Berba kukuruza ove je godine donijela otkupnu cijenu kojom su proizvođači uglavnom zadovoljni. Ipak, hrvatski ratari bore se sa značajnim podbačajem prinosa, problemima s kvalitetom, logističkim kolapsom i posljedicama geopolitičkih previranja.
Berba kukuruza kod nas je u globalu završena. Ostalo je tek nešto polja na kojima će se kukuruz brati u kasnu jesen. Ipak, to nas ne sprječava da navučemo zastore na ovogodišnju berbu.
Kukuruz je oduvijek bio kralj hrvatskih polja. Svi ga rado siju, ali na njemu proizvođači, svjesno ili nesvjesno, ujedno i najviše špekuliraju. Osim toga, zadnje dvije sezone naziru se ozbiljni problemi.
Prinos kukuruza pod udarom klimatskih promjena
Kukuruz, kao i soja, sve teže podnosi agroklimatske promjene. To se odražava i na urod i na zasijane hektare. Ove je godine kukuruz ponovno prošao loše iz perspektive proizvodnje.
Naime, prve procjene još su lošije od prošlogodišnjeg prinosa. A prošla se godina općenito smatrala jednom od lošijih u zadnjem desetljeću. Jaz je još veći usporedimo li stvarnu proizvodnju s očekivanjima od prije samo nekoliko mjeseci.
Najnovija procjena za ovu sezonu govori o zasijanih 260 tisuća hektara. Prosječan prinos iznosi samo 5,9 t/ha, a ukupna proizvodnja 1,534 milijuna tona.
Za usporedbu, 2021. pod kukuruzom je bilo nešto manje od 288 tisuća hektara. Tada je ostvarena gotovo rekordna proizvodnja od 2,43 milijuna tona. S druge strane, 2018. prinos je bio rekordnih 9,1 t/ha. Prosječna proizvodnja u zadnjih 15 godina nešto je iznad 1,9 milijuna tona. Stoga ove godine bilježimo značajan podbačaj.
Cijena kukuruza ne izaziva nezadovoljstvo
Zanimljivo je da, za razliku od žetve pšenice, nema uobičajenog folklora i nezadovoljstva otkupnom cijenom. Ne pišu se priopćenja i ne napada se otkupljivače. Uglavnom nema negativizma, što je pozitivno.
Očito je otkupna cijena od oko 200 eura po toni dovoljna da proizvođači budu zadovoljni. Međutim, za količinu nakon berbe to se ne može reći.
Kvaliteta: aflatoksin muči otkupljivače i izvoznike
Dok proizvođači nisu nezadovoljni, otkupljivači i izvoznici suočavaju se s velikim izazovima. Dva su najveća: logistika i kvaliteta.
Kukuruz je naša najveća ratarska kultura. Ujedno je i roba koja se najviše izvozi među žitaricama i uljaricama. Prosječan izvoz u posljednjih šest proizvodnih godina iznosio je čak 943 tisuće tona. Drugim riječima, gotovo 50 posto kukuruza s naših polja ide u izvoz.
No posljednjih nekoliko godina izvoz opterećuju problemi s kvalitetom. Zadnje tri sezone hrvatski se kukuruz neprestano bori s prisutnošću aflatoksina. Nažalost, ni ova godina nije iznimka. Pitanje je samo koliko je problem izražen.
Domaći proizvođači tog problema ili nisu svjesni ili ih previše ne zabrinjava. Rizik kvalitete, naime, najčešće preuzima otkupljivač, odnosno izvoznik. To znači i do 40 eura po toni umanjenja prodajne cijene na ime kvalitete.
Ako se to uskoro ne promijeni, Hrvatskoj prijeti opasnost da će viškove kukuruza puno teže izvoziti. Druga je mogućnost izvoz uz značajno umanjenje cijene. Prije ili kasnije, posljedice će osjetiti i proizvođači kroz znatno niže otkupne cijene.
Logistika: manjak kamiona usporava izvoz kukuruza
Drugi veliki izazov ove jeseni nedostatak je logistike, ponajviše kamionske. Ranijih se godina kamionima iz Hrvatske izvozilo značajne količine kukuruza.
To je bilo posebno važno u vrijeme otkupa. Tako su se praznili ionako nedostatni silosni kapaciteti, pa se mogao zaprimiti sav ubrani kukuruz.
Ove su godine kamionski kapaciteti desetkovani, a njihova je dostupnost značajno smanjena. Zbog toga rastu cijene transporta. To se odražava i na nabavne cijene kukuruza na domaćem tržištu. Osim toga, smanjuju se tjedni obrtaj i količina koja se može izvesti do krajnjih kupaca.
U tom je kontekstu manji urod zapravo olakšao stvar. Da je urod bio na razini dva ili više milijuna tona, danas bismo imali totalni kolaps u lancu otkupa i u samoj berbi.
Situaciju dodatno olakšava preusmjeravanje izvoza na Mađarsku posljednjih tjedana. Mađarska ove godine ima ozbiljan manjak proizvodnje, pa njihovi prijevoznici uglavnom voze kukuruz iz Hrvatske. Uz to, srpski prijevoznici iz Hrvatske izvoze soju za Srbiju.
Bez mađarskih i srpskih prijevoznika logistika bi bila na rubu pucanja. Nažalost, vrlo je izazovna i situacija u željezničkom transportu. Tako je negativna priča potpuno zaokružena, a vidjet ćemo kako će se razvijati u idućim mjesecima.
Crno more diktira cijenu kukuruza na burzi
U širem tržišnom kontekstu, trenutna je situacija prvenstveno ogledalo geopolitičkih tenzija. Crnomorska regija ključni je čimbenik koji utječe na tržište.
Zbog vojne eskalacije na kopnu i na moru, terminske cijene kukuruza na burzi Euronext naglo su porasle. Posebno je poskupio francuski kukuruz, ponajviše zbog katastrofalnog domaćeg uroda.
Cijene fizičke robe također su pod pritiskom. Uzrok su nedavni napadi na trgovačke brodove u vodama Crnog mora. Zbog toga je izvoz iz Ukrajine desetkovan, a destinacijska tržišta, uključujući talijansko, ostala su bez planiranih količina.
Alternativni izvoz iz Ukrajine željeznicom funkcionira uz velika kašnjenja i otkazivanja ugovora. Budući da robe na tržištu nedostaje, cijene su pod pritiskom.
Hoće li političari uskoro dogovoriti mir i izvozni koridor ili nam se sprema potpuna blokada pomorskog izvoza? Svaki od tih scenarija značajno će utjecati na cijene kukuruza. Zato će biti zanimljivo pratiti njihovo kretanje u tjednima pred nama, a volatilnost bi mogla biti velika.
Prilika za oporavak ili nastavak nestabilnosti?
Možda je upravo to dovoljan signal domaćim proizvođačima da sljedeće godine povećaju sjetvene površine. Uz stabilnu klimu mogla bi se proizvesti rekordna količina kukuruza. Njome bi se barem djelomično mogla nadomjestiti talijanska potražnja za robom iz Ukrajine. Naravno, uz dodatnu premiju za sve u lancu, od proizvođača do izvoznika.
Naslovna foto: Shutterstock
