Biogospodarstvo na OPG–u

Biogospodarstvo u Hrvatskoj ima velik potencijal, ali dosad nije imalo vlastitu strategiju. Imamo dovoljno biomase iz poljoprivrede, šumarstva, ribarstva i akvakulture te industriju koja je može preraditi u proizvode veće vrijednosti. Nacrt Strategije biogospodarstva do 2035. trebao bi povezati sve dionike i otvoriti nove prilike, osobito za OPG-ove i ruralna područja.

Biogospodarstvo se spominje u nekoliko strateških planova. Riječ je o poljoprivredi, istraživanjima i inovacijama, energetici, niskougljičnom razvoju i prilagodbi klimatskim promjenama. Svi ga vide kao put prema održivom razvoju, osobito ruralnih područja. Ipak, dosad nije postojala strategija koja bi uskladila djelovanje svih dionika u tom sektoru.

Biogospodarstvo (bioekonomija) i obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG) usko su povezani. Oboje počivaju na održivom korištenju obnovljivih bioloških resursa za hranu, energiju i druge proizvode. OPG-ovi tako više nisu samo mjesta primarne proizvodnje. Postaju aktivni sudionici kružnog gospodarstva.

Razvoj biogospodarstva: što donosi Strategija do 2035.

Vlada Republike Hrvatske pokrenula je 13. listopada 2022. izradu Strategije biogospodarstva do 2035. (u daljnjem tekstu: Strategija). Na njoj rade Ministarstvo poljoprivrede, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Ministarstvo znanosti i obrazovanja te Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova EU. Izradu koordinira Ministarstvo poljoprivrede.

Strategija je krovni akt strateškog planiranja. Njome se osigurava usklađeno djelovanje u ostvarenju sljedeće vizije:

Biogospodarstvo će se do 2035. godine ubrzano razvijati kao dinamična i diverzificirana djelatnost. Ono će dati značajan doprinos ukupnim gospodarskim aktivnostima u Republici Hrvatskoj i njihovoj održivosti. Uz smanjenje ovisnosti o sirovinama iz neobnovljivih izvora i jačanje otpornosti na klimatske promjene, to je posebno važno za ruralna područja.

Vizija bi se trebala ostvariti provedbom intervencija, strateških projekata i aktivnosti. Oni doprinose dvama strateškim ciljevima:

1. razvoju održive proizvodnje i tržišta sirovina u biogospodarstvu,
2. povećanju dodane vrijednosti u hrvatskom biogospodarstvu.

Strategija daje strateško-planski okvir za intenzivni razvoj sektora. Tako će doprinijeti razvoju hrvatskog gospodarstva i društva. Daljnjim strateškim aktima definirat će se način provedbe. To uključuje mjere, aktivnosti, nadležna tijela te potrebna sredstva i izvore financiranja.

Što je biogospodarstvo prema definiciji EU

Strategija biogospodarstva EU iz 2018. godine definira ga ovako:

Biogospodarstvo obuhvaća sve sektore i sustave koji se oslanjaju na biološke resurse (životinje, biljke, mikroorganizme i biomasu iz tih izvora, uključujući organski otpad), njihove funkcije i načela.

Definicija povezuje kopnene i morske ekosustave te njihove usluge. Uključuje sve sektore primarne proizvodnje: poljoprivredu, šumarstvo, ribarstvo i akvakulturu. Obuhvaća i sve djelatnosti koje biološke resurse koriste za proizvodnju hrane, hrane za životinje, biobaziranih proizvoda, energije i usluga.

Biomasa je biorazgradivi dio proizvoda, otpada i ostataka iz poljoprivrede, ribarstva, akvakulture, šumarstva i srodnih industrija. U nju se ubraja i biorazgradivi dio industrijskog i komunalnog otpada. Iz tih definicija proizlazi širok raspon djelatnosti koje pripadaju biogospodarstvu.

Za praćenje ekonomskih pokazatelja na razini EU predložen je obuhvat djelatnosti prema statističkoj klasifikaciji NACE.

Poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo, akvakultura te proizvodnja hrane, pića i duhana u potpunosti proizvode biomasu. Zato se u cijelosti ubrajaju u biogospodarstvo. Ostali sektori (označeni zvjezdicom) ulaze u njega djelomično. Kod njih se računa samo dio koji se zasniva na biomasi.

