U Rugvici je 8. rujna 2026. održan Dan polja Bc Instituta. Predstavljeni su hibridi kukuruza i sorte soje, s posebnim naglaskom na novu generaciju genetike prilagođenu sve zahtjevnijim klimatskim uvjetima. Susret je okupio brojne poljoprivredne proizvođače, poslovne partnere, stručnjake, znanstvenike i predstavnike institucija iz Hrvatske i susjednih zemalja. Na pokusnim parcelama moglo se izravno vidjeti kako se dugogodišnji oplemenjivački rad prenosi u proizvodnju.
Dan polja Bc Instituta: nova genetika za sušne uvjete
Dan polja otvorio je predsjednik Uprave Bc Instituta dr. sc. Ivica Ikić. Istaknuo je da je riječ o važnoj prilici za predstavljanje rezultata dugogodišnjeg oplemenjivačkog rada. Kako je podsjetio, prvi hibrid u Bc Institutu stvoren je još 1961. godine, a otad ih je razvijeno više desetaka. Danas je naglasak na novoj generaciji hibrida i sorata prilagođenih stresnim i sušnim uvjetima, koji su sve izraženiji.
Teško je danas u ovim izazovnim vremenima stvoriti moderne konkurentne kultivare, adaptabilne na ove stresne uvjete, kazao je Ikić. Pritom je naglasio da je oplemenjivački rad mukotrpan i dugotrajan. Upravo zato ono što proizvođači danas vide na polju nije rezultat jedne sezone, nego rada koji traje godinama.
Prehrambena sigurnost počinje sjemenom
Na važnost domaćeg sjemenarstva upozorila je i predsjednica Odbora za poljoprivredu Hrvatskog sabora Marijana Petir. Naglasila je da cijeli lanac proizvodnje hrane počinje kvalitetnim sjemenom. Posebno je istaknula važnost domaćeg sjemena i proizvodnje prilagođene hrvatskim uvjetima. Također je podsjetila na značaj proizvodnje GMO-free soje. Proizvođače i potrošače pozvala je da biraju domaće sjeme i domaću hranu jer se time, kako kaže, izravno doprinosi prehrambenoj sigurnosti.
Na njezine se riječi nadovezao direktor Sektora sjemenarstva Bc Instituta Kristijan Puškarić. Prema njegovu mišljenju, u proizvodnji ne bi trebalo biti kompromisa kad je riječ o osnovnom reprodukcijskom materijalu. Sve počinje sa sjemenom, želimo da to sjeme bude što bolje, da to sjeme ima ime i prezime, identitet i kvalitetu, kako bi poljoprivredni proizvođači mogli dobiti rezultat koji očekuju, istaknuo je Puškarić.
Certificirano sjeme i potpora do 2030. godine
Govoreći o certificiranom sjemenu, objasnio je da ono ima poznato podrijetlo, ispitanu kvalitetu i službeni certifikat. Proizvođač tako zna što kupuje i što od takvog sjemena može očekivati. Važnost potpore uporabi certificiranog sjemena Puškarić vidi na više razina – od sigurnosti proizvodnje do razvoja novih kultivara i jačanja domaće sjemenske proizvodnje.
U Hrvatskoj je uveden program potpore uporabi certificiranog sjemena koji će trajati do 2030. godine. Puškarić ga ocjenjuje kao važan korak u pravom smjeru. Naime, program proizvođačima olakšava odluku da u proizvodnju uvedu kvalitetan i provjeren reprodukcijski materijal.
Oplemenjivanje mora pratiti promjene klime
Na Danu polja nije se govorilo samo o kukuruzu i soji. Dr. sc. Marko Maričević, predstojnik Zavoda za strne žitarice, osvrnuo se na sortiment ozime pšenice, ozimog ječma, pšenoraži, zobi i pravog pira. Prema njegovim riječima, ovogodišnji rezultati proizvodnje i pokusa pokazali su visok potencijal i konkurentnost Bc-ovih sorata.
Klimatske promjene nameću nove zahtjeve i oplemenjivačima. Puškarić ističe da su oplemenjivanje bilja i inovacije koje donose nove kultivare među najvažnijim odgovorima na klimatske promjene. Novi kultivari mogu pridonijeti stabilnijim prinosima i boljoj kvaliteti proizvoda. Ipak, genetika sama ne može riješiti sve probleme. Uz kvalitetan hibrid ili sortu potrebni su voda, hraniva, odgovarajuća njega i zaštita usjeva.
Novi kultivar i oplemenjivanje bilja odgovara na mnoga pitanja i rješava mnoge stvari, ali ne može riješiti sve, upozorio je Puškarić. Konačni rezultat, naglašava, ovisi o cijelom sustavu proizvodnje.
Novi hibridi Bozon i Kripton te sorta soje Radiosa
U aktualnom Bc sortimentu kukuruza Puškarić posebno izdvaja dva nova hibrida, Bozon i Kripton. Bozon pripada FAO grupi 300, dok je Kripton nešto kasniji, iz FAO grupe 400.
Među sortama soje istaknuo je noviju genetiku sorte Radiosa, uz dobro poznatu i široko rasprostranjenu sortu Pedro.
