Siva pjegavost postaje palež i uništava celer

Siva pjegavost i palež lišća celera (Septoria apii) najopasnija je bolest celera u našoj zemlji. Na nezaštićenim usjevima često se osuši više od 80 % lišća, a gubitak uroda zadebljalog korijena doseže i 70 %. Bolest je stara koliko i uzgoj celera. Primijećena je još prije 1840-ih, a prve zabilježene štete potječu iz Italije nakon 1890. godine.

Kako prepoznati simptome sive pjegavosti celera

Simptome sive pjegavosti celera prepoznajemo po brojnim, nepravilno oblikovanim pjegama na lišću i peteljkama. Pjege se brzo suše, a tkivo propada uz palež. Prva vidljiva promjena nakon infekcije jesu male žućkaste mrlje.

Razvoj pjega uzrokuje odumiranje tkiva. Smatra se da gljiva tada luči toksine u staničje domaćina. Razvijene pjege uglavnom su promjera 3 – 6 mm. Starije lišće osjetljivije je na infekcije.

Kako otkriti zarazu u polju

Bolest se u polju sigurno određuje po pojavi malih tamnih točkica, odnosno piknida. Oni se razviju 2 – 3 dana nakon pojave nekrotičnih pjega, ako je razdoblje vrlo vlažno. Upravo ta plodišta razlikuju pjegavost koju uzrokuje Septoria apii od one koju uzrokuje Cercospora apii.

Piknidi se nikada ne razvijaju izvan rubova mrtvog tkiva. U vrlo povoljnim vremenskim uvjetima pjege mogu narasti 2 – 3 puta više od prosječne veličine. Osim toga, Septoria apii na celeru se može zamijeniti s drugim uzročnicima, poput Cercospora apii i Pseudomonas syringae pv. apii.

Izvori zaraze

Potencijalni izvor zaraze jesu inficirano sjeme i oboljeli biljni ostaci celera. Uzročnik bolesti na sjemenu gubi infektivnost nakon 2 – 3 godine. S druge strane, na zaraženim biljnim ostacima gljiva se održava dulje od 18 mjeseci. Infekcija osjetljivih organa moguća je izravno ili preko prirodnih otvora.

Uvjeti za pojavu bolesti

Sivoj pjegavosti celera najviše odgovaraju česte oborine, kao i natapanje kišenjem ili orošavanjem. Pogoduje joj i bujna lisna masa koja smanjuje prozračnost usjeva, pa lišće dulje ostaje vlažno.

Kasna pojava bolesti potpuno onemogućuje korištenje lišća kao začina ili dodatka juhama i umacima. Takvo se lišće ne može ni konzervirati sušenjem ili zamrzavanjem.

Budući da vremenski uvjeti snažno utječu na razvoj bolesti, provedena su brojna istraživanja o prognozi pjegavosti celera. Cilj je bio razviti modele za komercijalnu primjenu u proizvodnji.

Kako se bolest širi

Brojne studije ističu važnost vlage za razvoj pjegavosti celera. Također proučavaju vezu temperature i trajanja vlažnog razdoblja na nadzemnim organima biljke. Oborine ili natapanje kišenjem potiču oslobađanje infektivnih piknospora iz piknida.

Bolest se širi kapljicama vode i vjetrom. U vlažnom usjevu šire je i životinje te sami poljoprivrednici, i to odjećom, obućom, rukama i oruđima za kultivaciju.

Na nezaštićenoj biljci razvije se oko 2.000 lezija. Svaka pjega sadrži prosječno 56 piknida, a svako plodište prosječno 3.657 piknospora. Prema tome, samo jedna zaražena biljka celera teoretski može osloboditi oko 400 milijuna infektivnih piknospora.

Praćenje vremenskih uvjeta i rokovi zaštite

Nakon presađivanja celera u polje prati se temperatura zraka (°C) i trajanje vlaženja lišća (h). Na temelju tih podataka određuju se dnevne ocjene infekcije (DSV). Najviše infekcija očekujemo pri 25 °C, uz neprekidno vlaženje lišća od 72 sata ili dulje.

Za proizvođače celera važno je znati da se jača pojava bolesti može očekivati već nakon 6 sati vlaženja. Pritom je optimalna temperatura od 24 do 27 °C.

