Čičak i maslačak često doživljavamo kao obične samonikle biljke. Ipak, ispod površine tla skrivaju vrijedne zalihe pričuvnih tvari. Njihov vretenasti korijen ne služi samo za učvršćivanje i usvajanje vode i mineralnih tvari, nego je i spremište koje biljci omogućuje prezimljavanje i ponovni rast. Zato su pravilno vrijeme vađenja te pažljivo pranje, rezanje i sušenje ključni za kvalitetu korijena čička i maslačka.

Korijen se vadi tijekom jeseni, odnosno krajem vegetacije. Naime, tada se u podzemnim organima nalaze zalihe koje omogućuju prezimljavanje i obnovu rasta. Upravo tada u korijenu ima najviše inulina. Riječ je o pričuvnom ugljikohidratu iz skupine fruktana, izgrađenom pretežno od povezanih molekula fruktoze.

Čičak – gdje raste i kakvo tlo voli

Čičak ili repuh (Arctium lappa L.) rasprostranjen je u Europi i Aziji. Može se naći gotovo posvuda: uz putove, na zapuštenim površinama i šumskim proplancima. Često raste i na mjestima gdje je tlo jako zbijeno pa se korijen teško vadi. Zahvaljujući snažnom korijenovu sustavu, vrlo dobro podnosi sušu, a u našim krajevima prezimljava bez oštećenja.

Za uzgoj čička najpogodnija su duboka, ilovasto-pjeskovita tla bogata hranjivima. Teža, glinasta tla treba izbjegavati jer se iz njih korijen teško vadi i pere. Također, čičak ne treba uzgajati na plitkim i skeletnim tlima.

Čičak je dvogodišnja zeljasta biljka snažnog vretenastog korijena koji prodire više od 50 cm duboko u tlo. U prvoj godini biljka razvija rozetu lišća, a u drugoj cvjetonosnu stabljiku. Stabljika je uspravna, rebrasta, razgranata i često crvenkasta, a naraste do 1,5 m.

Čičak (Arctium lappa) u cvatnji
Čičak (Arctium lappa L.)Izvor: Pixabay

Sastav i ljekovita svojstva korijena čička

Korijen čička sadrži 30 – 40 % inulina. Upravo se prema tom sastojku ocjenjuje njegova terapeutska vrijednost. Osim inulina, u korijenu ima nešto eteričnog ulja (0,05 – 0,2 %), smola, gorkih tvari, tanina i drugih sastojaka.

U narodnoj se medicini korijen čička koristi kao diuretik i za snižavanje razine šećera u krvi. Osim toga, od njega se pripremaju čajevi protiv žučnih kamenaca. Može se primjenjivati i vanjski, primjerice kod nekih kožnih oboljenja, za uklanjanje akni i smanjenje lučenja lojnih žlijezda. Utvrđeno je i njegovo učinkovito djelovanje protiv nekih gljivičnih bolesti kože.

Ekstrakt korijena u masnom ulju koristi se za jačanje korijena kose i protiv prhuti. Važno je znati da se u medicinske i kozmetičke svrhe koristi samo korijen jednogodišnjih biljaka.

Vađenje i sušenje korijena čička

Korijen čička vadi se krajem listopada i tijekom studenoga. U iznimnim slučajevima može se vaditi i u rano proljeće, ali svakako prije početka vegetacije. Ipak, najbolja kvaliteta postiže se jesenskim vađenjem.

Berba se obavlja podrivanjem korijena. Korijenje se zatim skuplja, čisti od nadzemnih dijelova i zemlje te pere u hladnoj vodi.

Sušenje u sušari

S obzirom na vrijeme vađenja, prirodno sušenje vrlo je sporo. Zato korijen treba sušiti u sušarama. Prvih 15 minuta suši se na 70 °C, a potom na 40 °C. Da bi se sušenje ubrzalo, korijen se po dužini razreže na nekoliko dijelova.

Za 1 kg suhog korijena potrebno je 3,56 – 4,0 kg svježeg. Osušeni korijen tamnosive je boje, svojstvenog mirisa i slatkastog okusa. Nakon sušenja reže se na komadiće duljine 3 cm i debljine 1 – 1,5 cm te pakira. S jednog hektara može se dobiti 1500 – 3000 kg suhog korijena.