Međutim, do novog hibrida ili sorte ne dolazi se brzo. Od početne ideje oplemenjivača do registracije kultivara prolazi osam do deset godina. Ono što proizvođači danas vide na pokusnim poljima rezultat je rada započetog prije više od desetljeća. U postupku registracije već su nove generacije genetike, koje bi u budućnosti trebale biti još bolje prilagođene ekstremnim uvjetima.
Voda ostaje ključan problem
Jedan od ključnih problema prilagodbe klimatskim promjenama i dalje je voda. Puškarić reguliranu odvodnju i navodnjavanje smatra jednom od najvećih slabosti hrvatske ratarske proizvodnje. Kako ističe, jedno bez drugoga ne ide. Osim toga, nedostatak konkretnih projekata i njihove realizacije ostavlja proizvođače posebno izloženima vremenskim ekstremima.
Imamo potencijala, imamo resurs, imamo tu vodu koju ne koristimo, a znamo kako bi se to moglo napraviti, rekao je Puškarić. Uz postojeće znanje i iskustva drugih zemalja, smatra, potrebno je prijeći s ideja na konkretnu realizaciju.
Iskustvo mladog proizvođača s terena
Takvu potrebu potvrđuju i iskustva s terena. Timoteo Filipović iz Kutinske Slatine ima 19 godina i novopečeni je student agronomije. Iako još nema vlastiti OPG, pomaže obitelji u ratarskoj proizvodnji. Uzgajaju, među ostalim, kukuruz, žitarice i soju, a kukuruz izdvaja kao jednu od najvažnijih kultura.
S Bc Institutom surađuje posljednje dvije godine. Na svojim je površinama sijao, među ostalim, Bozon i BC415. Bozon je ove godine posijao prvi put pa rezultate tek očekuje, dok se BC415 prema njegovu iskustvu pokazao vrlo dobrim.
Ovakvi ekstremni uvjeti definitivno otežavaju proizvodnju. Prinosi su znatno smanjeni, a i zarada je naravno smanjena, rekao je Filipović. Kao odgovor na sve zahtjevnije uvjete vidi prije svega prilagodbu proizvodnje, ali i ulaganje u navodnjavanje.
Kukuruz sve teže podnosi toplinske valove
Dr. sc. Mirko Jukić, predstojnik Zavoda za kukuruz, ovogodišnje je uvjete ocijenio posebno zahtjevnima. Početak vegetacije bio je vrlo dobar, s dobrim nicanjem i brzim početnim porastom. No situacija se promijenila krajem lipnja. Tada je stigao toplinski val s temperaturama višima od 35 °C, a kiše nije bilo, što je dovelo do ranije cvatnje. Drugi toplinski val krajem srpnja, također bez oborina, ubrzao je dozrijevanje kukuruza.
Zbog toga je berba pokusa Bc Instituta ove godine počela ranije nego inače. Kukuruz se počeo brati već u kolovozu, uz vlagu zrna od oko 14 do 15 posto. Jukić očekuje niže prinose nego prošle godine, koja je također bila loša.
Poseban problem su uvjeti u vrijeme cvatnje. Jukić upozorava da kukuruz pod snažnim stresom u toj fazi može izgubiti i do 50 posto prinosa zrna. Stoga izbor hibrida postaje važan dio prilagodbe proizvodnje klimatskim promjenama. Od standardnih Bc-ovih hibrida Jukić izdvaja BC323 i BC415, a među novima Bozon i BC405.
Uvijek preporučujemo našim proizvođačima da probaju nove hibride, jer su novi hibridi uvijek tolerantniji na teške uvjete proizvodnje, naglasio je.
Ranija sjetva i više hibrida za manji rizik
Jukić proizvođačima preporučuje i raniju sjetvu ranijih FAO grupa. Na taj način kukuruz u cvatnju ulazi prije najizraženijih toplinskih udara. Prema njegovim riječima, današnje jeseni omogućuju raniju berbu i u područjima u kojima to prije nije bilo uobičajeno. Primjerice, čak se i u zapadnim dijelovima Hrvatske FAO grupa 500 može brati već sredinom ili krajem rujna.
Još je važnije da proizvodnja ne počiva na jednom hibridu. Nikad nemojte sijati samo jedan hibrid i sijte hibride različitih FAO grupa, poručuje Jukić. Kao jednu od najčešćih pogrešaka navodi naviku sijanja istog hibrida koji je dobro uspijevao prije pet, šest ili deset godina. Međutim, s klimom su se promijenili i uvjeti u kojima se proizvodnja odvija.
Pri izboru sjemena, zaključuje Jukić, treba pratiti rezultate Bc-ovih pokusa diljem Hrvatske te iskustva i rezultate u konkretnim proizvodnim uvjetima.
Dan polja Bc Instituta tako je povezao dugogodišnji oplemenjivački rad s iskustvom proizvođača na terenu. U središtu razgovora ostali su isti izazovi. Kako uz novu genetiku, certificirano sjeme, prilagođeni rok i gustoću sjetve te bolju dostupnost vode smanjiti proizvodni rizik i osigurati stabilnije prinose u godinama koje su sve manje predvidive?
