Koju bolest ovaca uzrokuje bakterija Clostridium perfringens?
ODGOVOR Enterotoksemija je bakterijska bolest ovaca svih dobnih kategorija, ali pretežno starije od 18 mjeseci. Očituje se probavnim poremećajima, živčanim simptomima i nakupljanjem tekućine u trbušnoj šupljini. Vrlo je raširena u svijetu i s obzirom na patogenost uzročnika može uzrokovati velike gubitke u ovčarskoj proizvodnji. Uzročnik bolesti je sporulirajuća bakterija Clostridium perfringens. Stalno se nalazi u tlu i odatle dospijeva u probavni sustav. U normalnim okolnostima uzročnik se razgrađuje u prednjem dijelu probavnog sustava (burag, sirište). Međutim, u određenim okolnostima bakterija prodre u druge dijelove probavnog sustava (tanko crijevo). Tamo se razmnožava i stvara toksine, koje ubrzo prelaze u krvotok.
Okolnosti koje tome pogoduju su nagle promjene hrane, prejedanje mlijekom ili drugom krmom (kukuruzom, pšenicom, ječmom). Također i nagli prelazak sa stajske prehrane (suha krma) na sočnu pašu. Bolest u janjadi ima vrlo brzi tijek koji traje od svega nekoliko sati i obično završava uginućem. Prvi znakovi mogu biti gubitak apetita i bolovi u trbuhu zbog kojih janjad zauzima nekarakteristične stavove ili nemoćno leži. Zatim se javljaju grčevi slabijeg ili jačeg intenziteta uz povišenje temperature. Takva janjad ugiba unutar 12 sati od prvih znakova bolesti. U lakšem tijeku bolest traje nekoliko dana.
Brzi tijek bolesti
U početku se javlja žućkastozelenkasti proljev, a kasnije s primjesama krvi. Zbog proljeva janjetu je područje oko čmara i stražnjih nogu uprljano. Kod starijih kategorija ovaca bolest počinje gubitkom apetita, proljevom i živčanim poremećajima. Uslijed toga se životinja nekoordinirano kreće, vrti u krug i škripi zubima. Iz usta izlazi pjenušava slina, a disanje je plitko i neredovito. U završnom tijeku bolesti životinje mogu biti nadute. Uginuće obično nastupa nakon 24 sata od pojave prvih znakova bolesti. Zbog brzog tijeka bolesti obično se događa da ujutro nađemo mrtve životinje, a da prije toga nisu očitovale nikakve znakove bolesti.
Pritom bolest zahvaća janjad i ovce u dobroj kondiciji, poglavito u tovilištima u kojima strada najbolja janjad. Broj oboljelih u stadu obično se kreće oko 30 posto, a smrtnost obično iznosi gotovo 100 posto. Klinički podaci uz razudbu životinja i laboratorijski nalaz uzročnika i toksina u crijevnom sadržaju predstavljaju osnovu za postavljanje dijagnoze ove bolesti. Bolest se teoretski može liječiti penicilinom i tetraciklinima, ali zbog kratkog vremena od prvih znakova bolesti do uginuća lijekovi često nisu učinkoviti. Sprječavanje pojave bolesti provodi se vakcinacijom bređih ovaca. Janjad putem kolostruma stekne zaštitu za prva dva mjeseca života, nakon čega ih se može vakcinirati. U prevenciji bolesti također je bitna pravilna hranidba životinja bez naglih prijelaza, koji pogoduju patogenom djelovanju bakterije na pojedine organske sustave u organizmu životinje.