Kad ukras pobjegne iz vrta: invazivni potencijal kiselog ruja

Zbog visoke ukrasne vrijednosti kiseli ruj (Rhus typhina) uzgaja se u mnogim vrtovima diljem svijeta. Međutim, ova alohtona vrsta invazivni je korov. Vegetativno se širi brojnim korijenovim izdancima i tako potiskuje autohtonu vegetaciju. Riječ je o još jednoj u nizu lijepih, ali opasnih vrsta.

Egzotičan izgled, spektakularna jesenska boja i dekorativni plodovi – sve je to kiseli ruj, poznat još i kao runjavi ruj, rus ili rujevina kisela. Lijep je tijekom cijele godine, ali je također sposoban za nekontrolirano širenje.

Kako prepoznati kiseli ruj?

Rhus typhina dvodomna je, listopadna, drvenasta vrsta iz porodice Anacardiaceae (rujevke). Može rasti kao manje stablo ili veliki grm. Zahvaljujući korijenovim izdancima koji izbijaju iz tla, brzo se širi izvan mjesta sadnje. Zato se u pojedinim europskim zemljama nalazi na popisima invazivnih ili potencijalno invazivnih neofita.

Listovi su krupni, polukožasti i naizmjenični. Neparno su perasto sastavljeni od 11 do 21 liske, a mogu biti dugi do 60 cm. Liske imaju svojstven, nepravilno napiljen rub, a u jesen poprime intenzivnu crvenu boju.

Sitni zelenkastožuti, jednospolni cvjetovi skupljeni su u guste, vršne, uspravne metlice. Plod je sitna crvena, gusto dlakava koštunica. Plodovi su skupljeni u uspravne plodne metlice koje se na ženskim biljkama često zadržavaju i tijekom zime te djeluju dekorativno. Osim toga, bogati su antioksidativnim spojevima.

Od ukrasne biljke do invazivnog korova

Ovaj fanerofit podrijetlom je iz istočnoga dijela Sjeverne Amerike, a u Europu je unesen oko 1620. godine. U hortikulturnoj praksi brzo se proširio zbog atraktivnog habitusa, intenzivne jesenske boje lišća, dekorativnih plodova i otpornosti na nepovoljne uvjete.

Kasnije se koristio i za ozelenjavanje degradiranih površina te krajobrazno uređenje. Međutim, izražena sposobnost vegetativnog širenja omogućila mu je spontano širenje izvan mjesta sadnje i kolonizaciju okolnih staništa.

Koliko se brzo širi kiseli ruj?

Jedna posađena biljka može za nekoliko godina proizvesti desetke novih izdanaka, i to nekoliko metara od matične biljke, pa čak i u susjedstvu. Lokalno može stvarati guste sastojine.

U Hrvatskoj postoje brojni slučajevi spontanog širenja ruja u vrtovima i oko njih. Osobito se često pojavljuje na zapuštenim površinama, uz prometnice i rubove šuma, pa čak i u napuštenim kućama. Sličan „obrazac ponašanja“ pokazuje i pajasen. S njim danas vodimo veliku bitku diljem Hrvatske i Europe, a nalazi se na popisu najinvazivnijih vrsta Europe.

Kako suzbiti kiseli ruj u vrtu?

Kiseli ruj definitivno više ne treba saditi. Naime, oni koji ga imaju u vrtovima sve češće vode rat s njim umjesto da uživaju u njegovoj ljepoti. Preporuke za, uvjetno rečeno, održavanje ove vrste svode se na:

• redovito uklanjanje izdanaka (biljku ne treba rezati bez plana jer rezidba često potiče još jače tjeranje izdanaka),
• odstranjivanje što većeg dijela korijena prilikom uklanjanja,
• naknadno praćenje pojave novih izdanaka tijekom nekoliko godina.

Autohtone alternative kiselom ruju

U vrijeme klimatskih promjena i sve većeg gubitka bioraznolikosti, među ostalim i zbog širenja stranih biljnih vrsta, ukrasna vrijednost ne bi smjela biti jedini kriterij pri odabiru biljaka. Stoga je važno odgovorno birati vrste za sadnju. Prednost treba dati autohtonim vrstama ili stranim vrstama koje nemaju invazivan karakter.

Dobra alternativa kiselom ruju je naša autohtona vrsta obični ruj (Cotinus coggygria). Prirodno je rasprostranjen u našoj flori, a također se odlikuje iznimno atraktivnom jesenskom bojom lišća.