Do 2036. godine ekološka proizvodnja u EU morat će koristiti isključivo ekološko sjeme. No postavlja se pitanje tko će ga proizvesti i, još važnije, hoće li od toga moći živjeti?
Postoji jedna tiha istina koju poljoprivrednici rijetko izgovaraju naglas. Proizvoditi kvalitetno ekološko sjeme je teško. Ipak, praćenje administracije i financijskih analiza oduzima puno vremena i često je još teže. Razlog je jednostavan: agronomija i računovodstvo rijetko idu u istu školu.
Ekološko sjeme do 2036. postaje obveza
Tema je aktualnija nego ikad. Uredba (EU) 2018/848 najavila je postupno ukidanje odstupanja koja u ekološkoj proizvodnji dopuštaju korištenje konvencionalnog sjemena. Do 2036. godine sjeme bi trebalo biti 100 % ekološko.
Usto, Europska komisija cilja na 25 % poljoprivrednih površina pod ekološkom proizvodnjom do 2030. Dvije brojke, jedna posljedica: potražnja za ekološkim sjemenom rast će, htjeli mi to ili ne. Pitanje je samo tko će biti spreman.
Zašto je posao teži nego što bi trebao biti
Analiza provedena u sklopu projekta LiveSeeding obuhvatila je 140 sudionika iz 21 europske zemlje. Jasno je pokazala gdje sjemenari zapinju. Nisu to prinosi, nego četiri strukturna problema koja se ponavljaju bez obzira na državu.
- Rascjepkano tržište. Ekološko sjemenarstvo po prirodi je usmjereno na lokalno prilagođene sorte i nišne kulture. To znači malo kupaca raspoređenih na velikom prostoru. Ekonomija razmjera, koja konvencionalnom sjemenarstvu spušta cijenu, ovdje jednostavno ne funkcionira.
- Složena regulativa. Certifikacija sjemena malim je proizvođačima skupa, a registracija sorte skupa je i dugotrajna. Publikacija priznaje i da sjemenarsko zakonodavstvo EU-a nije uvijek usklađeno s potrebama ekoloških inicijativa.
- Ograničeno financiranje. Javnog novca za oplemenjivanje premalo je, a privatni ulagači slabo poznaju ovu nišu. Ciklusi financiranja traju nekoliko godina, dok oplemenjivanje jedne sorte traje i desetljeće.
- Slaba suradnja u lancu. Nedostaje podataka o stvarnoj potražnji za ekološkim sjemenom. Osim toga, proizvođači i oplemenjivači često ne surađuju ondje gdje bi to koristilo objema stranama.
Rezultat se vidi u brojkama. Prema europskim istraživanjima, ekološko sjeme u srednjoj Europi koristi se u čak 92 % slučajeva, a u južnoj Europi u 72 %. U istočnoj Europi udio pada na svega 50 %. Razlika nije u dobroj volji. Ona je u dostupnosti i u tome isplati li se nekome to sjeme uopće proizvoditi.
Četiri koraka: od mislim da mi ide dobro do brojki
Ono što ovu publikaciju projekta LiveSeeding čini korisnom jest to što ne staje na popisu problema. Nudi jasan slijed od četiri alata koji se nadograđuju jedan na drugi. Riječ je o takozvanoj karti do održivog poslovanja.
1. SWOT analiza – gdje ste sada
Klasičan, ali nezaobilazan prvi korak jest popisati vlastite snage i slabosti te vanjske prilike i prijetnje. Zbirna analiza europskog sektora pokazala je da su najveće snage financijska stabilnost i ulaganje u infrastrukturu, usklađenost sa standardima te raznolikost ponude.
A najveće slabosti? Teško pronalaženje i zadržavanje stručnog kadra, ovisnost o poticajima i vanjskoj financijskoj pomoći te složeni administrativni zahtjevi. Zvuči poznato?
