Proizvodnja vina započinje odabirom pravog trenutka berbe, odnosno optimalnim odnosom šećera i kiselina u bobici. Berbu treba obaviti što prije i grožđe unijeti u podrume prije kiše i početka gnjiležnih te truležnih procesa. Mehanizirana berba ima prednosti zbog brzine obavljenog posla. Sve raniji rokovi berbe uz tople dane iziskuju noćnu berbu, kada su i temperature niže.

Bijela se vina nakon prešanja i hlađenja mošta na 15 °C trebaju istaložiti uz pomoć enzima. Mošt se pretače nakon 24 sata. U novije se vrijeme za bistrenje koriste uređaji flotatori, pri čemu se također preporučuje uporaba enzima za bistrenje. Za pokretanje alkoholne fermentacije koriste se kvasci, a nakon njezina završetka mjeri se sadržaj SO2.

OGLAS

Za crna je vina potreban brz prijevoz grožđa do podruma i što ranije započinjanje vrenja. Na masulj se dodaje vinobran s taninom. Doziranje ovisi o temperaturi grožđa, njegovu zdravstvenom stanju, pH-vrijednosti i vremenu transporta. Fermentacija se pokreće dodavanjem kvasaca. Vrenje se odvija na klobuku, koji je potrebno svakodnevno miješati i potapati u mošt kako bi se dobile bolja aroma i ekstrakcija boje. Koštice se pritom ne smiju oštetiti, a vrijeme maceracije određuje se degustacijom. Slijede prešanje i daljnja fermentacija mošta. Na kraju se mošt sumpori i obavlja se pretok.

Flotacija

Proces bistrenja skraćuje se s 48 na 8 sati, čime se ujedno smanjuje i količina taloga. Standardnim metodama bistrenja zadržava se 5 – 10 % taloga. Uređaj flotator radi na bazi mjehurića plina koji se ubacuje u mošt zajedno sa sredstvom za bistrenje. Nastaje proces koji čestice odnosi na površinu u obliku pjene. Otakanje započinje odozdo jer se sva pjena sakupila na površini.

Od plinova se mogu upotrebljavati kisik, argon, zrak, CO2 i dušik. Zrak je najjeftinija varijanta, ali mošt tada jače oksidira. Najbolji je izbor dušik. Sredstva za bistrenje i dalje su neophodna za obavljanje procesa.

Flotator (izvor fotografije: unit model Biosow-FB2)

Uređaj za doziranje želatine i enzima te prepumpavanje (izvor: vlastita fotografija, PA-VIN)

Radni je tlak 6 bara. Izrađuju se modeli kapaciteta 170 – 510 hl/h. Upotrebljava se prilikom bistrenja mošta tako da radi samo s jednim spremnikom, a ujedno se prikuplja i uzorak za analizu. Ako bistrenje nije zadovoljavajuće, prepumpavanje se nastavlja do postizanja željene kvalitete. Pogodni su za male i srednje vinarije. Nakon završenog procesa mošt je spreman za pasterizaciju ili punjenje u boce.

Izbor kvasaca i enzima

Kvasci (Saccharomyces i non-Saccharomyces): služe za kontrolu hladne maceracije radi postizanja boljih senzornih osobina vina uz pouzdano vrenje. Postoji širok izbor kvasaca za fermentaciju bijelih i crnih vina. Naglašavaju sortne osobine, fermentativne estere, puninu i aromatsku kompleksnost:

  • neki sojevi oslobađaju enzime te znatno utječu na izražajnost terpena i hlapljivih tiola
  • drugi sojevi daju svježinu i balansiranost vinu s visokim sadržajem mliječne kiseline, osobito kod crnih vina
  • njihovom se uporabom smanjuje korištenje SO2 u bijelim i roze moštovima zbog niže razine kisika i bakra, a ujedno se smanjuje i posmeđivanje

Enzimi se upotrebljavaju za:

  • bistrenje mošta
  • maceraciju grožđa
  • oslobađanje aroma
  • maceraciju kvasaca
  • bolju filtraciju

Hladna maceracija crnih sorti

Koriste se enzimatske mješavine s optimalnim balansom pektinaza i polisaharida. Djeluju na staničnu strukturu bobice, oslobađanje antocijana te ekstrakciju tanina, stvarajući vino sa stabilnom obojenošću i aromatičnošću u skladu sa sortom.

Bistrenje bijelih i crnih vina zaraženih botritisom (Botrytis) poboljšava autolizu kvasaca kod vina koja odležavaju na talogu, daju veću punoću i zaokruženost vinima te poboljšavaju filtraciju kroz sinergiju glukanaze i pektinaze. Glavna je osobina ovakvih enzima brza razgradnja pektinskih lanaca, što pomaže u potpunom izdvajanju soka. To dolazi do izražaja kod prešanja u teškim uvjetima, pri visokom sadržaju pektina i niskom pH. Povećava se i količina samotoka. Slabije prešanje poboljšava kvalitetu mošta uz manju ekstrakciju fenola.

Foto: Shutterstock

Prethodni članakKako je srednjovjekovna redovnica postala zaštitnica komunikacija i nadahnuće svetoklarske tradicije
Sljedeći članakFiziologija vinove loze: zašto se buduća berba stvara u najtoplijim danima (1. dio)
Zoran Maričević, dipl.ing.agr.
Rođen je 1967. godine u Karlovcu gdje završava osnovnu i srednju školu. Diplomirao 1994.g. na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na smjeru Ratarstvo. Od 1995.g. radi kao profesor stručnih predmeta u Prirodoslovnoj školi u Karlovcu, a od 2000.g. i kao Naslovni znanstveni asistent na Veleučilištu u Karlovcu. Rođen je 1967. godine u Karlovcu gdje završava osnovnu i srednju školu. Diplomirao 1994. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na smjeru Ratarstvo. Od 1995.g. radi kao profesor stručnih predmeta u Prirodoslovnoj školi u Karlovcu. Bio je aktivni sudionik Domovinskog rata, uključen kao branitelj na prvim crtama obrane grada Karlovca. Kao pripravnik radio je na Farmi Šumbar poduzeća PPK Karlovačka mesna industrija na poslovima Tehnologa biljne proizvodnje. Tamo je iz prve ruke kroz praksu stekao znanje i iskustvo. Od kraja 1995. do danas, zaposlen je u srednjoj Prirodoslovnoj školi u Karlovcu kao profesor stručnih predmeta u poljoprivredi, u više smjerova koje škola ima. Od 2000. godine radi i na Veleučilištu u Karlovcu kao Naslovni znanstveni asistent. Predaje na smjeru Lovstvo i zaštita prirode na Katedri „Proizvodnja hrane i hranidba divljači“. Piše stručne članke u više stručnih časopisa, a napisao je i knjigu „U gorske oaze“ kao stručno edukativnu literaturu za studente. Zbog popularizacije i edukacije najmlađih članova našeg društva napisao je i slikovnicu „Marko uči o životinjama“.