Strateški okvir biogospodarstva u Europskoj uniji

Europska komisija (EK) u Strategiji biogospodarstva EU iz 2018. ističe njegovu važnost za modernizaciju i jačanje industrije. Biogospodarstvo donosi nove proizvode te čišće i jeftinije industrijske procese. Pritom štiti bioraznolikost i okoliš. Zato se promiče kao poslovni model koji se dobro uklapa u smjernice EK.

Biomasa kao zamjena za fosilne sirovine

Komunikacija „Čist planet za sve“ iz 2018. navodi moguću uporabu biomase za grijanje te proizvodnju biogoriva i bioplina. Biomasa može zamijeniti materijale s visokim emisijama ugljika, npr. u građevinarstvu. Služi i za nove proizvode poput tekstila i bioplastike.

Strategija EU za integraciju energetskog sustava traži bolje iskorištavanje energenata iz biomase. To su biogoriva, bioplin i biometan. Događanja na tržištu energije naglasila su važnost energetske neovisnosti država EU. Zato je povećanje proizvodnje biometana jedan od prioriteta plana REPowerEU. On predlaže da države članice financiraju biometan iz biomase i poljoprivrednih ostataka kroz strateške planove ZPP-a.

Slična poruka nalazi se u Komunikaciji o prehrambenoj sigurnosti, koja ističe i mogućnosti u proizvodnji gnojiva. Strategija „Od polja do stola“ kao primjer klimatski neutralne poljoprivrede navodi biorafinerije. One proizvode biognojiva, proteinsku hranu za životinje, bioenergiju i biokemikalije.

Ruralna područja, šume, more i plastika

Dugoročna vizija za ruralna područja EU vidi biogospodarstvo kao poslovni model za inovacije na selu. Potiče ga potporama malim i srednjim poduzećima (MSP) i inicijativama poput seoskih inkubatora (engl. Startup Villages).

Strategija EU za šume razvija biogospodarstvo kroz inovacije i nove materijale umjesto proizvoda na bazi fosilnih goriva. Potiče i nedrvne proizvode, uključujući ekoturizam. U Komunikaciji o plavom gospodarstvu EK naglašava bolje iskorištavanje morskih resursa. Strategija EU za plastiku ističe proizvodnju plastike iz alternativnih sirovina, uključujući biomasu.

Nova strategija EU za prilagodbu klimatskim promjenama traži djelovanje bez odgode. Prilagodba mora biti pametnija, brža i sustavnija. Pritom treba bolje razumjeti vezu klimatskih promjena, ekosustava i njihovih usluga.

Zakonodavni okvir: što propisuje EU

Iako se biogospodarstvo spominje u više strategija EU, cjeloviti zakonodavni okvir ne postoji. Uzgredno se spominje u uredbi o financiranju poljoprivrede za razdoblje 2021. – 2027. Ondje je dio jednog od devet specifičnih ciljeva zajedničke poljoprivredne politike. Države članice same osmišljavaju mjere potpore projektima biogospodarstva u ruralnim područjima.

Konkretnije odredbe nalaze se u energetskom zakonodavstvu. Direktiva o obnovljivim izvorima energije propisuje kriterije održivosti i uštede emisija za biogoriva i goriva iz biomase. Kriteriji održivosti za biogoriva nalaze se i u Direktivi o kvaliteti goriva.

Paket „Spremni za 55%“ cilja na smanjenje emisija stakleničkih plinova za 55% do 2030. godine. Među ostalim, predlaže izmjene Direktive o obnovljivim izvorima energije. Uključuje i inicijativu za više obnovljivih goriva u pomorskom prometu. Predviđa i izmjene oporezivanja energenata u korist obnovljivih izvora.

Prilagodba klimatskim promjenama trebala bi imati integrativnu ulogu u planiranju biogospodarstva. Klimatske promjene, naime, velika su prijetnja održivom razvoju. Klimatsko potvrđivanje (engl. climate proofing) trebalo bi se primjenjivati na infrastrukturu i opremu s vijekom trajanja duljim od pet godina.

