Kalcij (Ca) je jedan od ključnih elemenata za čvrstoću, skladišnu stabilnost i fiziološko zdravlje plodova jabuke. Iako se o njegovoj važnosti govori desetljećima, u praksi i dalje susrećemo iste pogreške koje rezultiraju pojavom gorkih pjega („bitter pit“), slabijom čvrstoćom mesa, povećanim gubicima u skladištu i kraćim rokom čuvanja. Svi ti problemi čine značajne gubitke u proizvodnji jabuke, kako proizvođačima tako i distributerima jabuka. Prema rezultatima brojnih znanstvenih i stručnih istraživanja, većina poremećaja povezanih s kalcijem nastaje u prvim tjednima nakon cvatnje, a ne u skladištu, što potvrđuje i moje dugogodišnje iskustvo na terenu.

U nastavku izdvajamo četiri ključna tehnološka koraka i najčešće pogreške koje se ponavljaju iz godine u godinu, kod brojnih proizvođača jabuka u Hrvatskoj.

1. Korekcija kiselih tala – preduvjet za dostupnost kalcija (Ca)

U većini tala, kalcij (Ca) je prisutan u velikim količinama, ali je nepristupačan ako je pH nizak (kisela tla). Ukoliko je pH < 5,5 količina kalcija je vrlo niska i dostupni kalcij se veže u oblike koje korijen ne može usvojiti, dok se istovremeno povećava toksičnost aluminija (Al) i mangana (Mn), što dodatno oštećuje mladi korijen. Ova toksičnost pokretnih oblika štetnih kationa uništava mladi korijen koji jedini usvaja kalcij iz tla, a isto tako ima i važnu ulogu u sintezi hormona citokinina.

Najčešće pogreške:

  • primjena vapnenih materijala se radi prekasno, često u proljeće, kad se smanjuje količina oborina i vlage u tlu, koja je potrebna za bolju topivost vapnenih materijala.
  • primjenjuju se premale doze (200–300 kg/ha), koje ne mogu podići pH i povećati dostupni kalcij u tlu.
  • koristi se materijal niske reaktivnosti; vrlo često jeftini drobljeni vapnenac vrlo slabe topivosti.
  • vapneni materijal se ne inkorporira u tlo, pa ostaje na površini.
  • primjena gnojiva s amonijskim oblikom dušika (kompeticija s kalcijem za usvajanje u korijena).

Preporuka iz prakse:

  • Primjenu vapnenih materijala provoditi u jesensko–zimskom razdoblju, kada ima dovoljno vlage.
  • Koristiti granulirane materijale visoke reaktivnosti (granulati CaCO₃).
  • Doze temeljiti na analizi tla (najčešće 1–2 t/ha).
  • Ponoviti analizu tla svake 3 godine i korigirati doze vapnenih materijala.
Graf 1. Dostupnost kalcija (Ca) u tlu ovisno o pH vrijednosti tla

2. Razvoj mladog korijena u proljeće – ključ za usvajanje Ca u tlu

Usvajanje kalcija u tlu ide isključivo vršnim dijelom mladog korijena (White i Broadley, 2003). Ako u proljeće nema aktivnog rasta korijena (zbog toksičnosti aluminija u kiselom tlu) i novih korijenovih dlačica, nema ni usvajanja Ca — bez obzira na njegovu koncentraciju u tlu. Stoga je poticanje rasta novog, mladog korijena vrlo važna tehnološka mjera u ukupnoj strategiji kalcija kod jabuka.

Najčešće pogreške:

  • nedostatak organske tvari i niska mikrobiološka aktivnost tla.
  • previše dušika (N) u rano proljeće koji će potaknuti nagli vegetativni rast i usmjeriti kalcij (Ca) u rast listova i izboja.
  • izostanak primjene huminskih kiselina.
  • predugo zadržavanje vode u zoni korijena (slabo drenirana tla).

Preporuka iz prakse:

  • u početku vegetacije i nakon završetka cvatnje primijeniti huminske kiseline (5-20 lit/ha), koje dokazano stimuliraju rast finog korijenja (Canellas i Olivares, 2014).
  • održavati umjerenu vlagu.
  • izbjegavati visoke doze dušika (N) u rano proljeće.
Graf 2. Rast korijena jabuke kroz vegetacijski period (jednu sezonu)

3. Folijarna gnojidba kalcijem – kritičnih 6–8 tjedana nakon cvatnje

Kalcij ulazi u plod isključivo kroz peteljku, i to samo dok su provodni snopovi mladi i aktivni (Saure, 2005). Nakon toga, Ca više ne može ući u plod — bez obzira na broj tretmana. Isto tako, nema mogućnosti da se kalcij koji se nalazi u listu, transportira u plod jabuke. Jednom „ugrađen“ kalcij u list, trajno je nepokretan. I to je veliki problem kod kasne folijarne gnojidbe jabuke kalcijem, gdje će većina kalcija „završiti“ u listovima a ne u plodu jabuke.

Faza „malih“ plodova jabuke – optimalna faza za intenzivnu folijarnu gnojidbu jabuka kalcijem

Najčešće pogreške:

  • prvi folijarni tretman kreće prekasno, kad su plodovi već veći od 40 mm.
  • premalo folijarnih tretmana, pogotovo u nasadim visoke rodnosti (2–3 umjesto 6–8).
  • korištenje samo jedne formulacije Ca gnojiva.
  • miješanje Ca gnojiva s nekompatibilnim pesticidima (stvaranje netopivih oblika kalcija).

