""Uzgojem povrća može se baviti gotovo svatko. Uz dovoljno volje i uloženog truda, skromna proizvodnja za vlastite potrebe može se pretvoriti i u ozbiljniju proizvodnju, kojom se može pristojno i zaraditi. Jadranko Kovačec krenuo je u proizvodnju češnjaka, po njegovim riječima, da proba nešto novo. Na svom OPG-u u Igrišću koje se nalazi između Zaboka i Zaprešića u Zagrebačkoj županiji, gdje sadi češnjak, a često i drugo sezonsko povrće u malim količinama, ali prirodnim putem, uložio je u prvu proizvodnju češnjaka 40 kuna.

– Na OPG-u smo registrirani supruga i ja, ali posao na OPG-u odrađujemo u slobodno vrijeme, te često se dogodi da zakasnimo s određenim djelatnostima, ali smo uporni. Rad na polju donosi nekoliko pogodnosti za današnji tempo i način života. Umjesto da idemo na treninge, umaramo se na polju, a kasnije umjesto da mi plaćamo, još i ponešto zaradimo, iznosi poslovni plan Kovačec.

Otkud ideja?

Početak ideje za uzgojem češnjaka seže u 2012. godinu. Tada smo supruga Tamara i ja bili ogorčeni ponudom kineskog češnjaka u gotovo svim trgovinama. Za vlastite smo potrebe kupili jedan kilogram domaćeg češnjaka na placu, te nam je dosta ostalo viška. Tražili smo po internetu kada se sadi i kako, te smo ga naposljetku i posadili u jesen iste godine. Prekrili smo ga slamom i sijenom. Za glavnu sortu odabrali smo češnjak bez cvijeta, jer se njime lakše radi i daje veći prinos. Za probu smo stavili i zmijski. Točne nazive sorti ne možemo znati, jer kad smo kretali nismo razmišljali o velikom uzgoju. Često se zna dogoditi i da se mijenjamo s ljudima za češnjak, pa tako dobijemo neku novu sortu. Tako smo se s mora vratili s jednom predivnom crvenkastom glavicom ‘zmijskog’ češnjaka koji kod nas jako dobro uspijeva, objašnjava Kovačec. Kako to obično biva u ruralnim područjima, dobivali su komentare da i im je motika tupa, da neće ništa s jednim tačkama češnjaka promijeniti i da je površina koju obrađuju, a manja je od pola hektara, smiješna i nebitna. Upornost se isplatila. – Na proljeće 2013. bili smo ugodno iznenađeni količinom koja je nikla kao i lijepom i zdravom zelenom bojom, no već je dio sijena i slame nestao. Te godine je berba bila dosta kasno jer nismo znali kad se bere, pa je bilo dosta traženja češnjaka po polju, jer se stabljika posušila. Zemlja je ujedno bila i vrlo tvrda, pa smo morali koristiti metalnu polugu za pomoć pri vađenju. U jesen smo opet sve ponovili, s time da smo opet stavili sijeno i slamu kako bismo suzbili dio korova. U proljeće 2014. je već dio istrunuo i opet je trava prekrila češnjak, te smo opet na proljeće stavili slamu koja je nestala do ljeta. Na prskanje protiv korova ili štetnika nismo ni pomišljali. Prskali smo jedino s otopinom šećera, a kasnije i koprivom. Te je godine bilo vrlo puno oborina, te smo opet prekasno išli u berbu. Ovaj put nam nije trebala metalna poluga već samo štihača. Češnjak je za razliku od prethodne godine bio vrlo blatnjav i dugo se sušio. No, te smo godine odlučili se baviti uzgojem češnjaka, te smo otvorili i OPG. Dio češnjaka smo prodali, a oko 10-15kg smo posadili na većoj površini, kaže Kovačec. Proljeće 2015. godine bilo je kišovito i vlažno kao i prethodna godina, te nam je jedan dio češnjaka uništen predugim zadržavanjem vode na dijelu polja. Jesensku smo sadnju odlučili preseliti, kao i svake godine na drugo mjesto na polju, radi plodoreda, no ujedno i na najviši dio polja. Zbog dugog zadržavanja prethodne kulture, kao i to što je to bila okopavina, nismo stigli ranije pripremiti polje. Isto tako nismo ni stigli pognojiti, te nam je 2015. godina donijela češnjak lošije boje zbog nedostatka hranjivih tvari koje češnjak zahtijeva.