Biogospodarstvo u Hrvatskoj: gdje smo danas

Najveći dio hrvatskog biogospodarstva čine primarni sektori i prehrambena industrija. Primarni sektori su poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo i akvakultura. Od ostalih sektora najviše se istražuje i ulaže u energetiku. Ondje su ciljevi razvoja najjasniji, iako je njezin udio u biogospodarstvu i dalje nizak.

Interes za istraživanja je velik i rezultirao je nizom projekata, među ostalim u biotehnologiji i biofarmaciji. Nekoliko nacionalnih strateških akata predlaže prioritete i mjere u biogospodarstvu. Ipak, pristup je u njima parcijalan, a aktivnosti nadležnih tijela nedovoljno su usklađene.

Službeni statistički podaci o veličini biogospodarstva u Hrvatskoj ne postoje. Podaci o dodanoj vrijednosti ili zaposlenosti rezultat su stručnih procjena ili posebnih metodologija. Razvoj proizvodnje traži suradnju dionika iz različitih područja. Veliku ulogu u tome mogu imati klasteri konkurentnosti, inovacijski klasteri i centri izvrsnosti.

Nacionalni strateški i zakonodavni okvir

Biogospodarstvo je u Hrvatskoj tek djelomično obrađeno u nekoliko nacionalnih strateških dokumenata. Nije definirano kao zasebno upravno područje. Nijedno tijelo državne uprave nije nadležno za politike u biogospodarstvu kao cjelini. Nadležnosti postoje samo za pojedine segmente, npr. biogoriva, obnovljive izvore energije i inovacije.

Nacionalna razvojna strategija i Strategija poljoprivrede

Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030. (NRS, NN 13/21) ističe važnost biogospodarstva za zelenu tranziciju. Ono je dio strateškog cilja 9. „Samodostatnost u hrani i razvoj biogospodarstva“. Prepoznato je kao djelatnost koja može oživjeti ruralna područja. Provedba nove Strategije tako će poduprijeti i strateški okvir NRS-a.

Strategija poljoprivrede do 2030. (NN 26/22) predviđa provedbeni mehanizam E.2 „Razvoj i provedba nacionalne strategije biogospodarstva“. Njime se utvrđuju dionici i inicijative u lancima vrijednosti te procjenjuje potencijal biomase. Predviđen je i pregled zakonodavnog okvira. Strategija ističe i važnost većih ulaganja u istraživanja za održivu proizvodnju hrane i biomase.

Energetske i klimatske strategije

Strategija niskougljičnog razvoja do 2030. s pogledom na 2050. (NN 63/21) naglašava ulogu biogospodarstva u smanjenju emisija. Spominje elektrane na biomasu i bioplin, napredna biogoriva i gospodarenje proizvodnim otpadom. Strategija energetskog razvoja do 2030. s pogledom na 2050. (NN 25/20) postavlja cilj od 36,6% obnovljivih izvora u proizvodnji električne energije.

Strategija pametne specijalizacije do 2029. uključila je biogospodarstvo u tri prioritetna područja. To su „Održiva i kružna hrana“, „Prilagođeni i integrirani proizvodi od drva“ te „Pametna i čista energija“. Za svako područje predviđena su tematska inovacijska vijeća koja sudjeluju u kreiranju politika.

Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan (NECP) za razdoblje 2021. – 2030. predviđa veliki rast proizvodnje struje iz biomase. Proizvodnja iz krute i plinovite biomase trebala bi porasti 2,4 puta. Njezin udio u električnoj energiji iz obnovljivih izvora tako bi narastao na 9,4%. Korištenje biogoriva u prometu trebalo bi do 2030. porasti 2,3 puta.

Prilagodba klimatskim promjenama

Strategija prilagodbe klimatskim promjenama do 2040. s pogledom na 2070. (NN 46/20) želi smanjiti ranjivost prirode i društva. Cilj je i brži oporavak nakon klimatskih učinaka te korištenje mogućih pozitivnih učinaka. Klimatske promjene pojačavaju postojeće probleme poput pada bioraznolikosti i slabljenja usluga ekosustava.

