U vinogradu je postavljen sustav navodnjavanja. Imao sam priliku besplatno dobiti plastične cijevi koje sam iskoristio kao kolčiće. Nakon toga sam došao na ideju da te cijevi, tj. kolčiće, iskoristim za navodnjavanje vinograda. Ideja je bila da voda ne pada na užarenu zemlju s puno kamenja, nego da dođe na dubinu od 40 cm, bliže korijenju. Susjedi, “koji imaju iskustva u vinogradarstvu“ obično kažu da nije korisno navodnjavati. Gubi se koncentracija šećera u grožđu, pa sam uvijek u dilemi navodnjavati ili ne? Ova godina je bila sušna pa sam navodnjavao 2 puta. 1. i 15. kolovoza, 10 litara vode po lozi u prosjeku.

ODGOVOR

U sušnim godinama, a posebno ako i u vrijeme cvatnje i oplodnje nisu vladali povoljni uvjeti, niži prirod je uobičajen. U dopisu ste spomenuli i palež lišća čiji je uzrok najvjerojatnije peronospora. Odnosno, plamenjača vinove loze (Plasmopara viticola), pogotovo ako su simptomi vidljivi na mlađim listovima. U tom smislu, trebalo bi malo više obratiti pažnju na zaštitu vinograda od gljivičnih bolesti.

Druga mogućnost je da je zbog suše lišće prebrzo „ostarilo“. Odnosno da žuti, suši se i otpada. U tom slučaju simptomi se pojavljuju na donjim, najstarijim listovima. Što se tiče navodnjavanja, niste nigdje pogriješili. Istina je da vinova loza ne treba puno vlage za kvalitetan prinos. S obzirom na klimatske prilike ove godine i činjenicu da se radi o mladom vinogradu koji još nema potpuno razvijen korijenov sustav (ako su fotografije od ove godine), dva obroka od po 10 l vode po lozi nisu mogla naštetiti kvaliteti grožđa.

Dapače, pomoglo je biljci da prevlada stres od suše. Veće količine vode mogle bi imati negativan utjecaj na kvalitetu grožđa. Sustav navodnjavanja koji ste izveli također je sasvim u redu. Smanjeno je isparavanje i do korijena dolazi veća količina vode nego kod klasičnog navodnjavanja kap po kap.

Jedina potencijalna mana ovog sustava u odnosu na sustav kap po kap koja se može uočiti, jest činjenica da se neće potencirati razvoj korijena u širinu, obzirom da mu je sva vlaga dostupna u jednoj točki. Međutim, ako ćete nastaviti s praksom navodnjavanja samo u kritičnim situacijama jednom ili dva puta godišnje (ili nijednom, ovisno o godini), ni to ne bi trebao biti značajan problem. Detaljnije o navodnjavanju i potrebama loze za vodom moći ćete pročitati u članku u jednom od sljedećih brojeva Gospodarskog lista.

Prethodni članakRazrjeđivanje rakije – kako postupiti?
Sljedeći članakKoji su pesticidi dozvoljeni?
dr.sc. Mirela Osrečak
Viši stručni suradnik na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: utjecaj ampelotehnike i ekoloških uvjeta na fiziologiju vinove loze, biološki potencijal polifenolnih spojeva u vinu. Mirela Osrečak rođena je 26.10.1980. godine u Zagrebu. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je 2005. godine, a na Zavodu za vinogradarstvo i vinarstvo zaposlena je od siječnja 2007. godine kao viši stručni suradnik u sustavu znanosti i visokog obrazovanja. Doktorsku disertaciju obranila je 2014. godine. Znanstveni interes usredotočen je na fiziologiju vinove loze, ampelotehniku, ekologiju vinove loze, stolno grožđe, zdravstvene aspekti grožđa i vina, posebno na biološki potencijal polifenolnih spojeva u vinu. Aktivno sudjeluje u izvedbi nastave na dva modula dodiplomskog studija, te dva modula diplomskog studija. Kao autor/koautor objavila je veći broj znanstvenih radova indeksiranih u međunarodnim bazama te veći broj stručnih i popularnih članaka, kao i sudjelovala na većem broju domaćih znanstvenih skupova i međunarodnim kongresima. Član je Hrvatskog enološkog društva, te Povjerenstva za senzorno ocjenjivanje vina.