Petolisna lozica: prekrasna na fasadi, opasna za prirodu

Petolisna lozica privlačna je i iznimno učinkovita penjačica u ukrasnoj hortikulturi. Ipak, ova brzorastuća sjevernoamerička vrsta može ozbiljno ugroziti zavičajnu vegetaciju.

Penjačice imaju značajnu ulogu u ukrasnoj hortikulturi. Prekrivaju neugledne zidove, a na pročeljima zgrada snižavaju temperaturu zidova. Osim toga, idealno su rješenje ondje gdje je važan svaki metar površine i gdje nije moguće saditi stabla. Posađene uz metalne konstrukcije, zasjenjuju površinu, a pritom ne oduzimaju mnogo prostora.

Kad se tomu pridodaju i ukrasna svojstva, kakva petolisna lozica bez sumnje ima, rješenje se čini savršenim. Međutim, u ovom je slučaju riječ o izuzetno lijepoj, ali opasnoj vrsti!

Odakle potječe petolisna lozica

Petolisna lozica (Parthenocissus quinquefolia (L.) Planch.) pripada porodici Vitaceae. Podrijetlom je iz Sjeverne Amerike, s područja od jugoistočne Kanade do El Salvadora, Bermuda i Kube. Prvenstveno uspijeva u umjerenim područjima.

Iz njezina prirodnog rasprostranjenja jasno je da joj posve odgovaraju i uvjeti za rast na našem području. To vrijedi čak i kad se u obzir uzmu sve više prosječne temperature.

Petolisna lozica raste izuzetno brzo

Za podlogu se hvata adventivnim korjenčićima koji se razvijaju na starijim ograncima. Pomoću vitica penje se po stablima, ogradama i zidovima. Raste izuzetno brzo pa ubrzo prekrije podlogu, zidove ili ograde. Može narasti i do 30 metara.

Mladi izboji su tamnosmeđi. Pupoljci na njima spiralno su raspoređeni, crvenkasti i prekriveni ljuskama.

Listovi se nalaze na peteljkama dugim do 15 cm i naizmjenično su raspoređeni na izbojcima. Dlanasto su sastavljeni od pet eliptičnih do duguljasto obrnuto jajastih liski. Liske su duge do 12 cm i široke do 5 cm, a smještene su na peteljčicama dugim do 15 mm. Na rubu su krupno i nepravilno napiljene, a na vrhu dugačko ušiljene.

S lica su listovi tamnozeleni i sjajni, a s naličja svijetlozeleni do modrozeleni i goli. U jesen poprimaju predivnu, vatrenocrvenu boju.

Cvjetovi, plodovi i uvjeti uzgoja

Cvjetovi nisu posebno atraktivni. Žućkastozelene su do zelenkastobijele boje i dvospolni, a pojavljuju se u paštitastim cvatovima tijekom lipnja.

Plodovi su kuglaste, tamnoplave bobe velike oko 6 mm. Prekrivene su sivkastomodrom voštanom prevlakom, a dozrijevaju u rujnu i listopadu.

Petolisna lozica nije naročito izbirljiva. Raste i na zapuštenim mjestima, na svježim tlima umjereno bogatim dušikom i umjereno kisele reakcije. Najbolje uspijeva u polusjeni, no podnosi i sjenu i osunčana staništa. Razmnožava se sjemenom, reznicama ili položenicama.

Ukrasna vrijednost kroz cijelu godinu

Dekorativna vrijednost lozice ponajprije se očituje u brzom prekrivanju površina. Zimi njezini ogoljeli izboji stvaraju dinamičnu sliku na podlozi. Tijekom toplog dijela godine svježe zeleno lišće i gust pokrov donose osvježenje. Ipak, najljepša je u jesen, kad listovi poprime grimiznocrvenu boju.

Skrivena opasnost za prirodu

Opasnost se krije upravo u brzom rastu i širenju na susjedne površine. Ptice jedu plodove i raznose sjemenke, a time šire i samu biljku. Budući da nije izbirljiva prema uvjetima rasta, vrlo lako osvaja nove prostore.

Zato je često vidimo kako prekriva cijele stare, zapuštene objekte. S njih se širi na okolnu vegetaciju i u prirodu, gdje onemogućuje rast zavičajnih vrsta.

Bršljan kao zavičajna zamjena

Petolisnu lozicu moguće je zamijeniti našim običnim bršljanom (Hedera helix). I on snažno raste te brzo prekriva podlogu. Budući da je zimzelen, kod njega izostaje predivna crvena jesenska boja listova.

Ipak, riječ je o našoj zavičajnoj vrsti kojoj svakako treba dati prednost. Osim toga, bršljan je pogodniji za sjenovite položaje.