Širenjem stranih sorti šljive tolerantnih na virus šarke šljive (Plum pox virus) – poput Stanley, President, Ruth Gerstetter, California Blue, Bluefre, Čačanska rana, Čačanska ljepotica i Čačanska najbolja – iz neznanja smo gotovo istisnuli domaću autohtonu sortu Bistricu (Požegaču). Te iste strane sorte istovremeno su izvor zaraze na udaljenosti do 1.000 metara zračne linije za vrlo osjetljivu Bistricu, a najučinkovitiji prenositelj bolesti su lisne uši.
Premda struka opisuje približno 2.000 europskih sorata šljive, vrlo je malo onih poput naše Bistrice (Požegače) koje odlikuje meso ploda odličnog okusa, a koje se lako odvaja od koštice. Takvi plodovi mogu se koristiti svježi, osušeni, prerađeni u marmeladu, kompot, ali i za rakiju, vino i ocat.
Europske sorte šljive nisu previše zahtjevne prema ekološkim uvjetima. Mogu se uzgajati u područjima s 700 do 1.400 mm godišnjih oborina, čak do 900 m nadmorske visine, uz dovoljno duboka i plodna tla neutralne reakcije (pH 6 do 7). Većina dobro podnosi niske zimske temperature, ali ih može oštetiti kasni proljetni mraz.
Sorte šljive vrlo su raznolike i s obzirom na oprašivanje: neke su samooplodne (npr. California Blue, Čačanska ljepotica), dok su druge samoneoplodne pa za normalnu rodnost traže međusortno križanje peludi (npr. President, Čačanska rana, Čačanska najbolja). Postoje i djelomično samooplodne sorte (npr. Stanley, Ruth Gerstetter, Bluefre), koje se jednim dijelom oplođuju vlastitim peludom, ali ipak zahtijevaju cvjetni prah odgovarajućih sorata oprašivača. Šljiva je entomofilna voćna vrsta, pa je prisutnost oprašivača tijekom cvatnje vrlo važna.
Iako neželjeni organizmi napadaju šljive u različitim sustavima uzgoja, mjere zaštite koje poduzimaju vlasnici vrlo su različite. U manjim voćnjacima uz okućnice, osim zimskog tretiranja bakarnim fungicidima, većina vlasnika krajem cvatnje suzbija i šljivine osice (Hoplocampa spp.).
Šljivin savijač – najvažniji štetnik šljive
Šljivin savijač (Cydia funebrana) ubraja se među najvažnije štetnike šljive u našoj zemlji. Uzročnik je crvljivosti ploda u vrijeme dozrijevanja, a u manjim voćnjacima uz okućnice (vikendice) u pravilu se ne suzbija. U plantažnim nasadima šljive, međutim, potrebno je provoditi redovite mjere usmjerene zaštite. Ovaj štetnik razvija dvije generacije godišnje, a dinamika leta odraslih leptira slična je onoj kod jabučnog savijača, s time da je brojnost leptira znatno veća (vidi Tablicu 1. i Histogram 1.). Mnogo je štetnija druga generacija, dok prva samo povremeno uzrokuje otpadanje nezrelih (zelenih) plodova.
Leptir šljivina savijača dosta je malen, raspona krila 13–15 mm, sivo-smeđe boje. Gusjenica je isprva žućkasta, a ubrzo postaje mesnato-crvenkaste boje te naraste do 12 mm. Prezimljuje u stadiju gusjenice, zapredena u pukotinama kore (u rašljama grana), u zemlji ili ispod raznih otpadaka. Prema literaturnim navodima iz 1980-ih godina, kukulji se u travnju, a leptiri se javljaju u svibnju i lipnju. No, zbog globalnih klimatskih promjena, leptire u nasadima šljive posljednjih se godina lovi već od početka travnja, a između prve i druge generacije gotovo da nema pauze u njihovoj aktivnosti. Ženke nakon kopulacije odlažu 30–60 jaja na donju stranu plodova (rjeđe na lišće).
Nakon 10–15 dana iz jaja izlaze gusjenice, ubušuju se u plodove i razvijaju se naredna 3–4 tjedna. Hrane se mesom ploda, a ponekad i sjemenkom. Zaraženi plodovi prijevremeno poplave, izlučuju smolotočinu i, još nezreli, otpadaju. Odrasle gusjenice prve generacije kukulje se na bazi kore debla ili u tlu, a 7–14 dana nakon toga izlijeću leptiri druge, ljetne generacije. Oni obično lete od kraja lipnja do kraja kolovoza (ili početka rujna), uz moguću pojavu i treće generacije.
| Godina | III | IV | V | VI | VII | VIII | IX | Ukupno |
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2020. | 0 | 50 | 134 | 61 | 137 | 124 | 9 | 515 |
| 2021. | 1 | 6 | 49 | 87 | 141 | 68 | 6 | 358 |
| 2022. | 1 | 1 | 296 | 123 | 373 | 331 | 11 | 1.136 |
| 2023. | 1 | 9 | 110 | 94 | 109 | 92 | 4 | 419 |
| 2024. | 0 | 56 | 57 | 245 | 155 | 213 | 22 | 840 |
| 2025. | 0 | 51 | 316 | 281 | 223 | 202 | 45 | 1.118 |
| *2026. | 4 | 19 | 170 | 118 | 126 | ? | ? | ? |
*brojčano stanje uhvaćenih leptira do 31.7. 2026.
