Moj je djed 1969. kupio dio obiteljske kuće i u knjižio se kao vlasnik na tim dijelovima. Kako se u to vrijeme zemlja nije mogla prodavati/kupovati, u kupoprodajnom ugovoru stoji da on “prima i kupuje pravo korištenja svih čestica zemlje oko kuće” recipročno vlasništvu kuće koje je stekao ugovorom. Međutim, to pravo korištenja nije nigdje zabilježeno. 1999. g. pravo korištenja tih dijelova zemlje se, temeljem rješenja o nasljeđivanju, prenosi na nećake osobe s kojom je moj djed sklopio navedeni kupoprodajni ugovor, a 2003. to pravo korištenja postaje pravo vlasništva. Ti nećaci su nama jasno dali do znanja da će nam prepisati vlasništvo ukoliko im platimo određenu svotu novca, a ukoliko se odlučimo tužiti ih na osnovu ugovora, da će nam cijeli proces odugovlačiti u nedogled. Ne znam da li ima kakvu ulogu, ali mi tu zemlju nesmetano koristimo od ‘69. g., a spomenuti nećaci su potomci bračnog partnera osobe s kojom je sklopljen kupoprodajni ugovor (dakle, nisu u krvnom srodstvu s osobom
U slučaju da vi više od dvadeset godina posjedujete predmetno zemljište, i to kao zakoniti, istiniti i pošteni posjednici, ovlašteni ste podići tužbu za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti. Posebno ističemo kako se taj rok od dvadeset godina računa tek od 1991.g., i to iz razloga što je riječ o nekretnini koja je do 1991. g. bila u društvenom vlasništvu, što znači da se takva tužba može podići tek 2011.g. Tuženi u takvoj parnici će biti osobe koje su upisane kao vlasnici u zemljišnim knjigama. Također, drugi put za stjecanje prava vlasništva jest da pokrenete ZK ispravni postupak i u njemu dokazujete da predmetno zemljište nije trebalo niti ući u ostavinu iza osobe od koje je vaš djed kupio zemljište, a s obzirom da je isto bilo izvanknjižno vlasništvo vašeg djeda. U svakom slučaju, savjetujemo vam da prikupite što više svjedoka koji će potvrditi da ste vi u posjedu od 1969. g., kada je vaš djed kupio predmetno zemljište te da se radi pokretanja takvog postupka svakako obratite ovlaštenoj osobi.
N. T.