Zašto je važna starost biljke

Kod čička je, uz godišnje doba, presudna i starost biljke. Korijen se vadi u jesen prve godine, kad biljka razvije prizemnu rozetu listova. Druga je mogućnost rano proljeće druge godine, prije razvoja cvjetne stabljike. Naime, tijekom druge godine pričuvne se tvari troše na rast stabljike, cvatnju i stvaranje sjemena. Zato veliki čičak s razvijenim cvjetovima i kukastim plodnim glavicama nije pravi izbor za jesensku berbu kvalitetnog korijena.

Održivo sakupljanje

U Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama (Narodne novine, br. 144/2013 i 73/2016) rod Arctium nije naveden među strogo zaštićenim biljnim vrstama. Međutim, sakupljanje korijena mora biti održivo jer se vađenjem najčešće uništava cijela biljka. Stoga treba izbjegavati potpuno iscrpljivanje nalazišta i ostaviti dio biljaka za prirodnu obnovu. Također, korijen treba sakupljati samo na dopuštenim područjima i u skladu s uvjetima iz izdanog dopuštenja.

Izvađeni korijen čička s listovima
Korijen čičkaIzvor: Herbal Reality
Usitnjeni osušeni korijen čička
Usitnjeni korijen čičkaIzvor: Dried Flowers Market

Maslačak – obilježja i sadržaj inulina

Maslačak (Taraxacum officinale Weber) višegodišnja je zeljasta biljka. Ima jak, vretenast i djelomično razgranat korijen koji seže do 30 cm duboko u tlo. Iz glave korijena razvija se rozeta lišća.

U korijenu i lišću maslačka ima gorkih tvari (taraksacin), triterpena, seskviterpena, fitosterola i inulina. Korijen izvađen ujesen sadrži 40 % inulina, a u proljeće samo 2 %. Sadržaj ipak ovisi o podrijetlu, razvojnoj fazi i uvjetima rasta. Jesenska berba stoga ima fiziološko opravdanje. No to ne znači da su tada svi sastojci biljke istodobno najzastupljeniji.

Maslačak se uspješno uzgaja u nizinskim i u planinskim područjima, čak i na 2500 m nadmorske visine. Biljke su otporne na niske temperature i prezimljavaju bez oštećenja.

Kada i na kakvom tlu vaditi korijen

U kontinentalnim uvjetima Hrvatske berbu je praktično planirati tijekom jesenskog usporavanja vegetacije, dok je tlo još obradivo. Točno vrijeme treba prilagoditi stanju biljaka i tla. Nije potrebno čekati jak mraz ni potpuno odumiranje listova. To osobito vrijedi za maslačak, koji može dugo zadržati zelenu rozetu.

Za uzgoj korjenastih sirovina prednost imaju duboka, rahla i dobro drenirana tla. Zbijeni slojevi i kamenito tlo otežavaju razvoj i vađenje korijena. S druge strane, teško i vlažno tlo povećava količinu primjesa i produljuje pranje.

Za berbu je najpogodnije umjereno vlažno, mrvičasto tlo. Presuho tlo pruža velik otpor i pogoduje pucanju korijena, a prevlažno se lijepi za njegovu površinu.

Maslačak (Taraxacum officinale) s rozetom lišća
Maslačak (Taraxacum officinale Weber)Izvor: Pexels

Kako pravilno izvaditi korijen čička i maslačka

Korijen treba pažljivo izvaditi, nikako povlačenjem za lišće. Najprije se vilama ili uskom lopatom razrahli tlo uz biljku. Pritom treba kopati dovoljno daleko da se ne ošteti glavni korijen. Zatim se tlo postupno podiže kako bi se korijen oslobodio.

Korijen čička prodire znatno dublje, pa je korisno s jedne strane iskopati uzak jarak i osloboditi ga bočno. Dubinu kopanja uvijek određuje stvarna duljina korijena.

Kako sačuvati kvalitetu sirovine

Cilj je sačuvati što veći dio korijena i izbjeći nagnječenja. Oštećena mjesta na korijenu lakše se onečišćuju. Osim toga, nakon oštećenja tkiva započinju promjene koje mogu utjecati na boju i sastav sirovine.

Iskopani korijen treba držati čistim u prozračnim sanducima, a berbu organizirati bez nepotrebnog odgađanja. Istraživanja su pokazala da se odnos inulina i ugljikohidrata mijenja tijekom skladištenja svježeg korijena. Naime, vađenjem se ne prekida njegova fiziološka aktivnost.

