Na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu i u podrumu Vinarije Gregorić tradicija vinogradarstva prenosi se kroz generacije. Pod vodstvom agronoma i enologa Željka Gregorića, obitelj obrađuje oko 3,5 hektara vinograda u Vlaškovcu na južnim obroncima Plešivice, primjenjujući pritom načela ekološke proizvodnje.
U malom mjestu Vlaškovec prezime Gregorić jedno je od najstarijih u kraju i čvrsto je vezano uz vinovu lozu i vino. Poseban fokus obitelji usmjeren je na uzgoj autohtonih i lokalnih sorata, izradu pjenušaca klasičnom metodom te proizvodnju odležanih jantarnih vina i prepoznatljivog mladog vina portugizca.
Uz portugizac u vinogradu Gregorić uzgajaju i rajnski rizling, graševinu, sauvignon, pinot sivi, plavac žuti i kraljevinu. Prerada, njega i čuvanje vina obavlja se u vlastitom podrumu. O ranoj berbi, sorti portugizac i drugim vinogradarskim temama razgovarali smo sa Željkom Gregorićem.
Berba sve ranija zbog klimatskih promjena
Rane berbe postale su realnost. Portugizac je ove godine pobran već krajem kolovoza, što je jedna od najranijih berbi u povijesti. Kako se klimatske promjene odražavaju na rad u vinogradu?
Vidimo svi da se promjene u klimi uistinu događaju. Prvi i najuočljiviji znak jest ova berba koja je krenula prije Blagdana Velike Gospe, što stariji ljudi u našem kraju nikada ne pamte. Cijeli se život bavim vinogradarstvom i sudjelujem u berbama, te u zadnjih deset godina primjećujem da su berbe kretale znatno ranije – nekada početkom devetog mjeseca, a evo sada smo krenuli već i u osmome mjesecu.
Nemam najranije sorte poput chardonnaya ili pinota za pjenušce koji se moraju pobrati i prije Velike Gospe. Na Plešivici je ove godine berba krenula 24. kolovoza. Portugizac smo ubrali 24. i 25. kolovoza, što je jedna od najranijih berbi portugizca uopće. To je jasan znak da su nam godine sve toplije i toplije.
Ove godine čak ne bi bilo problema da je u međuvremenu bilo malo više kiše. Osobitu toplinu ne uzimam toliko za zlo ako oborine dođu u određenom trenutku. Ovdje je malo pofalilo vode, a to naravno ovisi i o rodnosti trsa. Ako trs nije prerodan, on iznese kilogram i pol do dva, no ako na sebi nosi tri kilograma, onda je nedostatak vode velik problem i trs to jako osjeti.
Morat ćemo se prilagoditi tim novim uvjetima agrotehnikom, ampelotehnikom i svim drugim zahvatima u vinogradu kako bismo uspjeli dobiti dobro grožđe. Možda to neće biti one količine koje bismo inače dobivali, ali grožđa će sigurno biti.
Ranijim završetkom berbe loza ostaje zelena tjednima prije uobičajenog jesenskog mirovanja. Koje postupke primjenjujete nakon berbe kako biste sačuvali nasad za sljedeću sezonu?
To su novi momenti s kojima se ranije nismo u tolikoj mjeri susretali. Berba je gotova, a loza je i dalje zelena i aktivna. Posao u vinogradu tu ne prestaje. Ključno je sačuvati list jer on i dalje hrani trs i akumulira rezervne asimilate za iduću godinu.
Prije nismo žurili s defolijacijom i ne treba žuriti ni danas – list mora prirodno odraditi svoju funkciju i oplutaviti. Također, odmah po završetku berbe moramo voditi računa o zdravstvenom stanju. Trsove koji pokazuju simptome zlatne žutice ili fitoplazme treba odmah iskrčiti kako ne bi služili kao izvor infekcije dok je vektor cvrčak još aktivan.
Zdrav portugizac unatoč sušnoj godini
Kao ekološki proizvođač, kako ste zadovoljni s ovogodišnjim zdravstvenim stanjem portugizca i kakav profil vina očekujete?
Portugizac je kao sorta u uzgoju nešto osjetljiviji na pepelnicu. Budući da je godina bila izrazito suha, uz sedam ekoloških tretmana – od čega četiri klasičnim sumporom – nismo imali nikakvih problema s bolestima i bobe su ostale potpuno zdrave.
S položaja Topolovec dobili smo sladore preko 94 °Oechslea, dok su niži položaji dali nešto manje. I ove godine dobit ćemo tipičan portugizac: voćan, sadržajan i s optimalnim udjelom alkohola.
Kakav je put portugizca od berbe do čaše i kad ga potrošači mogu očekivati na tržištu?
Nakon odvajanja peteljke, masulj ide na fermentaciju. Ovisno o temperaturi, maceracija i fermentacija traju između 8 i 12 dana. Nakon tiještenja odnosno prešanja, vino nastavlja tihu fermentaciju još desetak dana, nakon čega slijedi pretok i lagano bistrenje.
