kultura za ekološki uzgoj

Dominantne masne kiseline u bučinom ulju su linolna (38 – 58 %), oleinska (16 – 43 %), palmitinska (6 – 16 %) i stearinska (3 – 13 %). Najvažniji aktivni sastojci bučina ulja su tokoferoli, fitosteroli, skvalen, karotenoidi i dr. Znanstveno je dokazano da bučine sjemenke i ulje djeluju povoljno na probleme s prostatom (hipertrofija prostate). Uljna buča je jedna od rijetkih kultura koja se može uzgajati bez ili s minimalnom primjenom pesticida i mineralnih gnojiva te sve više postaje zanimljiva ne samo s ekonomskog, već i s ekološkog stajališta. Buča iznimno dobro reagira na organska gnojiva, a vrlo je pogodna za izmjenu u plodoredu što je čini pogodnom za ekološku proizvodnju. U našem uzgojnom području uglavnom su povoljni klimatski i zemljišni uvjeti za uzgoj uljnih buča.

Uvjeti za uzgoj buče

Buče su vrlo osjetljive na niske temperature, prestaju rasti pri 6 -7 °C, a smrzavaju se na -1 °C. Suša i visoke ljetne temperature vrlo negativno utječu na uljne buče. Postizanje visokih prinosa uvjetovano je dovoljnim količinama vlage u tlu. Najviše vode buče trebaju u fazi intenzivnog rasta, tj. 35 do 45 dana nakon nicanja, u fazi cvatnje i u početku formiranja plodova. Buče vrlo dobro uspijevaju na humusnim, prozračnim, pjeskovito-ilovastim do ilovasto-pjeskovitim tlima, neutralne do slabo alkalne reakcije (pH = 6,0 – 7,5). Buče nisu osjetljive na mjesto u plodoredu.

Najbolje rezultate ostvaruju nakon šećerne repe, lucerne, crvene djeteline i soje. Strne žitarice su također dobri predusjevi za buče jer ostavljaju nezakorovljeno tlo i mogućnost pravovremene i kvalitetne obrade tla. U plodoredu pozornost treba obratiti na korištene herbicide u predkulturi, odnosno na njihove rezidue u tlu na koje su buče osjetljive. Osnovna obrada tla za buče obavlja se u jesen, oranjem na 30 – 35 cm dubine.

U proljeće, osnovni je zadatak obrade sačuvati zimsku vlagu u tlu. Stoga, kad to dopuste vremenski uvjeti i stanje tla, treba obaviti drljanje (zatvaranje brazde). Neposredno prije sjetve obavlja se predsjetvena priprema tla sjetvospremačem ili kombiniranim oruđima, do 5 cm dubine. Ovisno o sadržaju hraniva u tlu i očekivanom prinosu, na srednje plodnom tlu buče bi trebalo gnojiti s 80 – 120 kg/ha N, 120 – 150 kg/ha P₂O₅ i 180 – 220 kg/ha K₂O. U jesen treba zaorati 25 – 30 t/ha zrelog stajskog gnoja, ¾ fosfora i kalija te 1/3 dušika. Preostala količina fosfora i kalija te 2/3 dušika primjenjuju se u proljeće pri predsjetvenoj pripremi tla. Prihranjivanje uljnih buča je opravdano samo na lakšim pjeskovitim tlima.

Foto: Pixabay