Neki sektori gotovo su akutno ranjivi. To su poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo, akvakultura, energetika i turizam, jer jako ovise o klimi. Prioritet za daljnje planiranje zato su analize utjecaja, ranjivosti i rizika od klimatskih promjena. Potrebne su i mjere, standardi i smjernice za prilagodbu.

Ciljevi navedenih strategija provode se kroz planove i programe prikazane u Tablici 2.

Koliko vrijedi biogospodarstvo u Hrvatskoj

Prema procjenama EK, biogospodarstvo u Hrvatskoj ostvarilo je 2021. dodanu vrijednost veću od 4 milijarde eura. To je približno 9% ukupne dodane vrijednosti hrvatskog gospodarstva. Zapošljavalo je nešto više od 213 tisuća osoba. Dodana vrijednost po zaposlenom iznosila je 21.000 eura, što je polovica prosjeka EU (42.000 eura).

Hrvatska čini otprilike 1% biogospodarstva EU, i po dodanoj vrijednosti i po zaposlenosti. Dodana vrijednost padala je do 2014. godine, a zatim počela rasti. U 2019. premašila je razinu iz 2008. U 2020. bila je na razini 2009. i 2018. godine.

Najveći udio u zaposlenosti i dodanoj vrijednosti imaju poljoprivreda i proizvodnja hrane (podaci za 2021.). Zajedno čine 70,8% zaposlenih u biogospodarstvu i ostvaruju 69,2% dodane vrijednosti. Šumarstvo i prerada drva zapošljavaju 18,0% i ostvaruju 15,6% dodane vrijednosti.

Manje zaposlenih, veća produktivnost

Broj zaposlenih u biogospodarstvu smanjen je od 2008. do 2021. za 38,6%. Glavni je razlog pad zaposlenosti u poljoprivredi za 50,5%, sa 185,1 na 91,5 tisuća. Broj zaposlenih pao je i u drugim sektorima, uz dvije iznimke. U biobaziranim kemijskim i farmaceutskim proizvodima, plastici i gumi porastao je za 28,2%. U proizvodnji električne energije iz biomase narastao je s 4 na 95 zaposlenih.

Unatoč manjem broju zaposlenih, dodana vrijednost zadržana je na razini iz 2008. godine. Promijenila se samo njezina struktura po sektorima, što pokazuje rast produktivnosti. U odnosu na 2008. dodana vrijednost najviše je porasla u ovim sektorima:

• proizvodnja električne energije iz biomase – za 6798,9%,
• proizvodnja papira – za 99,2%,
• proizvodi od drva i namještaj – za 72,2%,
• ribarstvo i akvakultura – za 39,3%,
• biobazirani kemijski i farmaceutski proizvodi, plastika i guma – za 32,4%.

Električna energija iz biomase statistički je najviše narasla, ali i dalje ima vrlo mali udio u biogospodarstvu. Proizvodnja tekućih biogoriva u istom se razdoblju smanjila za 98,7%.

Po strukturi biogospodarstva Hrvatska se u EU ubraja u države s nižom produktivnošću. Kod nas je biogospodarstvo usmjereno prvenstveno na primarne sektore te proizvodnju hrane, pića i duhana. Dijelom se oslanja i na manje produktivne, radno intenzivne djelatnosti.

Ključni pokazatelji razvoja biogospodarstva u Hrvatskoj ispod su prosjeka EU. Ipak, postoje potencijali u proizvodnji električne energije iz biomase. Prostora ima i za rast produktivnosti te razvoj proizvoda veće dodane vrijednosti.

Raspoloživost biomase u Hrvatskoj

Službene procjene raspoložive biomase dolaze iz administrativnih izvora. To su Platforma EK o tijekovima biomase te podaci triju ministarstava. Riječ je o Ministarstvu gospodarstva, Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije te Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva. Podaci su posljednjih desetak godina prikupljani i kroz znanstveno-istraživačke projekte. Oni se razlikuju po obuhvatu i metodologiji.

Prema platformi EK, Hrvatska godišnje proizvede 9,8 milijuna tona biomase. Od toga 70% dolazi iz poljoprivrede, a 30% iz šumarstva.

