Od tri ključna elementa uzgoja biljaka (Sunce, ugljikov dioksid i voda) ljudi su odavno shvatili da dovođenje vode u pravom trenutku, odnosno navodnjavanje omogućuje sigurnije i više prinose. Voda je oduvijek bila simbol života i plodnosti.

Prvi tragovi sustava navodnjavanja stari su nekoliko tisuća godina. Nemogućnost uzgoja hrane u suhim i vrućim klimatskim područjima natjerala je ljude na inovativna rješenja. Stanovnicima Irana rijeke, čiji vodotokovi su bili sezonskog karaktera, nisu mogle osigurati dovoljno vode. Uz to je ona i vrlo brzo „nestajala“ kroz gornji pješčani sloj. Zbog toga je za dovođenje vode iz planinskih izvora bilo potrebno kopati podzemne kanale (arapski – qanat).

Prvo je trebalo pronaći izdašan podzemni izvor. U ovisnosti o procjeni i sreći trebalo je vertikalno kopati od 50 do 300 metara nakon čega je određivan nagib kojim će se voda dovesti do ciljanog područja. Svakih nekoliko desetaka metara su pravljena vertikalna okna kako bi se otkopani materijal mogao iznijeti na površinu, sve dok se ne bi došlo do željene površine za navodnjavanje. O kakvom inženjerskom pothvatu se radi najbolje govori činjenica da je qanat za grad Zarech dugačak oko 100 kilometara i ima 2000 vertikalnih otvora.

navodnjavanje
Vertikalna okna qanata

navodnjavanje
Shema qanata; Water Table – sloj zasićenosti tla vodom, Irrigated Area – navodnjavano područje, Qanat outlet – izlaz kanala na površinu, Qanat Channel – podzemni kanal, Vertical Access Shafts – vertikalni tuneli pristupa

U Iranu je dosad utvrđeno postojanje 120 000 qanata od koji je 37 000 još uvijek u upotrebi. Sve se to odvijalo prije dvije do tri tisuće godina. Preskočimo nekoliko tisuća godina i pogledajmo kakve se suvremene tehnike koriste za navodnjavanje.

Izrael izvrstan primjer navodnjavanja

Više od polovice ukupne površine Izraela je pustinjsko područje. Tako je logično da je štedljivo i efikasno korištenje vode ključno za njegov opstanak. Jedan od značajnijih primjera je navodnjavanje kapanjem. Do otkrića koje smanjuje potrebne količine vode za 40 % došlo je slučajno.

Tridesetih godina prošlog stoljeća jedan je palestinski seljak glavnom vodoprivrednom stručnjaku Simchi Blassu, pokazao stablo koje je raslo bolje od ostalih u blizini. Otkopavanjem se ustanovilo da vodovodna cijev, koja je prolazila uz korijen stabla, kaplje na spoju. Bez obzira što je Blass odmah shvatio značaj otkrića, na široku upotrebu ovog sustava se moralo pričekati trideset godina, sve do proizvodnje plastičnih cijevi. Uz različite vrste navodnjavanja u Izraelu se koristi i skupljanje rose. Jednostavan plastični skupljač rose vrijedan tridesetak kuna, također smanjuje potrebu navodnjavanja i uz to spriječava rast korova.

navodnjavanje
Skupljači rose u Izraelu

Na izraelsko polupustinjsko područje Arava godišnje padne i do dvadeset puta manje oborina od Zagreba i okolice. Zahvaljujući navodnjavanju, dvije trećine izraelskog izvoza voća i povrća dolazi upravo iz tog područja. Najveće površine u svijetu navodnjavaju oni koji imaju i najveće potrebe; Kina i Indija. Suočena sa širenjem pustinja, Kina je 1980.-ih počela sa sedamdesetgodišnjim projektom pošumljavanja i navodnjavanja 4500 kilometara dugačkog i do 1500 kilometara širokog pojasa koji bi trebao zaustaviti širenje pustinja.

U Europskoj uniji najviše navodnjavanih površina imaju zemlje u kojima je razvijena poljoprivredna proizvodnja: Španjolska, Italija, Rumunjska i Francuska. Rumunjska je poseban slučaj, budući da je ranije izgrađen sustav navodnjavanja uspjela potpuno zapustiti devedesetih godina. Tako se trenutno radi na ponovnoj uspostavi sustava čiji glavni izvor je Dunav.

Izvrstan primjer iskorištenja novih tehnologija

Putujući ljeti po Italiji i Francuskoj, zaista se mogu vidjeti mnogobrojne prskalice koje neumorno zalijevaju različite kulture na velikim površinama. Svojevremeno sam posjetio ACMG (klimatološka organizacija Srednje Garrone) u Agenu u Francuskoj, a posjet sam zapamtio po jednom zanimljivom detalju.