Druga (ljetna) generacija – najveća šteta
Ljetna ili druga generacija šljivina savijača može biti vrlo štetna. Već 4–7 dana nakon odloženih jaja razvijaju se gusjenice koje se ubušuju u plodove i hrane se mesom oko kožice. Tada, u vrijeme zriobe, na nezaštićenim plodovima nalazimo gusjenice i hodnike pune izmeta. Naknadno se na takvim plodovima razvija i trulež (Monilinia spp.). Moguća je pojava i treće generacije ovog štetnika.
Suzbijanje šljivina savijača
Brojnost šljivina savijača smanjuje se sakupljanjem otpalih zaraženih plodova, a najsigurniju zaštitu daju usmjerena tretiranja insekticidima. Prvu generaciju u pravilu ne treba suzbijati. Praćenjem populacije leptira pomoću feromonskih klopki drugu generaciju obično treba suzbijati sredinom ili krajem lipnja te sredinom i krajem srpnja, uz moguće ponavljanje prema potrebi i dozrijevanju plodova, a obavezno uz pridržavanje propisanih karenci (vidi Tablicu 2.).
U našoj zemlji dopuštenje za suzbijanje šljivina savijača prema integriranim načelima imaju insekticidi Coragen SC (ili Shenzi SC, Voliam SC), s karencom od 14 dana (najviše 2x), te Affirm Opti WG, s karencom od 7 dana (najviše 3x).
| Pripravak | Namjena | Primjena | Karenca |
|---|---|---|---|
| Coragen SC (Shenzi, Voliam) | šljivin savijač | 0,018–0,02 % (najviše 2x) | K=14 |
| Affirm Opti WG | šljivin savijač | 2–2,5 kg/ha (do 3x) | K=7 |
| NeemAzal T/S* | uši, mineri, tripsi | 2–3 l/ha (najviše 2x) | K=3 |
| Asset** | šljivine osice | 0,7–1 l/ha (najviše 2x) | K=2 |
| Mospilan SP | lisne uši, osice | 0,25 kg/ha (najviše 1x) | K=14 |
| Carpovirusine EVO 2 | šljivin savijač | 1 l/ha (do 10x u sezoni) | K=3 |
| Lepinox Plus WP, Belthirul** | savijač | 0,75–1,5 kg/ha (do 3x) | K=NP |
*biljni (botanički) insekticidi prikladni za ekološku proizvodnju.
**B.t.k. = biološki insekticidi na osnovi Bacillus thuringiensis kurstaki (npr. Belthirul WP, Lepinox Plus WP, Biobit WP). Neki su dopušteni za šljivu (Lepinox Plus), a ostali su namijenjeni suzbijanju gusjenica dudovca i gubara u voćkama (npr. Belthirul, Biobit WP), pri čemu istovremeno učinkovito suzbijaju i šljivina savijača.
Od početka novog milenija ulovi odraslih leptira na lokalitetu središnjeg dijela Međimurja vrlo su brojni, odnosno kritični, no od prve generacije ličinki šljivina savijača na netretiranim stablima (sorta Stanley) nije zabilježena šteta. Stoga se usmjereno suzbija samo druga generacija šljivina savijača, počevši od sredine lipnja do sredine kolovoza, kada su ulovi leptira najbrojniji pa je potrebno provoditi njihovo usmjereno suzbijanje. U proteklih sedam godina posebno brojna populacija leptira šljivina savijača zabilježena je tijekom 2025. i 2022. godine (vidi Tablicu 1.).
Biološke alternative u zaštiti
Ekološki vrlo prikladni, i dopušteni u ekološkom uzgoju šljive, jesu biološki insekticidi na osnovi Bacillus thuringiensis kurstaki, B.t.k. (Belthirul, Lepinox Plus, Biobit WP), koji se primjenjuju 2–3 puta uz karencu koja nije primjenjiva. Djeluju sporo, pa ih je potrebno primijeniti dovoljno rano. Bezopasni su za pčele i ne uništavaju druge korisne kukce. Karenca za biološke pripravke Belthirul i Lepinox Plus WP nije primjenjiva (K=NP), pa ih se ne ubraja u opasna sredstva za zaštitu bilja. Negativno popratno djelovanje na sisavce i ostale životinjske organizme nema ni Carpovirusin EVO 2, što ga također čini vrlo prihvatljivim insekticidom za integrirana načela zaštite voćaka.
Istovremeno sa suzbijanjem šljivina savijača, tijekom vlažnog ljetnog razdoblja moguće je primijeniti i sredstva za suzbijanje smeđe truleži plodova (Monilinia). Mogu se koristiti fungicidi koji istovremeno suzbijaju dominantne bolesti lišća šljive, poput Stigmine i Transcheliae (npr. Nativo WG ili Signum DF, uz propisanu karencu od 7 dana), ili tijekom dozrijevanja plodova primijeniti biološke pripravke poput Serenade ASO SC, čija karenca nije primjenjiva.
Naslovna foto: Shutterstock