Poljoprivredna biomasa

Proizvodnja biomase iz poljoprivrede iznosila je 7,0 milijuna tona (podaci za 2020.), uz neto uvoz od 2,8 milijuna tona. Od ukupne poljoprivredne biomase 45% namijenjeno je domaćoj potrošnji hrane, a 17% izvozu. Preostalih 38% čine ostaci i nusproizvodi. Otpad od hrane iznosio je 299 tisuća tona suhe tvari. Za bioenergiju je potrošeno oko 1.000 tona suhe tvari poljoprivredne biomase.

Šumska biomasa

Proizvodnja šumske biomase iznosila je 2.785 tisuća tona suhe tvari (2020.). Procjenjuje se da je bilo dostupno još 819 tisuća tona neprijavljene šumske biomase. Neto izvoz trupaca iznosio je 478 tisuća tona, a 1.594 tisuće tona otišlo je u preradu. Ostatak je korišten za energiju. Hrvatska je neto izvezla i 704 tisuće tona piljene građe, 325 tisuća tona peleta te 353 tisuće tona nusproizvoda obrade drva.

Procjene iz projekata S2Biom i AgroCycle

Projekt S2Biom procijenio je biomasu za neprehrambene svrhe na tri razine: tehnički i bazni potencijal te potencijal korištenja. Bazni potencijal poljoprivredne biomase u 2020. iznosio je 2.371 tisuću tona suhe tvari. Od toga 89,9% čine slama i drugi ratarski ostaci, a 1,5% ostaci rezidbe voćaka i vinove loze. Ostaci prerade poljoprivrednih proizvoda čine 3,2%, a uzgojena biomasa 5,4%.

Više od polovice primarnih ostataka (56,7%) čine posliježetveni ostaci kukuruza. Još 31,9% su ostaci drugih žitarica. Žitarice su i glavni izvor sekundarnih ostataka: 91% čine mekinje. Ostatak su ostaci prerade maslina i grožđa.

U šumarstvu je bazni potencijal procijenjen na 3.868 tisuća tona. Većina (82,7%) dolazi iz primarne proizvodnje. Sekundarni ostaci prerade drva, poput piljevine i ostataka iz industrije papira, čine 11%. Ostatak su primarni šumski ostaci: granje, lišće i panjevi.

Iz otpada bi se, prema S2Biomu, moglo dobiti još 563 tisuće tona biomase. Od toga 87,6% čini biootpad iz vrtova i parkova te otpad od hrane. Ostatak je otpadno drvo, npr. palete i drvo iz građevinarstva.

Projekt AgroCycle utvrdio je količine poljoprivrednih ostataka i predložio njihovu preradu u vrjednije proizvode. Prema podacima od 2010. do 2015., u Hrvatskoj godišnje nastaje prosječno 7,6 milijuna tona ostataka žitarica. Uz to nastaje 1,8 milijuna tona ostataka industrijskog bilja. Stočarstvo daje 9,5 milijuna tona stajskog gnoja i 190 tisuća tona klaoničkih ostataka. Podaci za voće i povrće su nepotpuni.

Biomasa po županijama

Projekt CELEBio iz 2019. prikazao je potencijale poljoprivredne biomase po županijama. Najveće mogućnosti za uzgoj biomase imaju Karlovačka (33,4%) i Sisačko-moslavačka županija (26,4%). Po poljoprivrednim ostacima prednjači Ličko-senjska županija s 9,5%. Slijede Splitsko-dalmatinska (8,0%), Sisačko-moslavačka (7,9%) i Osječko-baranjska (7,2%). Karlovačka i Zadarska imaju po 6,4%.

Prema podacima JRC-a, godišnje je raspoloživo 4,8 milijuna tona stajskog gnoja. CELEBio je šumsku biomasu procijenio na 2.816 tisuća tona. Od toga 54% je ogrjevno drvo, 28% ostaci iz šumarstva, a ostatak drvo za preradu.

Značajne količine biomase nastaju i u preradi drva. Drvna industrija daje 1,29 milijuna m³, pilane 293 tisuće m³, a drugi izvori još 300 tisuća tona. Samo dio toga dostupan je biogospodarstvu. Dobar dio troši se na licu mjesta u kogeneracijskim pogonima.