Preporuka iz prakse:

  • prvi tretman početi 7–10 dana nakon opadanja latica.
  • raditi tretman svakih 7–10 dana, ukupno 6–8 puta.
  • kombinirati Ca-nitrate, Ca-klorid i Ca-polikarboksilat kao izvor lako usvojivog kalcija (Wojcik, 2004).
  • izbjegavati miješanje s fosforom (P) i sumporom (S) i s nekompatibilnim pesticidima.

Slika 2. Gnojivo Tecnocalcio (kalcij u kompleksu sa polikarboksilnim kiselinama) za folijarnu gnojidbu jabuke tijekom rasta ploda

Graf 3. Krivulja usvajanja Ca u plod jabuke kroz sezonu

U tehnologiji uzgoja jabuke, praćenje koncentracije kalcija (Ca) u samom plodu ključan je parametar za prognozu skladišne stabilnosti i pojave gorkih pjega (bitter pit). Vrijednosti se u praksi i laboratorijskim analizama najčešće izražavaju u miligramima kalcija (Ca) na 100 grama svježe mase ploda.

Tablica 1. Optimalne količine kalcija (Ca) u plodovima jabuke

Faza rasta i veličina plodaOptimalna količina kalcija (Ca)Kritični prag / Napomena
„Mali“ plodovi (cca. 40 mm)> 10 mg Ca/100 g svježe maseIspod 10 mg je jasan znak za hitnu i dodatnu folijarnu gnojidbu.
U momentu berbe4,5 – 5,5 mg Ca/100 g svježe maseIspod 4,0 mg plodovi su visokorizični za skladištenje.

Granična vrijednost ispod koje plodovi postaju visokorizični za skladištenje nakon berbe iznosi 4,0 mg Ca/100 g ploda. Sve ispod te vrijednosti rezultirat će brzim gubitkom čvrstoće mesa, propadanjem u komorama i razvojem bolesti, te svakako treba izbjegavati duže skladištenje tako loših plodova.

4. Završna primjena Ca‑klorida – ključ za čvrstoću i skladišnu stabilnost

Ca‑klorid je najbrže usvojiv oblik kalcija, koji se može primijeniti u završnim fazama rasta i dozrijevanja ploda jabuke. Kasna primjena u ovoj fazi daje najveći učinak na mehaničku čvrstoću pokožice i mesa ploda (Conway i sur., 1994). Ovo je posebno važno radi mogućih šteta u manipulacijama plodova u berbi, tijekom skladištenja i prodaje plodova. Zato u intenzivnom uzgoju jabuke, ovaj završni tretman dobiva sve više na važnosti. Ako je do tada pravilno provedena gnojidba kalcijem (Ca), u mesu ploda ima dovoljno kalcija za dobro skladištenje i trajnost plodova, te je potreban samo završni tretman za veću mehaničku čvrstoću.

Najčešće pogreške u primjeni gnojiva na bazi Ca-klorida:

  • Primjena nekvalitetnih gnojiva na bazi Ca-klorida koji imaju visoki postotak nečistoća (ostalih kemijskih spojeva)
  • Strah od fitotoksičnosti. Primjena preniske doze gnojiva.
  • Primjena preblizu berbi.
  • Izostanak tretmana u godinama s velikim opterećenjem rodnosti.

Preporuka iz prakse:

  • Početi 4–5 tjedana prije berbe.
  • Primijeniti 2–3 puta u razmaku 7–10 dana.
  • Koristiti koncentracije 0,4–0,7%, ovisno o sorti, temperaturi i proizvođaču gnojiva.
  • Posebno važno za sorte: Zlatni delišes, Idared, Jonagold, Braeburn, Granny Smith.

Kalcij nije jedan tretman — to je sustavni pristup gnojidbi i kvaliteti plodova jabuke kroz cijelu godinu.

Kvaliteta jabuke i skladišna stabilnost ovise o četiri međusobno povezana tehnološka koraka:

  1. Korekcija pH tla u jesensko–zimskom razdoblju primjenom vapnenih materijala.
  2. Stimulacija rasta mladog korijena u proljeće huminskim kiselinama i bolje usvajanje kalcija iz tla.
  3. Intenzivna folijarna gnojidba u prvih 6–8 tjedana nakon cvatnje (faza intenzivnog rasta ploda).
  4. Završna primjena Ca‑klorida za čvrstoću, kvalitetu i dobru skladišnu sposobnost čuvanja.

Kada se ovi koraci provode dosljedno, problemi s gorkim pjegama, slabom čvrstoćom i skladišnim gubicima gotovo nestaju. U takvom pristupu, proizvođači dobivaju kvalitetne plodove jabuke, koji imaju veću tržnu vrijednosti, te ostvaruju zadovoljavajuće profite u proizvodnji jabuke.

Odnosi kalcija s kalijem i magnezijem u berbi plodova

Uz samu apsolutnu količinu kalcija u plodovima u berbi, podjednako su važni i odnosi s drugim kationima, jer višak kalija (K) i magnezija (Mg) istiskuje kalcij iz staničnih stijenki:

K / Ca odnos: Za stabilno i dugotrajno čuvanje u skladištu, odnos kalija i kalcija mora biti manji od 25-30:1. Mg / Ca odnos: Kako bi se izbjegle gorke pjege, optimalan odnos magnezija i kalcija u plodu trebao bi biti blizu 1:1. Ukoliko prevagne magnezij, rizik od propadanja ploda tijekom čuvanja i skladištenja značajno raste.