2. Business Birdview – cijela slika na jednoj stranici
Ovo je najzanimljiviji dio priče. Ana-Marija Špicnagel, autorica alata, navodi kako je Business Birdview razvijen upravo za ekološke sjemenare i oplemenjivače. Ukratko, obrazac prikazuje sve izazove koji vas koče u poslovanju. Također pokazuje prilike za rast i načine na koje možete ostvariti prihode. Riječ je o pogledu iz zraka, bez gubljenja u detaljima, otuda i ime.
3. Poslovni model – kako zapravo zarađujete
U ovom koraku odgovarate na deset konkretnih pitanja. Koji problem rješavate i po čemu ste bolji od konkurencije? Tko su vam kupci i kojim kanalima do njih dolazite? Koliki su troškovi i odakle točno dolazi novac? Za ekološko sjemenarstvo to znači i realno uračunati duge oplemenjivačke cikluse i troškove certifikacije.
4. Poslovni plan – tri brojke koje morate znati napamet
Publikacija ovdje ne štedi na jasnoći. Tri su ključne skupine brojki.
- Kapitalni troškovi (CAPEX) jednokratna su ulaganja u strojeve, doradu, skladište i vozila. Upravo je njihovo podcjenjivanje jedan od najčešćih razloga zašto malim poljoprivrednim tvrtkama ponestane novca u prve tri godine.
- Operativni troškovi (OPEX) oni su koji se ponavljaju: rad, certifikacija, gorivo, ambalaža i laboratorijske analize. Znate li svoj mjesečni OPEX? Znate li koliko morate prodati da biste bili na nuli?
- Financijski pokazatelji obuhvaćaju prihod, bruto i neto dobit, povrat na ulaganje i razdoblje povrata.
Prema primjeru iz publikacije, najskuplja stavka među operativnim troškovima redovito je sezonski rad. Registracija sorte pak traži planiranje dvije do četiri godine unaprijed.
Novac: tri izvora, a nijedan sam po sebi dovoljan
Financiranje je poglavlje za sebe. Najčešći izvori su vlastita djelatnost, javna sredstva te privatna i zajednička sredstva.
- Vlastita djelatnost obuhvaća prodaju sjemena, naknade i usluge poput savjetovanja ili edukacije. To je najstabilniji i najneovisniji izvor, ali rijetko pokriva dugoročne troškove oplemenjivanja.
- Javna sredstva dolaze iz programa EU-a te nacionalnih i regionalnih fondova. Nezaobilazna su za istraživanje i razvoj, ali su vezana uz projekte, vremenski ograničena i dolaze s papirologijom.
- Privatna i zajednička sredstva uključuju donacije, zaklade, crowdfunding, etičke banke i suradnju unutar lanca vrijednosti. Iznosi su obično manji, ali daju vidljivost i fleksibilnost.
Praćenje 16 europskih ekoloških oplemenjivačkih inicijativa donijelo je zanimljiv zaključak. Potpore i fondovi najjači su stup za pokrivanje operativnih troškova. Kapitalna ulaganja, s druge strane, gotovo se redovito financiraju iz vlastite prodaje. Razlog je taj što je za infrastrukturu javni novac teško dobiti.
Što ekološko sjeme znači za hrvatske proizvođače
Hrvatska je i dalje ispod prosjeka EU-a, s manje od 10 % poljoprivrednog zemljišta pod ekološkom proizvodnjom. Ipak, u posljednjem desetljeću taj je udio porastao za 5,5 postotnih bodova. Broj registriranih ekoloških subjekata premašio je 6500. Prostora za rast ima, ali svaki novi hektar pod ekološkom proizvodnjom traži i sjeme.
Poruka je, dakle, prilično jednostavna: potražnja za ekološkim sjemenom neće nestati, nego rasti. Hoće li se ta potražnja pretvoriti u profit domaćih proizvođača ili u uvoz, ne ovisi samo o agronomiji. Ovisi o tome tko će prije sjesti i posložiti brojke.
Cijela publikacija dostupna je ovdje: Business Planning Roadmap for Organic Seed Producers & Plant Breeders
Naslovna foto: liveseeding.eu
