Izvorne pasmine svinja u brojkama: što nam govore najnoviji podaci HAPIH-a

Naše tri izvorne pasmine svinja dio su hrvatske stočarske povijesti, ali njihova je vrijednost mnogo veća od tradicije. One su jedinstven genetski resurs, prilagođen lokalnim uvjetima uzgoja, a njihovo meso može biti temelj proizvoda visoke dodane vrijednosti. Ipak, najnoviji podaci upozoravaju da brojnost sama po sebi nije jamstvo sigurnosti pasmine. Afrička svinjska kuga, manji broj rasplodnih životinja i uzgoj u srodstvu mogu u kratkom vremenu poništiti desetljeća rada na očuvanju.

Crna slavonska svinja, poznatija kao fajferica, nakon gotovo potpunog nestanka doživjela je snažnu obnovu populacije. Međutim, posljednjih godina ponovno bilježi pad. Banijska šara prošla je suprotan put. Od svega nekoliko desetaka rasplodnih životinja populacija se postupno povećava.

Turopoljska svinja, jedna od naših najprepoznatljivijih starih pasmina, nakon nekoliko godina oporavka ponovno je pala na zabrinjavajuće malen broj grla. Cijeloj priči ne ide u prilog ni borba s afričkom svinjskom kugom u Hrvatskoj i diljem Europe.

Prema podacima Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (HAPIH), krajem 2025. evidentirano je 1.359 krmača crne slavonske, 214 krmača banijske šare i samo 148 krmača turopoljske svinje. Crna slavonska tako je i dalje uvjerljivo najbrojnija hrvatska izvorna pasmina svinja.

Hrvatske izvorne pasmine svinja u brojkama

Izvor: HAPIH – svinjogojstvo, godišnja izvješća

Prema dostupnim podacima, najveći broj krmača crne slavonske zabilježen je 2020. godine – 2.708, a turopoljske 2022. godine – 263. Banijska šara kontinuirano raste. Sa samo 30 krmača 2016. došla je do 214 u 2025. godini.

Crna slavonska svinja ponovno je osvojila Slavoniju

Crnu slavonsku svinju teško je zamijeniti s drugom pasminom. Dlaka joj je potpuno crna i ravna, a koža pepeljastosivo pigmentirana. Tamno su pigmentirani i papci. Glava je dugačka, konkavnog profila, s poluklopavim ušima.

Kasnozrela je, srednje velika i pripada masno-mesnom tipu. Odrasle životinje mogu doseći oko 270 kilograma. Dobro iskorištava hranu slabije kakvoće i dobro podnosi zahtjevnije uvjete držanja. Zbog toga je posebno pogodna za ekstenzivne i poluintenzivne sustave. Tradicionalno je koristila pašnjake i šumsku ispašu, uključujući žirenje, a tov se završavao kukuruzom.

Od Pfeifferova križanja do obnove populacije

Neke izvorne pasmine nastajale su stoljećima gotovo bez planskog oplemenjivanja. Crna slavonska je, nasuprot tome, rezultat ciljanog uzgojnog rada. Karl Pfeiffer 1860. godine počeo je križati krmače lasaste mangulice s nerastima pasmine berkshire. Poslije je u uzgoju korištena i pasmina poland china.

Nastala je svinja koja je dobro odgovarala tadašnjim proizvodnim uvjetima i bila vrlo cijenjena. Ipak, širenje modernih mesnatih pasmina tijekom 20. stoljeća gotovo ju je potisnulo iz proizvodnje. Sustavnija zaštita i vođenje matične evidencije od kraja 90-ih ponovno su preokrenuli trend. U posljednje tri godine smanjenje matičnih populacija crne slavonske i turopoljske svinje prvenstveno je povezano s afričkom svinjskom kugom i zabranama držanja svinja na otvorenom.

Mramorirano meso kao velika prednost

S tržišnog gledišta, jedna od najvećih prednosti crne slavonske upravo je meso. Od mesa izrazito mesnatih komercijalnih pasmina razlikuje se većim sadržajem intramuskularne masti. Ta mast stvara karakterističnu mramoriranost. Nakon termičke obrade meso je zato sočnije, mekše i izraženije arome.

Za teže kategorije tovljenika specifikacija za zaštićeno „Meso crne slavonske svinje“ zahtijeva više od pet posto masti u leđnom mišiću. Meso je crvene do tamnocrvene boje. Njegova posebna svojstva povezuju se s genetskom osnovom pasmine, načinom držanja, hranidbom i dobi pri klanju.