ACMG poljoprivrednicima pruža i usluge aero-foto snimanja u bliskom infracrvenom spektru koja pokazuju stanje kultura. Tako se brzo može saznati na kojem dijelu obrađenih površina postoje problemi s rastom i zdravljem biljaka. U međuvremenu je ACMG proširio djelatnost na postavljanje senzora za praćenje stanja tla. Senzori se ukopavaju u zemlju i svakih 10 cm mjere vlagu, temperaturu i slanost tla do dubine od 120 cm. Upotreba ovakve tehnologije predviđena je za uzgoj voća i povrća. Osim praćenja stanja tla podrazumijeva i precizno znanje o optimalnim uvjetima potrebnim za uzgoj neke kulture.

navodnjavanje
Senzor temperature, vlage i slanosti tla

Kako Kina želi zaustaviti širenje pustinje, tako Španjolska navodnjavanjem dvije trećine poljoprivrednog zemljišta želi zadržati stanovništvo u ruralnim područjima, jer najveći dio njenog teritorija prima premalo (od 300 do 500 mm) oborine godišnje i to najviše u jesenskim mjesecima. Pokrajina Murcia s manje od 300 mm oborine godišnje, pripada polupustinjskom klimatskom području, a među najvećim je europskim uzgajivačima agruma, povrća i cvijeća; kultura koje zahtijevaju znatne količine vode pri uzgoju.

O značaju vode za Španjolce govori i to što je sastavni dio svake vremenske prognoze u medijima popunjenost vodnih zaliha po pokrajinama. Iako je vodeno bogatstvo često spominjano u medijima kao jedna od naših strateških prednosti, statistike kažu da su štete od suše na prvom mjestu šteta od elementarnih nepogoda. Kao što se vidi na karti oborina, najmanje oborine, prosječno oko 500 mm, pada tamo gdje je zemlja najplodnija – na istoku zemlje.

Srednje godišnje količine oborine u Hrvatskoj (Perčec Tadić, M. i M. Gajić-Čapka, DHMZ, 2010.) 

Povoljna okolnost je obilje naših rijeka koje mogu biti strateška prednost u biljnoj proizvodnji. Oborine koje ljeti padaju na kontinentalnom dijelu Hrvatske su najčešće pljuskovitog karaktera. To znači da se radi o velikim količinama oborina koje padnu u kratkom vremenu na ograničenom području. Iako često dobrodošla, ovakva vrsta oborine podrazumijeva slučajnu prostornu razdiobu i nije pogodna za osiguranje prinosa, posebno vrijednih nasada.

Tražeći podatke o navodnjavanju kod nas, najčešće se nailazi na planove. O realiziranim projektima koje poljoprivrednici stvarno i koriste se malo može saznati. Slično je i s podacima o površinama za koje je omogućeno navodnjavanje. Najčešće vrijednosti se kreću od jedan do dva posto ukupnih poljoprivrednih površina, odnosno oko 24 000 hektara.

Europski novi zeleni plan predviđa da se do 2030. godine na jednoj četvrtini poljoprivrednih površina provodi organski uzgoj. S obzirom na ograničenja koja postoje pri organskom uzgoju i želju svake zemlje za samodostatnošću vlastite proizvodnje, za očekivati je da slijedi smanjenje poljoprivredne proizvodnje, odnosno poskupljenje hrane. U takvim uvjetima navodnjavanje postaje značajan faktor stabilnosti proizvodnje hrane i u konačnici njene pristupačnosti. Uspostava osnovnog sustava navodnjavanja je nužan, ali ne i dovoljan uvjet uspješne poljoprivrede.

Poražavajući rezultati za Hrvatsku

U svojoj analizi iz 2019. godine Svjetska banka spominje činjenice koje dugo znamo. Ako se hrvatski poljoprivredno-prehrambeni sektor modernizira, može postati poticatelj ekonomskog rasta, osigurati radna mjesta i prihode seoskom stanovništvu. Naša konkurentnost na tržištu je slaba zbog svoje rascjepkanosti i nekorištenja suvremenih metoda uzgoja. Tako uvozimo sve više hrane i prehrambenih proizvoda. Danas je hrvatska produktivnost pet puta, a ulaganje u razvoj i istraživanje tri puta manje od onih u razvijenim zemljama.

Od poticajnih mjera u poljoprivredi kod nas se najviše koristi izravno plaćanje poljoprivrednom sektoru koje je veće od prosjeka EU. Takvo ulaganje je dvosjekli mač, jer s jedne strane prikriva stvarnu konkurentnost domaće proizvodnje, a s druge strane dobiveni novac demotivira poljoprivrednike da uspostave suvremenu proizvodnju. Pri tome postotak, odnosno veličina navodnjavanih površina nije najvažniji podatak o uspješnosti poljoprivredne proizvodnje. Mnogo je značajnija njena vrijednost, osnovna činjenica koju su razvijeni shvatili na vrijeme.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje