Svi zahvati na zelenim dijelovima trsa koji se provode tijekom ljetnih mjeseci nazivaju se zelenom rezidbom. Njihov je zajednički cilj reguliranje prinosa grožđa s istovremenim unaprjeđenjem njegove kakvoće. Uz to, oni osiguravaju jaču vegetativnu snagu trsa u cjelini, odgovarajuću bujnost mladica za narednu rezidbu i njihov pravilan raspored na trsu, a stvaraju se i povoljni uvjeti za formiranje i diferenciranje pupova, kao i za dozrijevanje grožđa i mladica itd.
Posredan utjecaj imaju već i rezidba u zrelo prije kretanja vegetacije, te prorjeđivanje mladica i njihovo pozicioniranje u prostoru, čime određujemo gustoću i smještaj mladica na trsu. Najizravniji utjecaj imaju ampelotehnički zahvati koji se izvode nešto kasnije tijekom vegetacije, a to su: zalamanje zaperaka u zoni grožđa, vršikanje, prorjeđivanje grozdova, te djelomična defolijacija. Oni svakako poboljšavaju kvalitetu grožđa i vina, uz istovremeno povećanje prinosa po trsu, reduciraju štete od bolesti i štetnika, te u konačnici snižavaju cijenu proizvodnje, naročito u pogledu upotrebe pesticida.
Prorjeđivanje mladica
Prorjeđivanje mladica podrazumijeva odstranjivanje jednog dijela mladica s rodnih elemenata trsa (reznika i lucnjeva), kao i svih nerodnih mladica potjeralih iz starog drva. One u pravilu predstavljaju „tehnološki višak“ mladica na trsu. Smanjenjem broja mladica postiže se bolja osvijetljenost i ishranjenost preostalih, što ima pozitivan utjecaj na krupnoću i obojenost grozdova. Jednako tako, prozračniji trs manje je podložan napadu gljivičnih bolesti, a i sama zaštita od bolesti i štetnika je jeftinija i efikasnija. Prorjeđivanje mladica provodio se najčešće u dva navrata – početkom vegetacije te desetak dana prije cvatnje.
Zalamanje zaperaka
Velik broj zaperaka na trsu dovodi do sličnog problema kao i prevelik broj ostavljenih mladica. Za rast troše velike količine hranjivih tvari, zagušuju trs čineći njegove unutrašnje dijelove slabo osvijetljenima i prozračnima, a time postaju i mjesto razvoja parazitskih gljivica, naročito peronospore. Međutim, u drugom dijelu vegetacije lišće zaperaka je, kao mlađe, fotosintetski aktivnije od starog lišća na mladicama, te znatno pridonosi krupnoći bobica i poboljšanju kemijskog sastava grožđa. Zbog toga se praktično pokazalo najboljim zaperke na bazalnim dijelovima mladice, u zoni grožđa, skidati cijele, a one na višim pozicijama samo zalamati i ostaviti 2-4 bazalna lista.
Vršikanje
Vršikanje je prikraćivanje vrhova svih mladica koji su prerasli armaturu, čime se prekida njihov rast u dužinu. To je mjera neophodna u suvremenom vinogradarstvu kojom se, osim omogućavanja lakšeg prolaska mehanizacije kroz vinograd i obavljanja ostalih agrotehničkih mjera, ostvaruje i lakši prolaz sunčeve svjetlosti do grožđa i lišća, povećava njihova fotosintetska aktivnost, a time stvaraju i bolji uvjeti za dozrijevanje grožđa i mladica. Većom prozračnošću smanjuje se mogućnost zaraze grožđa sivom plijesni, a odstranjivanjem najmlađeg lišća smanjuje se i mogućnost napada peronospore. Osim toga, nakon vršikanja se velika količina hranjivih tvari koje bi se trošila za porast vrhova u dužinu, preusmjerava u grožđe.
Zahvat vršikanja uglavnom se počinje provoditi ubrzo nakon cvatnje, a kako prikraćivanje vrhova mladica potencira tjeranje zaperaka i njihov ubrzani rast, potrebno ga je provesti još jednom ili nekoliko puta tijekom vegetacije. Važno je izbjegavati vršikanje kasnije u vegetaciji da se ne stimulira rast zaperaka koji mogu biti u kompeticiji za hranjive tvari tijekom dozrijevanja grožđa. Ovisno o sorti i uzgojnom obliku, vršikanjem se ostavlja 10 – 20 listova po mladici. Sorte s većim grozdovima traže dulje mladice s većom lisnom površinom, a smatra se da je 10 listova po mladici minimalno za normalno dozrijevanje grožđa.