Pranje i rezanje korijena

Prije pranja odstranjuju se nadzemni dijelovi, zemlja koja lako otpada te oštećeni i zaraženi korijeni. Materijal treba uzimati s čistog staništa ili uzgojne površine. Pranje, naime, ne može nadoknaditi loš odabir mjesta sakupljanja.

Korijen se pere cijeli, prije rezanja, a reže se dok je još svjež. Za male količine praktični su ujednačeni kolutići debljine 3 – 5 mm. Deblji korijeni mogu se i uzdužno razdijeliti.

Djelatne tvari i primjena maslačka

U korijenu maslačka nalazi se taraksakozid, derivat hidroksifeniloctene kiseline. Osim toga, sadrži različite sterole, kao što su β-sitosterol i njegov glukozid te stigmasterol. Tu su i brojni triterpeni (taraksol, taraksasterol, arnidiol, faradiol, β-amirin) te vrlo gorki seskviterpenski laktoni.

U proljeće korijen sadrži 18 % fruktoze i 2 % inulina, a ujesen količina inulina raste do 40 %.

Pripravci od maslačka stimuliraju žlijezde i muskulaturu probavnog sustava. Pojačavaju izlučivanje žlijezda slinovnica, želuca i crijeva, jetre, žučnog mjehura te gušterače.

Korijen i zelen maslačka u narodnoj se medicini koriste za čišćenje krvi. Takvi čajevi potiču metabolizam i stimulativno djeluju na zdrave organe za izlučivanje. Tako pospješuju izlučivanje viška tvari iz tijela. Neke čajne mješavine potiču i resorpciju produkata metabolizma u crijevima. Zato se koriste u proljetnim kurama za smanjenje tjelesne težine i kod kožnih nečistoća.

Prethodni članakStočari gube strpljenje: HPK ne isključuje prosvjed poljoprivrednika
dr.sc. Renata Erhatić
Dr.sc. Renata Erhatić diplomirala je na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istom je fakultetu stekla stupanj magistra znanosti obranom magistarskog rada „Prinos i sadržaj biogenih elemenata ploda rajčice kao rezultat koncentracije NaCl-a u hranjivoj otopini“. Doktorsku disertaciju pod naslovom “Utjecaj supstrata i gnojidbe na rast, razvoj i kemijski sastav mirisave ljubičice (Viola odorata L.)“ obranila je 2012. Na Visokome gospodarskom učilištu u Križevcima radi od 2003., najprije kao stručni suradnik, potom kao predavač i viši predavač, a od 2018. kao profesor visoke škole. Također je izabrana u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika iz područja biotehničkih znanosti. Na Preddiplomskom stručnom studiju Poljoprivreda predaje predmete Ljekovito i aromatično bilje, Bobičasto voće, Žitarice i Zrnate mahunarke, a na Specijalističkom diplomskom stručnom studiju Poljoprivreda nositeljica je predmeta Uzgoj ljekovitog i aromatičnog bilja u ekološkoj i održivoj proizvodnji. Od prvih dana zaposlenja na Visokom gospodarskom učilištu uključena je u stručni i znanstveno-istraživački rad. Objavila je elektronički nastavni materijal „Egzotične ljekovite biljne vrste“ te je sudjelovala u izradi priručnika „Korištenje kompostiranog biorazgradivog komunalnog otpada u održivoj poljoprivrednoj proizvodnji”. Sudjelovala je na brojnim domaćim i međunarodnim konferencijama te je objavila 80 znanstvenih i stručnih radova. Radila je na dva VIP projekta MPŠVG: „Unapređenje proizvodnje povrća korištenjem kalemljenih presadnica“ i „Korištenje kompostiranog biorazgradivog komunalnog otpada u održivoj poljoprivrednoj proizvodnji“ te dva znanstvena projekta: TEUCLIC „Taxonomy, Ecology and Utilization of Carob Tree (Cerotonia siliqua L.) and Bay Laurel (Laurus nobilis L.)“ i „Procjena adaptabilnosti hrvatskog sortimenta kukuruza i soje u funkciji oplemenjivanja za tolerantnost na sušu–AGRO-DROUGHT-ADAPT“. U sklopu navedenih projekata objavljeno je nekoliko znanstvenih, stručnih, završnih i diplomskih radova koji su predstavljeni na međunarodnim konferencijama. U sklopu Erasmus programa mobilnosti osposobljavala se na nekoliko visokoškolskih ustanova u inozemstvu.