Da li su točne neke trvdnje da je krumpir otrovan za hranidbu stoke? Ima li razlike u kategorijama stoke i načinu hranidbe?
U zelenim dijelovima biljke, “cimi”, kao i u drugim dijelovima nalazi se veća ili manja količina otrovnog glikoalkaloida α-solanina. Solanina najviše ima u zelenim dijelovima biljka posebice u “cimi”, a manje u zrelim gomoljima. Nešto više solanina nalazi se u mladim proljetnim klicama koje izbiljaju iz gomolja. U to vrijeme više solanina ima i u ljuski gomolja. Solanin se kuhanjem oslobađa u vodu u kojoj se krumpir kuhao. Krumpirom se mogu otrovati goveda, svinje, konji, ovce i koze, a i perad. Do trovanja dolazi kada životinja pojede sirove krumpire. Kod akutnog trovanja goveda životinje su nemirne, ne jedu, pojačano sline, a javlja se i upala usta. Sve to prati blagi nadam, a kasnije smrdljiv i vodenast proljev. Količina mlijeka se znatno smanji.
Često se javlja ubrzani rad srca, otežano disanje i opća slabost, a kod težih trovanja i paraliza pojedinih dijelova tijela i grčevi mišića. Kod nagle pojave opisanih simptoma i ako imamo naznaka da je životinja u zadnje vrijeme jela krumpir ili “cimu”, možemo posumnjati na akutno trovanje krumpirom. Tim životinjama treba dati aktivni ugljen bocom ili još bolje sondom direktno u želudac. Treba potražiti pomoć veterinara.