Takva svojstva čine fajfericu posebno zanimljivom za tradicionalne proizvode. To je ujedno put kojim izvorna pasmina može postići ono što joj je potrebno za stvarni opstanak, a to je veća dodana vrijednost. Naziv „Meso crne slavonske svinje“ od 2023. zaštićen je na razini Europske unije kao zaštićena oznaka izvornosti. Primjerice, naš poznati nogometaš Domagoj Vida s prijateljima je osnovao tvrtku i farmu Sin ravnice na području Donjeg Miholjca. Ondje uzgajaju fajferice, a u ponudi imaju i suhomesnate proizvode.

ASK je pokazao koliko populacija može biti ranjiva

Škorput i suradnici su 2025. godine analizirali učinak afričke svinjske kuge (ASK) na genetsku raznolikost crne slavonske svinje. Analizirano je rodoslovlje od 13.306 životinja. Uspoređeni su scenariji sa životinjama izgubljenima zbog ASK-a i bez njih.

Tijekom izbijanja bolesti 2023. u istočnoj Slavoniji uginulo je ili je uklonjeno 345 rasplodnih krmača i 11 nerastova crne slavonske. To je bila gotovo petina tada evidentiranih krmača.

Rezultati su zanimljivi jer nisu pokazali dramatičan trenutačni pad svih pokazatelja genetske raznolikosti. Ipak, efektivna veličina populacije smanjena je s procijenjenih 47,10 na 42,94. Još je važnija posljedica bilo smanjenje broja raspoloživih kandidata za parenje.

Brojnost nije dovoljna bez genetske raznolikosti

Nije dovoljno imati mnogo svinja ako su međusobno previše srodne. Problem je i kad buduće generacije potječu od premalog broja roditelja ili od istih roditelja. Kad se smanji izbor rasplodnih životinja, uzgajivaču je teže pronaći manje srodnog partnera za parenje. Posljedica se možda neće vidjeti odmah. Međutim, u sljedećim generacijama može se povećavati uzgoj u srodstvu i postupno gubiti genetska raznolikost.

Upravo zato dugoročna sigurnost crne slavonske traži što širu prostornu raspodjelu populacije, pažljiv izbor parenja i zaštitu genetski vrijednih linija. Autori istraživanja kao dodatnu mjeru predlažu očuvanje genetski reprezentativne skupine rasplodnih životinja u posebno visokim biosigurnosnim uvjetima. Takva skupina bila bi svojevrsna sigurnosna populacija u slučaju novih izbijanja bolesti. Važno je i da uzgojna grla budu prostorno raspoređena kako jedno žarište bolesti ne bi ugrozilo velik dio pasmine.

Banijska šara – od trideset krmača do ozbiljne populacije

Banijska šara posve je drugačija. Temeljna boja dlake joj je žutosiva, s velikim nepravilnim crnim mrljama po tijelu. Dlaka je oštra, glatka i sjajna te priljubljena uz tijelo. Glava je srednje velika, a nosna linija blago uleknuta. Uši su srednje velike do velike i klopave, a tijelo dugo i duboko.

Pogodna je za ekstenzivni i poluekstenzivni način držanja. Povijesni opisi ističu njezinu sposobnost iskorištavanja paše, otpornost na hladnoću, tovnost i kakvoću mesa. Počeci njezina stvaranja sežu u kraj 19. stoljeća, kad je turopoljska svinja križana s crnim berkshireom. Uzgojno područje posebno se povezivalo s Petrinjom i Glinom.

Broj krmača banijske šare u manje od desetljeća povećao se više od sedam puta. Za to su najzaslužniji prof. dr. sc. Zoran Luković i izv. prof. dr. sc. Dubravko Škorput s Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Oni su s uzgajivačima kroz program revitalizacije i uzgojne mjere uspjeli povećati brojnost ove vrijedne pasmine. No to još ne znači da je populacija genetski stabilna.

Potencijal mesa tek treba potpuno iskoristiti

O mesu banijske šare znamo manje nego o mesu crne slavonske ili turopoljske svinje. Već to pokazuje koliko prostora postoji za daljnja istraživanja i razvoj proizvoda.

Luković, Škorput, Karolyi i Kaić proveli su preliminarno istraživanje tovnih i klaoničkih svojstava te kakvoće mesa banijske šare. Pokazalo se da meso prema većini promatranih pokazatelja ima svojstva pogodna za preradu. Autori su istaknuli i gospodarski potencijal održivog uzgoja pasmine. Budući da je istraživanje bilo preliminarno, rezultate ipak treba tumačiti u tom okviru. Razvoj prepoznatljivih svježih i prerađenih proizvoda od banijske šare mogao bi zato biti sljedeći korak njezine revitalizacije.