Presađivanje aronije nije nikakav problem, posebice mladih grmova. Bilo bi dobro grmove presađivati što prije kada vegetacija nije krenula. Najbolje je grm izvaditi s grumenom tla, tj. zahvatiti veći komad kako korijen ne bi ostao na zraku. Time će se smanjiti stres presađivanja jer će medij u kojem se korijen razvio ostati isti. To omogućava bolji primitak grmova na novom sadnom mjestu. Iako nije nužno, najbolje bi bilo da se grmovi odmah nakon vađenja posade na već pripremljeno mjesto. Rupe moraju biti iskopane i prorahljene dublje nego što će biti grm kako bi se korijen mogao lakše širiti u novom prostoru.

Prilikom sadnje treba paziti da grmovi budu posađeni na istu dubini kao što su bili i ranije. Prilikom sadnje može se još dodati dušično gnojivo za poticanje boljeg rasta. Prije presađivanja grmove aronije ne bi trebalo zalijevati, dok bi novo sadno mjesto bilo dobro zaliti. Gruda tla oko korijena treba biti manje ili jednako vlažna kao tlo na novom sadnom mjestu. Na taj način se izbjegava mogućnost da voda iz grude tla oko korijena ode u suho tlo na novom mjestu sadnje i tako stvori dodatni stres presađenoj biljci. Nakon presađivanja svakako treba dobro zaliti grmove.

Prethodni članakU Osijeku nova edukacija vinara za regiju Slavonija i Hrvatsko Podunavlje
Sljedeći članakProizvodne osobine dravske guske
Goran Fruk, dr.sc.
Diplomirao je na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu, 2008. godine, usmjerenje voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo. Od 2009. godine zaposlen je kao znanstveni novak na Zavodu za voćarstvo. Koautor je 2 knjige, 20-ak znanstvenih radova te je sudjelovao na 15 međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova. Diplomirao je na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu, 2008. godine, usmjerenje voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo. Od 2009. godine zaposlen je kao znanstveni novak na Zavodu za voćarstvo. Znanstveno se usavršavao u Rijeci (Sveučilište u Rijeci Tehnički fakultet) te Sloveniji (Sveučilište u Ljubljani Biotehnički fakultet). Suradnik je na modulima na Voćarstvo, Voćarstvo 1, Suvremene tehnologije čuvanja i pakiranja voća te Specifičnosti tehnologije čuvanja i pakiranja voća. Suradnik je na više domaćih i međunarodnih stručnih i znanstvenih projekata iz područja genetskih resursa u voćarstvu, proizvodnje voćnih vina, čuvanja voća i smanjenja fizioloških poremećaja u plodovima voća tijekom čuvanja. Održao je nekoliko radionica iz rezidbe voćaka u sklopu raznih stručnih projekata. Koautor je 2 knjige, 20-ak znanstvenih radova te je sudjelovao na 15 međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova. Član je Međunarodnog društava za hortikulturne znanosti (ISHS) od 2010.