Otpad od hrane, rezidba i ribarstvo

Podaci o otpadu od hrane dolaze iz istraživanja provedenog od siječnja 2023. do listopada 2024. Hrvatska proizvodi 67 kg otpada od hrane po stanovniku. Od toga 50 kg nastaje u kućanstvima, a 13 kg u poslovnom sektoru. Ukupno je to 260 tisuća tona godišnje.

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva procjenjuje i količine rezidbenih ostataka. Za 2021. utvrđeno je 122.823 tone, od čega 34,5% iz vinograda, 40,6% iz maslinika i 25% iz voćnjaka. Oko 27% se spaljuje, najviše ostaci rezidbe maslina (72% spaljenih količina). Ostaje nešto manje od 90 tisuća tona nespaljenih ostataka. To je više od procjene projekta uP_running (54 tisuće tona).

Biomasu u ribarstvu procijenio je projekt BioECO-R.D.I. u okviru Interreg programa za Jadransko-jonsku regiju. Ulov morske ribe 2017. iznosio je oko 70 tisuća tona. Preradom ulovljene i uzgojene ribe nastaje oko 8.200 tona nusproizvoda. Još 6.500 tona ribljih nusproizvoda nastaje u kućanstvima.

Koliko biomase zapravo imamo

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva provelo je 2023. istraživanje za potrebe nacionalne strategije biogospodarstva. Utvrđene su vrsta, količina i razdoblje raspoloživosti biomase. Mapirani su i dionici u proizvodnji i preradi te moguće lokacije za prikupljanje biomase.

Ukupna količina biomase biljnog i životinjskog podrijetla u 2021. procijenjena je na 18,5 milijuna tona. Na biomasu životinjskog podrijetla otpada 77%, a na biljnu 23%. Više od 98% biomase iz stočarskih objekata čine stajski gnoj i stelja.

U biljnoj proizvodnji najviše biomase ostaje od žitarica (63,96%). Slijede uljarice (15,94%), šećerna repa (12,38%) i rezidbeni ostaci višegodišnjih nasada (4,96%). Ostalih 3,36% čine ostaci povrća, komina masline i grožđa, ljuske, koštice, kora i slično.

Procjene iz različitih projekata razlikuju se po obuhvatu i metodologiji. Nijedna ne uzima u obzir klimatske promjene. Zato su nužne projekcije buduće raspoloživosti biomase, na koju će klima sve više utjecati.

Hrvatska ima velik neiskorišten potencijal biomase. To se vidi u boljoj obradi otpada, osobito zbog rasta odvojenog prikupljanja biootpada. Velike količine šumske biomase troše se na grijanje umjesto u lancima veće dodane vrijednosti. To je propuštena prilika za razvoj biogospodarstva. Ostatke iz prerade drva teško je procijeniti jer se velik dio troši u kogeneracijskim postrojenjima.

Korištenje biomase: energija i biobazirani proizvodi

Biomasa se u Hrvatskoj koristi kao sirovina u nizu djelatnosti. Najviše služi za energiju te za biobazirane proizvode, poglavito u industriji hrane, pića i proizvoda od drva.

Energetski sektor

Iz biomase je 2020. proizvedeno 559 GWh električne energije, a iz bioplina 413 GWh. Od 2015. proizvodnja iz biomase porasla je 6,3 puta, a iz bioplina 2,4 puta. Postrojenja na biomasu i bioplin daju 7,3% ukupne proizvodnje električne energije.

Prema Registru obnovljivih izvora energije i kogeneracije, registrirano je 26 elektrana na bioplin snage 31,01 MW. Uz njih postoji 48 elektrana na biomasu priključne snage 105,95 MW. U ukupnom broju i snazi postrojenja na obnovljive izvore sudjeluju sa 4,6%.

Najviše elektrana na biomasu ima u Ličko-senjskoj, Osječko-baranjskoj, Sisačko-moslavačkoj i Karlovačkoj županiji. U proizvodnji bioplina prednjače Osječko-baranjska, Vukovarsko-srijemska, Zagrebačka i Varaždinska. Hrvatski operator tržišta energije (HROTE) u izvješću za 2022. navodi 38 elektrana na biomasu i 20 na bioplin sa statusom povlaštenog proizvođača.

