Čitao sam i slušao o ljekovitosti timijana, odnosno majčine dušice. Navodno se može uzgojiti kao i ostalo ljekovito bilje.
Pod nazivom majčina dušica (Thymus serpyilum) krije se velik broj podvrsta, formi i križanaca rasprostranjenih na području umjerenog dijela euroazijskog kopna, sjeverne Afrike i Sjeverne Amerike. U farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji pretežno se koristi timijan Thymus vulgaris, koji se i uzgaja. U srednjem vijeku bio je omiljeni začin jelima, a danas se u farmaceutskoj industriji koristi zbog antibakterijskog i antifungicidnog (protugljivičnog) djelovanja. Čest je u čajevima i sirupima protiv kašlja. Cijela biljka daje ugodan miris i aromu. Sjeme u povoljnim uvjetima proklija za 2–3 tjedna.
Kao višegodišnja vrsta (i više od 6 godina) u početku raste vrlo sporo, a iduće godine u rano proljeće biljke su u punoj vegetaciji. Cvjetaju početkom svibnja, kada se i kose, a za drugi otkos dozore u rujnu. U prvoj godini treba očekivati samo jednu kosidbu. Timijan je biljka koja voli toplinu i svjetlost. Niske zimske temperature bez snježnog pokrivača mogu joj nanijeti veliku štetu. Na hladnim i vlažnim tlima biljke trunu. Pri izboru površine za nasad treba voditi računa da timijan pri rastu ne zagušuju korovi i da tlo ne smije biti zaraženo višegodišnjim korovskim vrstama. Na istom mjestu može se uzgajati tek nakon 3 – 4 godine.