Pravilnim odabirom vremena i visine vršikanja usmjeravaju se asimilati u pupove i grozdove te se loza štiti od stresa uzrokovanog sušom i visokim temperaturama.
Osim klimatskih uvjeta i naša ampelotehnika (posebice vršikanje) može imati utjecaj na količinu uroda vinove loze za narednu godinu. Vršikanjem odstranjujemo vrh mladice koji raste. Prvih nekoliko dana po vršikanju glavni listovi usmjeravaju proizvedene asimilate u grozdove i pupove za narednu godinu. No ubrzo, s početkom rasta novih vrhova i novih zaperaka za čiji je rast potrebna energija, istu novi rast dobiva iz donjih, srednjih listova koji tada obustavljaju proizvodnju asimilata za začetke uroda u pupovima za narednu godinu te istu preusmjeravaju u novi rast. Dva niska vršikanja dva puta prekidaju diferencijaciju uroda za narednu godinu. Tek u iznimno vrućem i sušnom ljetu poželjno je odstraniti vrhove kako bi više transpiracijske vode došlo u one glavne listove.
Također, ponekad zaboravljamo kako je svaka mladica vinove loze u velikoj mjeri autonomna, što znači da kvaliteta grožđa na pojedinoj mladici uvelike ovisi o kvaliteti lisne površine na toj istoj mladici. Drugim riječima, teorijski je uvijek bolje pokušati vršikati što je kasnije moguće i što je više moguće, jer na taj način preusmjeravamo proizvedene asimilate u korisni dio mladice, a to su pupovi za narednu godinu i grozdovi ove godine.
Uloga lisne površine u prehrani trsa
Kako mladica vinove loze raste, njezin vršni dio uvijek troši hranjiva za svoj rast. Listovi u sredini glavni su kako za proizvodnju šećera, tako i za stvaranje začetaka grozdova i uroda za narednu godinu. Stari listovi krajem vegetacije imaju vrlo malu fotosintetsku aktivnost te ponekad više energije potroše nego što je stvaraju. Kako mladica raste tijekom godine, tako se i aktivnost listova seli prema vrhu mladice. Vršikanjem odstranjujemo dio koji raste te potenciramo novi rast za koji listovi iz sredine moraju ponovno proizvoditi energiju.
Količina proizvedenih asimilata po trsu (time i šećera na kraju) ovisi o veličini proizvodne lisne površine, odnosno o tome koliko m² zdrave lisne površine dolazi na trs, odnosno na određeni broj bobica. Ako tako gledamo, više vršikanje svakako pridonosi tome da veći broj listova u funkciji ostaje na trsu. Često se događa da nakon niskog vršikanja novi rast vrhova napadne peronospora i time uništi dodatnu lisnu površinu potrebnu za fotosintezu. Najčešći je razlog što se tada prskanja provode u razmacima od 14 dana, a rast novih vrhova prebrz je da bi izdržao nezaštićen tako velike razmake prskanja.
Teškoće kod visokih temperatura: kiseline, arome i zaštita nakon berbe
Visoke temperature tijekom ljetnih mjeseci s jakom insolacijom mogu biti uzrok pojačanoj fotosintetskoj aktivnosti listova, ali isto tako pri previsokim temperaturama (35 °C i više) u danima kada opada transpiracija, loza može ući u razdoblja s negativnom energetskom bilancom, kad više potroši disanjem nego što stvori fotosintezom. Za sada se ovo događa samo u najjužnijim krajevima, što se u ekstremnim slučajevima može odraziti i na pad koeficijenta rodnosti pupa, pa čak i dovesti do venuća mladica tijekom ljetnih mjeseci.
Nisko vršikanje ima znatan utjecaj i na tijek i mogućnosti transpiracije. Transpiracijom voda iz tla putem korijenja dolazi do listova, povlači hranjiva otopljena u vodi, a preko puči izlazi u obliku vodene pare. Što je veća količina listova na trsu, to je i veća površina za transpiraciju. Za sušnoga ljeta, u južnim krajevima, kada nedostaje vlage u tlu, rano vršikanje može biti korisno. Nasuprot tome, u ilovastim tlima sjevera nisko vršikanje, dok još uvijek zeleni list povlači vodu iz tla, može biti uzrok pucanju bobica i početku botritisa. Ovo je posebice važno ako je korijenov sustav plitak, površinski, te upije veliku većinu oborina. Duboki korijenov sustav, razvijen i održavan deponažama, neće upiti toliko oborina iz površinskog sloja tla.
Prilagodba tehnologije ranijim berbama i klimatskim promjenama
Svjedoci smo kako iz godine u godinu berbe nastupaju sve ranije. Šećeri se sve ranije nakupljaju, a kiseline sve brže opadaju, na nekim sortama čak i ispod granice za kvalitetu pojedine sorte. Jabučna i vinska kiselina glavne su kiseline u sastavu bobice. Njihovo jače razgrađivanje počinje kada temperature porastu preko 34 °C. Pojačana razgradnja jabučne kiseline počinje kad se sok bobice zagrije iznad 34 °C, a vinske iznad 38 °C.
Činjenica da će ljeta biti sve toplija govori nam kako možemo kod sorata s prirodno niskim sadržajem kiselina (traminac, muškat otonel, rizvanac…) očekivati probleme u aromi i svježini budućih vina ako ne napravimo određene izmjene u tehnologiji, prvenstveno kod optrgavanja, odstranjivanja donjeg lišća i rokova berbe. Kod nekih sorata ne samo da dolazi do problema s kiselinama, već i s aromom. Grozdovi previše izloženi suncu mogu izgubiti i kiseline i aromu.
I na kraju, kao posljedica klimatskih promjena, kad obavimo berbu, lišće na našim trsovima još gotovo mjesec dana ostaje zeleno. Prije nekoliko desetljeća, već za vrijeme berbe lišće je bilo zlatnožute ili crvene boje i tik po berbi počelo je opadanje. Sada često zaboravimo kako pepelnica loze može napasti neke sorte i nakon berbe, osobito ako je list još dugo zelen; kišna jesen nakon berbe može proširiti fomopsis u vinogradu, a peronosporom zaraženi vrhovi mogu stvoriti mnoštvo oospora peronospore za prezimljavanje iste u vinogradu.
Stoga ćemo nastavkom klimatskih promjena morati polako mijenjati i ampelotehniku i tehnologiju uzgoja vinove loze.
Naslovna foto: Pexels