Proizvodnja biogoriva vrhunac je dosegla od 2012. do 2014., s 33 do 39 tisuća tona godišnje. Ukidanjem potpora 2015. kapaciteti i proizvodnja znatno su pali. U 2020. proizvedeno je samo 170 tona biogoriva, iako kapaciteti iznose 41 tisuću tona. Istodobno je uvezeno 58,9 tisuća tona biodizela i 900 tona bioetanola. Biogoriva čine 3,2% potrošnje goriva u prometu.

Biobazirani proizvodi

Proizvodnja hrane, pića i duhana te proizvoda od drva i namještaja tradicionalno dominira hrvatskim biogospodarstvom. Proizvodnja hrane i pića ima najveći udio u BDP-u prerađivačke industrije (20,5%) i u zaposlenosti (20,3%). Ona doprinosi i većoj samodostatnosti u hrani.

Hrvatska ima dugu tradiciju istraživanja proizvoda temeljenih na mikrobnoj biomasi i jedna je od pionira u tom području. Razvijena je proizvodnja široke palete mikroorganizama.

U preradi drva djeluje velik broj proizvođača, a mnogi su okupljeni u klastere. To su Hrvatski drvni klaster i Drvni klaster Slavonski hrast. Projekt DanuBioValnet njihove je proizvode prepoznao kao vrhunske biobazirane proizvode Dunavske regije.

Važan segment je proizvodnja drvnih peleta. Prema udruzi CROBIOM, šuma pokriva 48% Hrvatske, a godišnje se posiječe više od 7 milijuna kubika drvne mase. Vrijednošću se ističe Spačvanski bazen, najveći cjeloviti kompleks hrastovih šuma u Hrvatskoj i Europi. Prostire se na 40.331 ha i poznat je po hrastu lužnjaku. Ogrjevno drvo i drugi energetski sortimenti čine oko 30% sječivog etata.

Proizvodnja drvnih goriva iz piljevine i sječke razvila se u posljednja dva desetljeća. Dosegnula je više od 430 tisuća tona peleta, što je više od 1,5% svjetske proizvodnje. Značajne količine izvoze se u Austriju, Sloveniju i Italiju.

Bioplastikom se bavi nekoliko proizvođača (EcoCortec, Bio-Mi d.o.o., Mi-plast d.o.o.). Razvijaju nove biološke i održive plastične materijale te proizvode bioplastiku i antikorozivne folije. Uključeni su u istraživanja koja financira EU i u konzorcij BIC za razvoj europske bioindustrije.

Potražnja za biomasom u Hrvatskoj nije razvijena, pa se ona najviše koristi za grijanje i električnu energiju. Postoji paleta biobaziranih proizvoda, od kojih su neki već na tržištu, a drugi u razvoju. Upravo to je razvojni potencijal za budućnost.

Kako hrvatski OPG-ovi postaju predvodnici biogospodarstva

Globalna ekonomija bori se s klimatskim promjenama i iscrpljivanjem fosilnih goriva. Odgovor na pitanje održivosti možda nije u laboratorijima velegradova, nego na poljima hrvatskih OPG-ova. Biogospodarstvo je donedavno zvučalo kao apstrakcija iz briselskih hodnika. Danas postaje svakodnevica domaćih poljoprivrednika koji su shvatili da otpad ne postoji. Postoji samo resurs na krivom mjestu.

Više od pšenice i kukuruza

Tradicionalna slika OPG-a koji proizvodi samo sirovinu polako odlazi u povijest. U eri biogospodarstva OPG postaje mala „biorafinerija“. Uzmimo za primjer prosječno gospodarstvo u Slavoniji ili Zagorju. U starom modelu stabljika kukuruza nakon žetve ostala bi na polju ili bila spaljena. U biogospodarstvu ista stabljika postaje sirovina za pelete, stelja za stoku ili čak osnova za biorazgradivu ambalažu.

Pitanje je vrlo jednostavno: želimo li prodavati kilogram pšenice za par centi ili želimo prodati finalni proizvod, energiju i znanje? – kaže jedan od pionira ekološke poljoprivrede iz okolice Ivanić-Grada.