Mladi portugizac je spreman za konzumaciju već 30-ak dana od berbe. Tradicionalno potičemo plasman tog mladog, svježeg i voćnog vina rinfuzno, baš kako se nekada pilo u zagrebačkim gostionicama u jesen. Svakako, ozbiljniji portugisci iz dobrih godina, kada se stave u butelju, mogu lijepo odležavati i nekoliko godina.
Portugizac traži jači zajednički marketing
Kakvo je danas stanje s brendiranjem portugizca i postoji li dovoljan interes kupaca?
Iskreno, trenutačnom situacijom na tržištu ne možemo biti u potpunosti zadovoljni. Udruga „Portugizac Plešivica” broji 15-ak članova, ali je svega nekoliko nas aktivno. Nedostaje nam jači, zajednički marketing kako bismo mlađim generacijama približili kulturu pijenja mladog vina.
Starija publika i dalje zna što je portugizac, no nedostaje nam prisutnost u novim ugostiteljskim objektima. Zanimljivo je da strani gosti koji posjete naš podrum iznimno pozitivno reagiraju na portugizac jer traže lokalnu priču i autohtoni doživljaj koji ne mogu kupiti nigdje drugdje.
Naš portugizac plasiramo na kućnom pragu u Vlaškovcu, u vlastitom podrumu u Samoboru te u nekoliko ugostiteljskih objekata u Zagrebu, poput lokala na Dolcu i restorana Mlinarica. Cijena mu je pristupačna – u rinfuzi oko 5 eura po litri, dok u butelji doseže oko 10 eura, ovisno o količini i vremenu prodaje.
Pjenušci i jantarna vina kao prepoznatljiv rukopis
Kad ste krenuli u proizvodnju pjenušaca i po čemu su vaši specifični?
U proizvodnju pjenušaca krenuli smo 2016. godine. Danas radimo skromnije serije od oko 2.000 do 2.500 boca godišnje. Naš pjenušac zove se La Pjen, izvedeno od naziva našeg položaja vLaškovec.
Zanimljivo je da bazu nismo radili od internacionalnih sorata, već od našeg portugizca. Prvi pjenušac bio nam je upravo rosé od portugizca koji je osvojio i nagrade na ocjenjivanjima u Mađarskoj. Plešivičko vapnenačko tlo i mikroklima daju toj baznoj kiselini i mineralnosti izuzetne prednosti koje su vrlo slične ponajboljim francuskim položajima.
Uz pjenušce, zapaženi ste i u segmentu jantarnih (narančastih) vina. Kakva su vaša iskustva s tim stilom?
Već nekoliko godina radimo jantarno vino od sivog pinota, počevši od berbe 2019. koja je bila izuzetno zapažena na ocjenjivanjima. Narančasta vina traže strpljenje i povratak izvornosti.
Za male obiteljske podrumare ključ je upravo u teroaru, vlastitim kvascima i autentičnosti. Kupac koji dođe na kućni prag ne traži industrijski chardonnay s komercijalnim kvascima, nego vino koje nosi pečat mjesta i rukopis vinara.
Potpore za ekološku proizvodnju i novi traktor iz EU fondova
Koje mjere i potpore koristite kao ekološki proizvođač?
Zagrebačka županija već dugi niz godina potiče vinogradarstvo i vinarstvo kroz niz mjera. Kao ekološki proizvođač koristim potpore za administrativne troškove, poput certifikacije i redovitih pregleda ekološke proizvodnje, gdje Županija ekološkim proizvođačima daje nešto veći postotak povrata u odnosu na konvencionalne. Također, ranijih godina iskoristio sam županijske potpore za opremanje podruma – nabavku drvenih bačvi za maceracije, sustava za hlađenje, nabavku inox spremnika te opreme za proizvodnju pjenušaca.
Preko Mjera ruralnog razvoja pokušao sam se kandidirati prije dvije godine, no unatoč dobrom broju bodova nisam prošao. Međutim, ove godine sam se prijavio preko LAG-a SAVA na natječaj iz programa (Mjera 73.01) za ulaganje u primarnu poljoprivrednu proizvodnju. Putem tog natječaja odobrena su mi sredstva za nabavku novog traktora.
Sam sam pripremio svu dokumentaciju i projekt je uspješno prošao. To je zapravo najveće kapitalno ulaganje iz EU fondova koje sam ostvario u svojoj dosadašnjoj proizvodnoj karijeri, dok sam opremanje podruma uglavnom financirao sukcesivno, vlastitim sredstvima i uz podršku Županije.
Do pet hektara – održivi model za budućnost
Koji je po Vašem mišljenju održivi model za budućnost obiteljskih vinarija na Plešivici?
Za obiteljska gospodarstva bez mogućnosti velikog širenja površina, granica održivosti je do 5 hektara vinograda. Na toj površini obitelj može sve odraditi sama – od vinograda, podruma do prodaje na kućnom pragu – bez velikih izdataka za vanjsku radnu snagu. To osigurava ekonomsku stabilnost.
Veće regije poput Slavonije ili nekih dijelova Istre imaju prostor za okrupnjavanje i industrijskiji pristup. Naš je put graditi priču kroz autentičnost, vinski turizam i direktnu prodaju kupcima koji prepoznaju kvalitetu plešivičkog teroara.
