Fiziologija vinove loze: zašto se buduća berba stvara u najtoplijim danima (1. dio)

Tijekom posljednjih tridesetak godina svjedoci smo klimatskih promjena koje su, zahvaljujući ubrzanoj ljudskoj aktivnosti, doprinijele prekomjernom zagrijavanju planeta. Što se tiče našeg proizvodnog klimata, gledano s aspekta hortikulturne (voćarsko-vinogradarske) proizvodnje, klimatske su promjene rezultirale sve blažim i sve toplijim zimama, ranijim kretanjem vegetacije, povećanjem temperature u najtoplijim danima tijekom ljetnih mjeseci, ranijom berbom te produžetkom vegetacijskog razdoblja i nakon berbe.

Svojom aktivnošću zagrijavamo naš planet. Nedavno su u medijima bili objavljeni članci o napuštanju nekih vinogradarskih položaja u Australiji, budući da je klima naprosto postala prevruća i previše suha za uzgoj vinove loze. Neki vinogradari bili su se prisiljeni seliti na područja Novog Zelanda. S druge strane, pojavljuju se vijesti i o prvim pokušajima uzgoja vinove loze i u Engleskoj.

Ekološki zahtjevi i prirodni ciklusi vinove loze

Vinova loza (Vitis vinifera) potječe iz toplijih krajeva, a u sjevernu Europu donijeli su je Rimljani. Dovoljno joj je oko 600 mm oborina godišnje, iako se uzgaja i u područjima s 800 do 1000 mm oborina godišnje. Ima dosta velike zahtjeve prema svjetlu i toplini. Količina topline izražava se sumom aktivnih temperatura tijekom vegetacije (od početka travnja do rujna), a čini je zbroj srednjih dnevnih temperatura viših od 10 °C. One iznose od 1300 °C u sjevernim vinogorjima Hrvatske do 2300 °C u područjima južne Dalmacije.

Vinova loza zapravo ne zahtijeva značajno razdoblje mirovanja ni posebno nakupljanje sume inaktivnih temperatura poput nekih voćaka (dovoljan broj hladnih dana). No kultivacijom loze i sadnjom diljem svijeta, osim razdoblja vegetacijske aktivnosti, nametnuli smo joj tri razdoblja mirovanja koja se globalnim zagrijavanjem mijenjaju:

• Zimsko mirovanje (razdoblje u kojem su temperature preniske da bi se u lozi odvijala bilo kakva vegetativna aktivnost) postaje sve kraće, a ponekad se i prekida.
• Ekološko mirovanje (mirovanje u čekanju aktivnih temperatura i sume pozitivnih temperatura koje pokreću fenofazu suzenja, odnosno kolanja sokova od korijena prema rozgvi) nastupa sve češće i sve ranije.
• Jesensko mirovanje (kraj vegetacije, prestanak rasta, opadanje lišća) nastupa sve kasnije budući da su jeseni sve toplije i duže, berbe ranije, a lišće dulje ostaje na trsevima.

Promjene u korijenskom sustavu i stvaranje novog uroda

Korijen vinove loze počinje s usvajanjem vode i hraniva kad temperatura tla dosegne oko 8 – 10 °C. I dok nam se u sjevernim vinogorjima sve češće događa prekid mirovanja i lagano, usporeno kretanje sokova, u toplijim, južnim krajevima jesensko-zimsko razdoblje rasta korijena odvija se lagano tijekom čitavog razdoblja mirovanja. Očito je da bi tim tempom zagrijavanja razdoblje mirovanja moglo biti potpuno izbačeno iz fiziologije loze.

Urod za iduću godinu formira se ove godine

Ponekad zaboravljamo da se urod za narednu godinu zapravo formira u tekućoj godini. Rodnost vinove loze najviše ovisi o klimatskim uvjetima koji su vladali tijekom prethodnog ljeta. Za vrućeg i toplog ljeta s puno sunčanih dana fotosintetska aktivnost listova je velika te dolazi do većeg usmjeravanja produkata asimilacije u začetke novih pupova koji se nalaze u bazi peteljke lista. Tako je tijekom rezidbe loze u svakom pupu već određen broj i veličina grozdova na budućoj mladici.

Nakon vrućeg ljeta i ispravno odrađene ampelotehnike možemo imati i 3 do 4 začetka grozda po mladici. Nakon hladnog i kišovitog ljeta imat ćemo samo 1 do 2 grozda po mladici:

Vitica i grozd zapravo su istoga fiziološkog porijekla — u slučaju dobrih uvjeta nastaje grozd, a u slučaju loših vitica.

Nakon dva lista s grozdom ili viticom dolazi jedan list bez grozda i vitice, i tako sve dok su uvjeti povoljni, nakon čega se formiraju samo vitice.(Nastavlja se…)

Naslovna foto: Pexels