Prorjeđivanje grozdova
Prorjeđivanje grozdova, odnosno odstranjivanje dijela grozdova s trsa nekoć je bilo nezamislivo, budući da su prinosi bili niski i proizvođači su uvijek bili zahvalni kada bi uslijed povoljnih ekoloških uvjeta berba bila obilna. Međutim, sanitarnom i klonskom selekcijom sorata posljednjih desetljeća dobiveni su visokoproduktivni klonovi te se, u nastojanju postizanja vrhunske kvalitete grožđa, pojavila potreba prorjeđivanja grozdova. Odstranjivanjem dijela grozdova s trsa hranjive tvari preusmjeravaju se na one koji su preostali, rezultirajući bržim dozrijevanjem i boljim kemijskim sastavom grožđa.
Obično se uklanjaju grozdovi koji su slabo razvijeni, loše pozicionirani, bolesni ili kasne s razvojem. Vršni grozdovi na mladici najčešće su slabije razvijeni i kasnije dozrijevanju od bazalnih grozdova pa se oni i odstranjuju kod prorjeđivanja. Prorjeđivanje grozdova se obavlja od završene cvatnje pa do pojave šare. Prednosti ranijeg prorjeđivanja (neposredno nakon cvatnje) su rano otklanjanje kompeticije za hranjive tvari među grozdovima. Međutim, kod ranijeg prorjeđivanja grozdova postoji opasnost od povećanja veličine bobica i povećane zbijenosti grozdova ostavljenih na trsu, što ima negativan utjecaj na kvalitetu grožđa. Osim toga, ranim prorjeđivanjem povećava se opasnost od većeg intenziteta vegetativnog porasta, koji može dovesti do jačeg zasjenjenja grozdova tijekom dozrijevanja, a uz to troši i veliku količinu hranjivih tvari za svoj rast i razvoj.
Kasnijim prorjeđivanjem grozdova (oko pojave šare) smanjuju se ovi potencijalni nedostaci, a prorjeđivanje je jednostavnije i preciznije obavljati utoliko što se na trsu već jasno može vidjeti koji su grozdovi počeli mijenjati boju pa se oni ostavljaju, a odstranjuju se grozdovi u slabijem stupnju dozrelosti. Na taj se način ubrzava dozrijevanje grožđa i povoljno djeluje na povećanje sadržaja šećera tvari boje u grožđu crnih sorti vinove loze.
Djelomična defolijacija (odlistavanje)
Djelomična defolijacija je zahvat zelenog reza koji se primjenjuje od samih početaka vinogradarske proizvodnje. Isprva se taj zahvat odnosio uglavnom na stolne sorte, no s vremenom se pokazao vrlo učinkovitim i kod vinskih sorti. Po definiciji, to je zahvat kojim se, skidajući 3-4 bazalna lista s mladice, u zonu grožđa nastoji dovesti više sunčeve svjetlosti, pa grožđe bolje dozrijeva i bolja je obojenost bobica. Osim toga, prostor oko grozdova je prozračniji i manja je mogućnost od zaraze sivom plijesni.
Osobito korisnom defolijacija se pokazala u sjevernijim vinogradarskim krajevima, budući da je tamo manje sunčanih sati i topline, a veća vlažnost zraka. Također je potrebna u godinama kada je u fazi dozrijevanja grožđa mnogo oblačnih i kišnih dana. Međutim, vrlo je važno pravilno odrediti rokove i intenzitet defolijacije, odnosno količinu lišća koja se smije skinuti, a da ne djelujemo negativno na kondiciju i rodnost trsa. Ranija istraživanja pokazala su da je šara grožđa najpovoljniji trenutak za provođenje defolijacije, i to sve do jedne trećine lisne površine trsa. Međutim, u ekstremno toplim godinama kakve su u posljednje vrijeme sve češće, s provođenjem djelomične defolijacije valja biti izuzetno oprezan.
U takvim uvjetima defolijacija može imati vrlo negativan utjecaj, posebno na uzgojnim oblicima s nižim stablom kad je grožđe bliže zemlji. Otkrivanjem grozdova, ono se naglo izlaže suncu, te bobice mogu dobiti ožegotine. Iako nema univerzalnog recepta koji se može primijeniti na svaki vinograd i u svim klimatima, općenito se može reći da je u svim uvjetima poželjno ukloniti lišće iz unutrašnjosti trsa i ono koje se nalazi sa sjeverne strane, dok je potpuno uklanjanje lišća iz zone grožđa uputno samo u hladnijim klimatima i/ili hladnijim i kišovitijim godinama.
Naslovna foto: Shutterstock
