U dvorištu sam prije četiri godine posadio marelicu koja lijepo napreduje – već je i cvala. Do sada je nisam orezivao, da li bi trebalo?


Marelica traži specifične klimatske uvjete. Najvažnije je da na lokaciji gdje je želimo uzgajati nema velikih kolebanja u rano proljeće. Ova voćka rano počinje s vegetacijom i takvo vrijeme je može isprovocirati na još raniju cvatnju, što još više povećava rizik od šteta od proljetnog mraza. Osim, toga tada se javlja i veća mogućnost pojave apopleksije. Stoga je ne smijemo saditi u proljeće, nego treba pričekati jesen. To je posebno važno ove godine kada su temperature neprimjereno visoke za zimsko doba godine. Što se tiče osjetljivosti pojedinih sorata, među njima nema neke veće razlike.

Na pojavu apopleksije utječe više čimbenika, ali su najvažnije nestabilne proljetne vremenske prilike i nedovoljna podudarnost podloge. Na žalost, u Hrvatskoj se marelica najčešće cijepi na podlogu džanarike s kojom nema uvijek dobru podudarnost, pa je rizik od pojave apopleksije veći. Rezidbu treba provoditi u vegetaciji čistim i oštrim alatom kako bi rane brže zacijeljivale. Za oblikovanje krošnje mladih stabala prednost treba dati povijanju i pinciranju mladica kako bi se potreba za rezidbom svela na najmanju moguću mjeru ili čak izostavila. Sorte koje se mogu preporučiti su “Mađarska najbolja” i “Kečkemetska ruža”, koja se odlikuje većom otpornošću na pozebu i pogodnošću plodova za transport. Uz ove sorte dobro je posaditi još i treću sortu, s kojom se može eksperimentirati jer neki rasadnici znaju ponuditi i novije sorte koje vrijedi probati.

Prethodni članakVlasništvo dosjelošću
Sljedeći članakNove isplate iz Programa ruralnog razvoja u iznosu od 4,36 milijuna kuna
prof. dr. sc. Tomislav Jemrić
Rođen je 1971. godine u Zagrebu. Na Fakultetu poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1993. godine. Magristrirao je 2000. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, a doktorsku disertaciju obranio 2004. godine. Od 1995. godine radi na Zavodu za voćarstvo Agronomskog fakulteta. Rođen je 11. siječnja 1971. godine u Zagrebu. Na Fakultetu poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1993. godine na VVV smjeru. Magristrirao je 2000. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Doktorsku disertaciju je obranio 2004. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Od 1995. godine radi na Zavodu za voćarstvo Agronomskog fakulteta. U znanstveno-nastavno zvanje mlađeg asistenta izabran je 1995. godine, u zvanje asistenta 2000. godine, u zvanje višeg asistenta 2004. godine, u zvanje 2005. godine, u zvanje izvanrednog profesora 2009. godine, a redoviti je profesor od 2013. godine. Voditelj je preko 80 diplomskih ili završnih radova i jedne doktorske disertacije. Bio je mentor 1 studentskog rada koji je dobio dekanovu nagradu. Znanstveno se usavršavao u Izraelu kao korisnik stipendije Izraelske vlade. Član je jednog međunarodnog i jednog domaćeg znanstvenog društva. Autor je 9 knjiga i priručnika, od toga dva znanstvena priručnika i dvije međunarodne monografije. Član je uredništva međunarodnog znanstvenog časopisa Scientia Horticulturae citiranog u skupini A1 časopisa i član uredništva časopisa Agriculturae Conspectus Scientificus (Poljoprivredna znanstvena smotra). Dobitnik je priznanja časopisa Scientia Horticulturae za izvrsnost u recenziranju znanstvenih radova. Sudjelovao je na četrdesetak stručnih i znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu te objavio više od 50 znanstvenih i stručnih radova. Voditelj je jednog nacionalnog znanstvenog projekta, a do sada je surađivao na pet nacionalnih znanstvenih projekata. Bio je voditelj jednog VIP projekta i jednog tehnologijskog projekta i suradnik na jednom VIP i jednom tehnologijskom projektu. Također je bio nacionalni koordinator na jednom međunarodnom SEEDNet projektu, voditelj radne skupine na jednom TEMPUS projektu i suradnik na jednom međunarodnom COST projektu. Trenutačno je koordinator međunarodnog LIFE+ projekta „Low pesticide IPM in sustainable and safe fruit production“ vrijednog preko 1.8 milijuna €.