Prošle godine smo prvi put uzgajali batat za obiteljske potrebe. Prije batata smo na toj površini uzgajali krumpir, grah, kukuruz i mrkvu. Kod vađenja gomolja u 10. mj. bili smo umjereno zadovoljni veličinom gomolja, ali ne i njihovom kvalitetom. Naime, svi su izbušeni, istunelirani nekim nametnicima pa ih puno otpadne u čišćenju. U jednom gomolju kod vađenja smo našli jednog žičnjaka, ali mislimo da uz njih štetu čine i mali sivo-plavi pužići. Njih smo nalazili i u krumpiru. Čime bismo mogli zaprašiti ili poprskati tlo da gomolji budu zdravi, a da nama ne smeta za zdravlje? Postoje li kakve biljke (mentol čaj, kopriva, hren…) koje bi se mogle saditi između batata, a tjerale bi nametnike iz tla?


Bušotine na gomoljima batata najvjerojatnije su nastale od ubušivanja žičnjaka. Sami tvrdite da ste jednog žičnjaka našli u gomolju kod vađenja. Malo je čudno da na kulturama koje ste ranije sadili na tu površinu niste ustanovili njihove zaraze, jer su sve osim graha podložne njihovu napadu. Preporučili bismo da pred sadnju gomolja ubuduće napravite pregled tla na prisutnost ovih štetnika, kopanjem jama veličine 25×25 cm (širina lopate) do dubine lopate. Iskopana zemlja stavlja se na plastičnu foliju, mrvi prstima i pregledava ima li u njoj žičnjaka i drugih zemljišnih štetnika poput grčica i rovca.

Na manjim parcelama dovoljno je pregledati zemlju iz 3-4 jame. Sakupljeni štetnici se prebroje, a ukupan broj množi sa 16 i podijeli s brojem jama. Tako se dobije broj po m2, a ako taj broj bude veći od jednog žičnjaka, jedne grčice, odnosno 0,5 rovca na toj površini tada se pred sadnju mora tretirati tlo u brazdu ili gomolje s jednim od za tu namjenu registriranih insekticida. Protiv žičnjaka dozvolu za primjenu na krumpiru imaju insekticidi Force 1,5-G za tretiranje u redove prije sadnje, Gaucho FS 600 Rot za tretiranje gomolja ili tretiranje brazde pred sadnju i Prestige FS 220 za tretiranje gomolja.

Prethodni članakProdužen rok uporabe sredstva za zaštitu
Sljedeći članakSmanjenje mirovine bez obavijesti
mr. Chiara Pagliarini
mr. Neda Pagliarini rodila se 15. siječnja 1939.g. Osnovnu školu i gimnaziju pohađala je u Zagrebu, gdje stalno boravi od 1941. g. do danas. Završila je Poljoprivredni fakultet u Zagrebu 1963. g. i postdiplomski studij iz smjera Zaštite bilja-Entomologija 1968.g. Dugi niz godina stručni je suradnik Gospodarskog lista. Sa svojim radovima i dalje sudjeluje na stručnim skupovima, drži predavanja te se i nadalje aktivno bavi zaštitom nabrojenih kultura. mr. Neda Pagliarini rodila se 15. siječnja 1939.g. od oca Talijana i majke Hrvatice. Osnovnu školu i gimnaziju pohađala je u Zagrebu, gdje stalno boravi od 1941. g. do danas. Po završetku srednje skole 1957 g. upisala se na Poljoprivredni fakultet u Zagrebu, na kojem je diplomirala u lipnju 1963 g., a neposredno po završetku studija, upisala postdiplomski studij iz smjera Zaštite bilja-Entomologija, koji uz redovan posao studij završava 1968.g. U rujnu 1963 zaposlila se na tadašnjem Zavodu za entomologiju, na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu kod prof. dr. Željka Kovačevića. Nakon godine dana nastavila je raditi u novo osnovanom “Laboratoriju za faunistička istraživanja”, koji je osnovao i vodio prof. dr. Željko Kovačević, kao posebni odjel Instituta za zaštitu bilja u Zagrebu. Tu je radila na ekološko faunističkim istraživanjima do 1972 g. Kasnije nastavlja raditi u Institutu na zaštiti poljoprivrednih kultura od štetnika, a ubrzo samo na zaštiti povrća i ukrasnog bilja u zaštićenom prostoru i u polju, uz ispitivanje djelotvornosti novih insekticida i akaricida na tom području. Kroz suradnju i vršenje savjetodavne funkcije brojnim poljoprivrednim proizvođaćima stiče veliko praktično iskustvo. Sudjeluje na pisanju prvog izdanja priručnika “Zaštita povrća”, 1997-e godine dopunjenog drugog izdanja, a 2004 godine trećeg, ponovo dopunjenog izdanja istog priručnika, sada pod imenom "Štetočinje povrća". Svakom od autora bio je zadužen da napiše područje njegove najuže djelatnosti. Nakon odlaska u mirovinu krajem 1994. g., pokreće i objavljuje u zajednici s nekoliko koautora, priručnik za proizvođaće i ljubitelje cvijeća, knjigu “Sve o krizantemi”, prvu u biblioteci “Cvijeće”. U međuvremenu izašlo je još nekoliko knjiga na kojima je sudjelovala. To su "Sobno i balkonsko cvijeće", "Vrtno cvijeće", "Ruže, ukrasno grmlje i drveće" (2001) u izdanju Gospodarskog lista, čiji je dugogodišnji suradnik. U proljeće 2003. godine objavljuje 2 priručnika "Pelargonije uzgoj i zaštita" i "Petunije-Surfinije uzgoj i zaštita". Sa svojim radovima i dalje sudjeluje na stručnim skupovima, drži predavanja te se i nadalje aktivno bavi zaštitom nabrojenih kultura.