Njegov OPG više ne prodaje samo jabuke. Proizvodi sok i ocat, a od ostataka prešanog voća izrađuje voćni čaj i prirodni pektin. To je srž biogospodarstva: maksimalna iskoristivost biološkog potencijala uz nultu stopu otpada.

Kružna ekonomija u praksi

Biogospodarstvo na OPG-u nije samo ekonomski model. To je povratak logici naših starih, ali uz modernu tehnologiju. Kružna ekonomija ovdje znači da se hranjiva vraćaju u tlo. Stajski gnoj više nije ekološki problem koji opterećuje podzemne vode. Postaje dragocjeno gnojivo ili gorivo za male bioplinske jedinice.

Ključni stup ove transformacije su obnovljivi izvori energije. Sve više OPG-ova postavlja solarne panele na gospodarske zgrade. Sunčevom energijom pokreću hladnjače i sustave za navodnjavanje. Tako smanjuju ovisnost o cijenama energenata i postaju otporniji na krize.

Izazov digitalizacije i znanja

Prijelaz na biogospodarstvo traži više od dobre volje. Potrebna su specifična znanja i digitalni alati. Precizna poljoprivreda (tzv. farming 4.0) koristi senzore i dronove. Tako OPG točno zna gdje tlu treba prihrana, a gdje voda. Time se drastično smanjuje uporaba kemikalija, što je preduvjet za očuvanje bioraznolikosti.

Tu nailazimo na prvu prepreku. Prosječna starost nositelja OPG-a u Hrvatskoj i dalje je visoka. Digitalni jaz među generacijama usporava širenje inovacija. Ipak, mladi povratnici na selo donose nove ideje. Za njih OPG nije samo radno mjesto, nego poduzetnički projekt koji spaja turizam, ekologiju i visoku tehnologiju.

Strategija „Od polja do stola“

Europski zeleni plan i strategija „Od polja do stola“ stavljaju OPG-ove u središte pozornosti. Cilj je skratiti lance opskrbe i potaknuti lokalnu potrošnju. Zašto uvoziti biorazgradivu plastiku iz Azije ako je možemo proizvesti od kukuruznog škroba u Baranji? Zašto kupovati kozmetiku s mikroplastikom ako lokalni OPG nudi sapune od maslinova ulja i ljekovitog bilja?

Hrvatska ima golem potencijal zahvaljujući očuvanoj prirodi i velikom broju malih gospodarstava. Ona se lakše prilagođavaju tržišnim nišama od velikih poljoprivrednih kombinata. Ključna riječ je diversifikacija. OPG koji uz primarnu kulturu nudi agroturizam, radionice o biogospodarstvu ili prodaju energije ima mnogo veće izglede za opstanak.

Novac iz ZPP-a i snaga udruživanja

Naravno, transformacija košta. Programi ruralnog razvoja i Strateški plan Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) nude značajna sredstva za zelenu energiju, preradu i ekološke inovacije. OPG-ovi bi natječaje trebali vidjeti kao investicijsku priliku, a ne kao administrativnu muku. Tako mogu postati konkurentni na zahtjevnom europskom tržištu.

Poseban naglasak je na udruživanju. Mali OPG teško može sam izgraditi bioplinsko postrojenje ili pogon za preradu biootpada. Tu na scenu stupaju proizvođačke organizacije i zadruge. Taj model desetljećima pokreće biogospodarstvo u Danskoj i Nizozemskoj, a u Hrvatskoj tek treba zaživjeti.

Budućnost je zelena (i profitabilna)

Biogospodarstvo nije prolazni trend, nego nužna evolucija poljoprivrede. Prosječnom hrvatskom poljoprivredniku nudi izlaz iz začaranog kruga niskih otkupnih cijena. Otpad postaje proizvod, energija neovisnost, a tradicija inovacija. Tako OPG prestaje biti simbol teškog rada uz malu zaradu i postaje motor održivog razvoja.

Hrvatsko selo ima priliku postati predvodnik, a ne samo promatrač zelene tranzicije. Potrebni su hrabrost za promjenu, edukacija i jasna vizija. U njoj OPG nije samo „OPG“, već srce modernog europskog biogospodarstva.

Izvor: Nacrt prijedloga Strategije biogospodarstva do 2035. (siječanj 2026.)