U Vrbovu Posavskom, naselju općine Orle nedaleko Velike Gorice i rijeke Save, obitelj Krznar razvila je jedno od najprepoznatljivijih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava specijaliziranih za uzgoj i preradu lijeske. Iako je po struci diplomirani informatičar, mladi poljoprivrednik Filip Krznar uredski je posao zamijenio radom u prirodi, preuzevši vođenje imanja koje danas obuhvaća čak 18 hektara pod nasadima lješnjaka.
Priča o uspjehu ovog posavskog OPG-a započela je prije više od dvadeset godina. Poticaj za pokretanje poljoprivrednog posla potekao je od Filipova oca, umirovljenog policajca Damira Krznara, koji je sredinom 2000-ih tražio stabilnu i dugoročnu poljoprivrednu kulturu pogodnu za posavsko tlo.
Lješnjak sam odabrao zato što je moj tata prije dvadeset godina, kada je otvarao OPG, dobio takvu preporuku stručnjaka i odlučio se uložiti u lijesku, a ja sam kasnije jednostavno odlučio nastaviti taj obiteljski posao, prisjeća se Filip Krznar samih početaka.
Prve sadnice zasađene su 2005. godine na početnoj površini od oko dva hektara. Tijekom godina obitelj je postupno dokupljivala i okrupnjavala parcele te širila voćnjake – novi su nasadi podizani u nekoliko faza, a najmlađa stabla zasađena su prije tri godine. Danas se u sklopu gospodarstva nalazi više od 9.000 stabala lijeske, dok se samo jedna od glavnih kompaktnih parcela u općini Orle prostire na pet i pol hektara.
Odustajanje od ureda radi slobode na selu
Odluka o ostanku na selu i preuzimanju OPG-a za Filipa nije bila naprečac donesena, ali je uslijedila kao logičan slijed događaja nakon završetka visokog obrazovanja. Iako ga je studij usmjerio u informatičke vode, rad u zatvorenom prostoru nije odgovarao njegovu životnom stilu.
Inače sam po školovanju informatičke struke, ali taj mi uredski posao od osam do četiri jednostavno nije legao. Kada sam završio fakultet, uvidio sam da je ipak puno bolje biti ovdje u prirodi, imati slobodu i biti sam svoj gazda. S vremenom sam shvatio da se od poljoprivrede i rada na selu može izravno živjeti, pa sam odlučio da mi to postane stalna karijera i glavna preokupacija, objašnjava Filip.
Osvrćući se na položaj svoje generacije, Filip primjećuje da među mladima u Hrvatskoj načelno postoji interes za rad u poljoprivredi, no ključni je problem u ograničenim mogućnostima. Mnogi njegovi vršnjaci nemaju obiteljsko nasljeđe jer su njihovi roditelji ranije odustali od poljoprivrede, pa mladi nemaju što preuzeti niti od koga učiti. Zbog toga smatra da problem nije u nedostatku volje, nego u samom pristupu i preduvjetima za ulazak u agrarni sektor. Ipak, poručuje da poljoprivreda pruža stabilan i pošten životni poziv.
Od uzgoja lješnjaka nitko se neće preko noći obogatiti, no uz puno rada može se lijepo živjeti. Proizvodnja lješnjaka za mene nije samo posao, nego trajna karijera i životni stil.
Proizvodni ciklus: od teške zimske rezidbe do jesenske berbe
U javnosti često vlada pogrešan dojam da je uzgoj lješnjaka jednostavan i da ne zahtijeva puno truda. Međutim, cjelogodišnji rad na plantaži od 18 hektara demantira takve mitove. Ciklus započinje odmah nakon berbe, kada je potrebno očistiti teren, pripremiti skladišta i krenuti u prodaju kako bi se pokrili troškovi proizašli iz tekuće godine.
Zima donosi najzahtjevniji dio posla – radno intenzivnu rezidbu koja u voćnjaku lješnjaka predstavlja najveći agrotehnički zahvat. Budući da se lijeska često uzgaja u obliku grma ili niskog stabla, rezidba zahtijeva izniman fizički napor, puno ručnog rada i sagibanja. Proljeće donosi nastavak intenzivnih aktivnosti koje uključuju obradu tla, frezanje i malčiranje, što je osobito izazovno kada je zemlja zbijena od zimskih kiša i kada trava počne naglo rasti.
