Šipak, poznat i kao nar, stoljećima je prisutan u vrtovima i malim voćnjacima južne Dalmacije, no danas mu prijeti agresivna gljivična bolest koja u Sredozemlju već uništava cijele nasade. Riječ je o bolesti pod nazivom koniela, potvrđenoj i u dolini Neretve, koja proizvođačima šipka može uništiti i stabla i plodove.
Šipak relativno dobro podnosi sušu, a vruće vrijeme pogoduje njegovom dozrijevanju. Uz to, postiže dobru cijenu na tržištu i sve je traženiji, što je potaknulo veći interes za njegov uzgoj. Problem je što povećano zanimanje za proizvodnju šipka još uvijek ne prati dovoljno znanja o tehnologiji uzgoja, uključujući i zaštitu bilja.
Domaći proizvođači šipka najčešće se susreću s pucanjem plodova, što nije bolest u užem smislu riječi. Pucanju su sklone pojedine sorte, a pojava je povezana s izmjenama suhih i vlažnih razdoblja, kolebanjima temperatura, izloženosti suncu ili nedostatkom bora i cinka. Raspucale plodove može naknadno zahvatiti unutarnja gljivična trulež. Na šipku se povremeno javlja i krastavost plodova, uglavnom bez ozbiljnijih posljedica, dok su od štetnika najčešće lisne uši. Sve u svemu, do sada zaštita šipka nije bila zahtjevna.
Koniela – nova i ozbiljna prijetnja uzgoju šipka
Posljednjih desetak godina na šipku se pojavila bolest koja ozbiljno ugrožava uzgoj ove kulture. Uzrokuje ju gljiva Coniella granati, a bolest se u stručnoj javnosti opisuje jednostavno kao koniela. Širi se po Sredozemlju i uzrokuje znatne gubitke u proizvodnji šipka u Italiji, Grčkoj, Španjolskoj, Turskoj, Izraelu i Alžiru.
Štetnost bolesti bila je toliko zabrinjavajuća da se neko vrijeme ozbiljno razmatralo uvrštavanje uzročnika na karantensku listu štetnih organizama u Europskoj uniji. Od te se ideje odustalo kada se uvidjelo da je koniela već prilično raširena diljem Europe. Nažalost, bolest je prije nekoliko godina potvrđena i u Hrvatskoj.
Koniela je 2022. godine utvrđena u voćnjacima šipka u dolini Neretve, iako je vjerojatno bila prisutna i ranije, samo neprepoznata. Već sredinom 2010-ih uočeno je djelomično sušenje stabala šipka u pojedinim voćnjacima na području Metkovića, kojem je obično prethodilo žućenje lišća. Pri bazi zaraženih stabala bile su vidljive nekroze, tipičan simptom fitoftore (Phytophthora spp.) – bolesti dobro poznate u dolini Neretve na agrumima i u uvjetima navodnjavanja, pa se isprva pretpostavilo da je zahvatila i voćnjake šipka.
Kada se prije nekoliko godina počelo masovnije javljati i propadanje plodova, krenulo se detaljnije istraživati uzrok. Utvrđeno je da propadanje korijenova vrata, sušenje grana i trulež plodova ne uzrokuje fitoftora niti neka do tada opisana bolest, već upravo Coniella granati. Agresivnost bolesti iznenadila je i proizvođače i stručnjake.
Kako prepoznati znakove bolesti?
Koniela zahvaća korijenov vrat i razara unutarnje drvo (kambij) biljke. Stablo slabi, lišće žuti, a grane se počinju sušiti. Bolest se s grana prenosi na plodove, koji potamne i smežuraju se, potpuno ili djelomično, poprimajući smeđu, a nerijetko i sivu, tamnu boju.
Zaraženi plodovi bivaju prekriveni sitnim crnim točkicama, zbog čega kora postaje hrapava. Te točkice zapravo su brojna sitna plodišta gljive uzročnika iz kojih se bolest dalje širi po nasadu. Unutrašnjost ploda propada, a zaraženi plodovi ostaju visjeti na stablu.
Štetnost bolesti dodatno je izražena jer se trulež ploda može razvijati i nakon berbe, tijekom skladištenja. Utvrđeno je da koniela nakon berbe može prijeći sa zaraženog na zdravi plod ako su međusobno u kontaktu.
Kako se bolest širi?
Koniela je još uvijek prilično neistražena, ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu. Pretpostavlja se da se održava i širi sa zaraženih plodova koji ostaju na stablu ili na podu voćnjaka, kao i putem zaraženih grana ili podnožja debla. Američka istraživanja upućuju na to da zaraza plodova može potjecati i od zaraze cvjetova, što dodatno otežava zaštitu.
Podaci istraživanja provedenih u Aziji pokazali su da su najpovoljnije temperature za razvoj bolesti one između 25 °C i 30 °C, dok je u Italiji zabilježeno da se vrhunac zaraze obično događa od sredine ljeta do početka jeseni.
Mogućnosti zaštite i preporuke proizvođačima
Koniela uzrokuje sušenje stabala i krošnje te trulež plodova tijekom vegetacije i nakon berbe, pa predstavlja ozbiljnu prijetnju uzgoju šipka. U pojedinim voćnjacima u Italiji bolest zahvaća gotovo pola svih stabala, što dovodi i do potpunog napuštanja uzgoja šipka. U Grčkoj je zabilježeno propadanje od trećine do više od polovice uroda.
Iako se mjere zaštite intenzivno istražuju, još uvijek ne postoje one koje bi se mogle jasno preporučiti za suzbijanje bolesti. Zaštitu dodatno otežava činjenica da bolest, osim plodova, zahvaća i deblo te grane, što se sredstvima za zaštitu bilja teško suzbija. Na šipku je u Hrvatskoj, ali i u drugim europskim zemljama, odobreno vrlo malo sredstava za zaštitu od bolesti. Iako neki fungicidi dobro djeluju na gljivu uzročnika, i dalje ostaje otvoreno pitanje razdoblja i načina njihove primjene. Podaci o osjetljivosti pojedinih sorata mogu biti proturječni, no čini se da je osobito osjetljiva sorta Wonderful.
Proizvođačima koji se odlučuju na tržnu proizvodnju šipka, ili se već njome bave, savjetuje se da obrate posebnu pažnju na pojavu ove bolesti:
- nabavljati provjereni sadni materijal u rasadnicima, jer se koniela može prenositi sadnicama
- ukloniti stabla na kojima se u mladim nasadima uoče simptomi bolesti
- ukloniti zaražene plodove i nikako ih ne ostavljati na stablu ili podu voćnjaka
- orezivati zaražene grane, a ostatke rezidbe ne ostavljati u voćnjaku
Sredstva za zaštitu bilja koja su dosad pokazala perspektivu u suzbijanju koniele su biološka sredstva na osnovi vrsta Bacillus i Trichoderma te pojedini kemijski fungicidi poput fludioksonila, ciprodinila ili tebukonazola.
Naslovna foto: Dario Ivić






