Interesira me kako stati na kraj kradljivcima drveća u privatnim šumama? U privatnim šumama događa se svakodnevna krađa drveća koja zatim prodaju putem oglasa. Ako se počinitelji znaju, prijavi ih se policiji, no ništa se uglavnom ne dogodi. Rijetki su oni koji na zahtjev policije ta ukradena drva vrate vlasniku šume.  Ako ih se tuži sudskim putem, obično ne dobivaju nikakvu kaznu, a vlasnik šume gubi takav spor. Još mora i podmiriti sudske troškove. Zar zaista ne postoji nikakav zakon koji bi štitio vlasnike privatnih šuma, a primjereno kaznio kradljivce?

ODGOVOR Zakonom o šumama ( NN 68/18., 115/18., 98/19., 32/20., 145/20., 101/23.) u članku 5. detaljno je propisano što se u smislu Zakona smatra šumom i šumskim zemljištem. S obzirom na postavljeno pitanje moramo napraviti razliku između građanskopravne i kaznenopravne odgovornosti osobe koja u konkretnom slučaju siječe i odvozi stabla u tuđoj šumi. Građanskopravna odgovornost regulirana je odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.)  (dalje: ZOO) kroz odredbe odgovornosti za štetu. ZOO u čl. 1045. propisuje: „Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.“. Dakle, osoba koja posiječe tuđe stablo (štetnik) dužan je vlasniku šume/zemljišta (oštećenom) nadoknaditi štetu.

To pravo se ostvaruje podnošenjem tužbe za naknadu štete mjesno nadležnom Općinskom sudu prema prebivalištu tuženika. U tom postupku oštećena strana kao tužitelj potražuje naknadu štete od štetnika kao tuženika po jednakim načelima kao naprimjer kod prometne nezgode. Izvode se dokazi saslušanjem stranaka, eventualnih svjedoka, prilaganjem isprava u smislu zapisnika policije, fotografija i slično. Zasigurno je tijekom takvog postupka potrebno provesti vještačenje po stalnom sudskom vještaku za šumarstvo na utvrđenje visine iznosa štete. Zastarni rok za pokretanje tužbe za naknadu štete je 3 godine od dana saznanja za štetu i štetnika; odnosno 5 godina od nastanka štete (subjektivni i objektivni rok).

Ako se uz tužbu prilože dokazi o osobi štetnika, štetnoj radnji, šteti i vlasništvu nad oštećenom stvari, sud će dosuditi naknadu štete u iznosu koji utvrdi stalni sudski vještak za šumarstvo. Glede kaznenopravne odgovornosti primjenjuje se Kazneni zakon Republike Hrvatske (NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23.) (dalje: KZRH). Oštećena osoba (vlasnik šume) prijavljuje kazneno djelo na bilo koji od predviđenih načina: pozivanje policije, odlaskom u nadležno Općinsko državno odvjetništvo ili pisanim putem navedenim tijelima koja onda provode izvide, otvaraju istragu, ukratko poduzimaju radnje sukladno Zakonu o kaznenom postupku. Kazneni zakon u katalogu kaznenih djela, prema mojem mišljenju, ima 3 kaznena djela za ovakve situacije. Prvo bi bilo kazneno djelo krađe opisano i kažnjivo prema čl.228.st.1. KZRH koje opet ima svoj kvalificirani oblik (velika vrijednost ukradene stvari) kažnjiv prema čl.228.st.3. KZRH.

Drugo kazneno djelo bi bilo Teška krađa opisano i kažnjivo prema čl.229. KZRH. Treće kazneno djelo bi bilo Pustošenje šuma opisano i kažnjivo prema čl.209. KZRH. Odluku o inkriminaciji (vrsti kaznenog djela za koje će se počinitelj/optuženik) goniti donosi Općinsko državno odvjetništvo kao organ progona prema prikupljenim dokazima i okolnostima svakog slučaja. Oštećena strana može sudjelovati i u ovom postupku u svojstvu oštećenika i podnijeti imovinsko-pravni zahtjev koji kazneni sud u slučaju osuđujuće presude može usvojiti ili uputiti oštećenog u parnicu. Konačno, Zakon o šumama ima propisane prekršajne odredbe u člancima 81.-94. Zakona za izdavanje kojih je nadležan Državni inspektorat pa se pisano valja i može obratiti i njima.