Zbroj dnevnih ocjena infekcije od 20 do 30 signalizira optimalne rokove suzbijanja. Vrijednost 20 koristi se na poljima gdje se celer često uzgajao, jer je ondje potencijal bolesti veći. U novim područjima uzgoja kemijsku zaštitu treba provesti kad zbroj dnevnih ocjena dosegne 30.

Mjerni uređaji CDA-Agra i iMetos postavljeni su u središnjem dijelu Međimurja uz rijeku Muru, u usjevu bez natapanja kišenjem ili orošavanjem. Njihovi senzori vlaženja i temperature lista pokazali su da optimalno razdoblje za razvoj bolesti traje od početka svibnja do početka listopada. Mjerenja su provedena 2002. i dvadeset godina poslije, 2022. godine. U tom se razdoblju opasnost od sive pjegavosti celera povećala tri puta.

Preventivne mjere protiv sive pjegavosti celera

Uzročnik se prenosi zaraženim sjemenom, pa je osnovna preventivna mjera sadnja zdravih presadnica. Čuvanjem sjemena najmanje dvije godine uništava se potencijal gljive na sjemenoj ljusci. Zato se u proizvodnji može koristiti trogodišnje sjeme.

Moguća je i termoterapija sjemena u vodi zagrijanoj na 47 °C u trajanju od 30 minuta. Pritom treba paziti da se ne ošteti klica. Presadnice celera prije sadnje mogu se zaliti fungicidnom otopinom.

Uzročnik se na zaraženim biljnim ostacima održava i do 18 mjeseci, pa je nužan barem dvogodišnji plodored. Kad se u usjevu pojave prvi simptomi, izbjegavajte rad ljudi i strojeva dok je lišće vlažno. Tako se sprječava širenje piknospora na zdrave biljke.

Kemijska zaštita celera

Celer korijenaš osjetljiviji je, pa mu je nužna preventivna kemijska zaštita lišća. Uspjeh zaštite ovisi o pravodobnim rokovima tretiranja i izboru dovoljno učinkovitih pripravaka. Kurativna zaštita često je neuspješna.

Najveće štete nastaju kad se bolest pojavi rano. U područjima jakog potencijala bolesti i u povoljnim vremenskim uvjetima usjev se učestalo tretira fungicidima. Zaštitu treba započeti neposredno prije pojave simptoma, a tretiranja ponavljati svakih 7 do 10 dana.

Rezultati pokusa u Međimurju

Tijekom epifitotične 2002. godine u Međimurju je proveden poljski mikropokus suzbijanja sive pjegavosti celera. Pokus je postavljen na lokalitetu Putjane kraj Čakovca, na celeru korijenašu sorte Mentor.

U sušnom dijelu svibnja, lipnja i srpnja usjev je intenzivno natapan kišenjem, svakih 5 do 8 dana s 12 do 25 mm vode. Zbog toga je u pokusu fungicidima tretiran šest puta. Bolest se najjače razvila u kolovozu, kad je u 16 kišnih dana palo 113,1 mm oborina.

Na nezaštićenim biljkama tada je potpuno uništena lisna masa. U rujnu su biljke razvijale novo lišće, što je znatno smanjilo prinos zadebljalog korijena. Prosječna masa biljke na netretiranom dijelu polja iznosila je 0,3 kg, a na tretiranom 1,05 kg.

Najbolje rezultate u zaštiti lišća dale su ove djelatne tvari: *ciprokonazol, *karbendazim + *iprodion, *flukinkonazol, *fentin-hidroksid, azoksistrobin, difenkonazol i fluazinam. Tvari označene zvjezdicom u međuvremenu su povučene s europskog tržišta radi održive uporabe pesticida.

Od navedenih visokoučinkovitih tvari u našoj su zemlji dopušteni samo azoksistrobin i difenkonazol. Naknadno je registrirana i primjena boskalida i piraklostrobina te fluksapiroksada iz skupine SDHI (u kombiniranom pripravku Sercadis Plus SC).

Ovi podatci pokazuju kako su neke biljne bolesti postale znatno veći problem nego prije dvadesetak godina. Riječ je o bolestima poput Septoria, Cercospora i Alternaria, koje su prilagođene višim temperaturama, povišenoj vlažnosti zraka i čestim jutarnjim rosama. U tržnom uzgoju povrća, pa tako i celera, zato je pravodobna zaštita važnija nego ikad.