U kasno proljeće i tijekom ljeta u fokus dolazi zaštita od bolesti i štetnika te ključna priprema tla za berbu. Priprema terena u srpnju izuzetno je važna jer neuređeno tlo znatno otežava prolazak mehanizacije. Sama berba započinje krajem kolovoza ili početkom rujna, ovisno o dozrijevanju pojedinih sorti.
Najsretniji dio kod uzgoja lijeske jest kada vidite prvi plod, kada su grmovi i stabla puni roda. S druge strane, najizazovnije je taj plod sačuvati i dočekati dobar urod u berbi. Na početku sezone svi smo jako optimistični, ali se do jeseni uvijek dogode nepredvidive okolnosti, ističe Filip.
Među najvećim prijetnjama plodovima u posljednje su se vrijeme, uz uobičajene gljivične bolesti i vremenske nepogode poput mraza, tuče i suše, istaknuli invazivni štetnici. Posebne štete nanose mramoraste azijske stjenice (smrdljivi martini), koje probijaju ljusku i uništavaju jezgru lješnjaka.
Prinosi, sortiment i moderna mehanizacija
Prinosi na plantaži obitelji Krznar variraju ovisno o klimatskim uvjetima i zaštiti – u prosječnim do dobrim godinama kreću se od 800 kilograma pa sve do 3 tone ploda u ljusci po hektaru. Svoj finalni proizvod plasiraju kombiniranim kanalima: u godinama s prosječnim urodom većinu prodaju izravno krajnjim maloprodajnim kupcima, dok u iznimno rodnim godinama viškove preuzimaju otkupljivači na veliko.
Govoreći o podizanju nasada, Filip objašnjava da minimalni razmak sadnje mora biti 5 puta 4 metra, a prikladniji je i komotniji razmak 6 puta 6 metara. Izbor sortimenta izravno ovisi o tome koje se tržište cilja.
U svojim nasadima obitelj Krznar kombinira domaće i talijanske sorte. Od domaćih dominiraju istarski duguljasti i rimski lješnjak, dok polovicu nasada čine talijanske sorte kao što su Tonda di Giffoni, Tonda Gentile delle Langhe i Tonda Romana. Talijanske sorte ranije otpadaju s grana, sitnije su i okrugle te znatno pogodnije za strojno krckanje, ljuštenje i industrijsku preradu. S druge strane, istarski duguljasti krupnijeg je ploda, iznimno je tražen u maloprodaji i lako se čisti nakon pečenja, zbog čega ga kupci posebno cijene.
Kako bi olakšao obradu ovako velikih površina, Filip se uspješno prijavio na natječaj Mjere 75.01 (podrška mladim poljoprivrednicima iz europskih fondova). Tim je sredstvima nabavljena nova mehanizacija, uključujući specijalizirani stroj za mehaničku rezidbu koji pomaže u obnavljanju i održavanju starijih nasada. Osim strojeva za rezidbu, na gospodarstvu se koriste usko granični traktori, malčeri, gruberi te vučeni berači koji omogućuju brzu i učinkovitu berbu sa zemlje.
Pogled u budućnost i klimatske promjene
Nasadi OPG-a Krznar nalaze se u nizinskom području u blizini rijeke Save, gdje je razina podzemnih voda razmjerno visoka. Zbog toga stariji nasadi s razvijenim korijenskim sustavom i gustom cjelogodišnjom sjenom izrazito dobro podnose ljetna sušna razdoblja. S druge strane, mladi nasadi u prvim godinama nakon sadnje zahtijevaju znatno više pažnje i teže prebrođuju ekstremne vrućine.
Filip napominje kako su klimatske oscilacije u posljednjim godinama, pa i desetljećima, sve izraženije, pri čemu su učestali olujni vjetrovi, nepredvidivi mrazevi i duga sušna razdoblja. Budući da se radi o višegodišnjim drvenastim kulturama, potrebno je više godina praćenja kako bi se točno utvrdilo kako pojedine promjene utječu na dugoročnu plodnost i kondiciju stabala.
Iako priznaje da uzgoj lješnjaka nije posao u kojem se netko može obogatiti preko noći te da iziskuje svakodnevna odricanja, Filip Krznar čvrsto vjeruje u odabrani put. Uz zaokruženu vlastitu preradu – od čišćenja, prženja i izrade lješnjakova ulja te brašna – ovaj mladi voćar dokazuje da se uz pravovremena ulaganja, primjenu suvremene tehnologije i predani rad od poljoprivrede u Hrvatskoj može stvoriti stabilna i održiva obiteljska budućnost.