""

Kovačec ističe da nikad ne može biti previše znanja, te da uz usavršavanje kod samog uzgoja neke poljoprivredne kulture, poljoprivrednik se mora usavršavati i u dijelovima važnim uz ekonomsko poslovanje OPG-a. Čitanje stručne literature, praćenje poljoprivrednih i gospodarskih zbivanja, pohađanje edukacija, komunikacija na Facebook stranicama s drugim poljoprivrednicima ili kupcima, učenje iz tuđih primjera, prisustvovanje sajmovima, te osobito specijaliziranim stručnim skupovima, te ostalim događanjima, vrlo je bitan segment za unapređenje poslovanja. Jedini stručni skup o proizvodnji povrća u Hrvatskoj organizira Gospodarski list, koji će se ove godine održati od 30.studenog- 1.prosinca u Svetom Martinu na Muri, a dobrodošli su svi proizvođači povrća, koji žele unaprijediti svoju proizvodnju, saznati mnoštvo korisnih informacija, razmijeniti iskustva s ostalim proizvođačima i doći u priliku ostvariti i poslovnu suradnju s brojnim sudionicima iz komercijalnog sektora.

""

Ekološka proizvodnja

Ovogodišnja je berba odrađena u lipnju. Prošlu jesen kod obrade tla dodali smo vapno. Na proljeće posipali pepeo, te nekoliko tjedana kasnije prskali otopinom šećera i vode protiv lukove muhe. Utjecaj pepela, vapna i otopine šećera nije baš primijećen, no češnjak je izgledao u redu i nije bilo lukove muhe. Kasnije smo prskali i pripravkom od koprive kao folijarnom prihranom. Sve ove metode su u redu, ali nismo dovoljno pognojili zemlju i to se kasnije manifestira manjim glavicama i žućkastom bojom listova. Sve su glavice zdrave i lijepe bez obzira na žućkastu boju lišća, no bilo je ponegdje i trulih zbog prevelike količine vlage. Češnjak smo očistili, porezali i ostavili da se suši jedno tjedan dana u hladovini s povremenim preokretanjem – objašnjava Kovačec. Svake sezone povećaju kapacitet skoro za 100% prijašnjeg. Eko certifikat nisu još tražili, jer im to još u ovoj fazi uzgoja ne bi bilo isplativo. No, sve što proizvedu je prirodno i zdravo, jer ne koriste kemikalije i preparate koji se koriste kod konvencionalnog uzgoja povrća, što prepoznaju i kupci. Od samog početka susretali smo se s tehničkim problemima oko vaganja, pakiranja, skladištenja, prodaje i malog znanja o obradi tla. Kako su krenuli s malom količinom, tako su učili svake sezone, a mogli su si dozvoliti i eksperimentiranja, jer im je jedini ulog bio 40 kuna za onaj prvi kilogram, a polje se ionako obrađivalo i ranijih godina. Ovogodišnji urod je dosegao 200 kilograma češnjaka.

Cilj je izbaciti loš uvozni češnjak

Kovačec kaže da se na svojoj Facebook stranici trudi objavljivati što više informacija o tome što su sve isprobali i primijetili kod uzgoja. Kod uzgoja češnjaka ima mjesta za sve, jer je sve popularniji domaći češnjak, koji se proizvodi i u Lici, dok uvozni polako gubi popularnost, a drže ga samo nekoliko kuna niže cijene, dok se okusom ne može mjeriti ni s jednim proizvedenim u Hrvatskoj. – Ponosni smo što smo svoje znanje podijelili s drugima, te što je to rezultiralo s nekoliko novih polja češnjaka diljem Hrvatske. Želja nam je, kao i svakom drugom domaćem proizvođaču češnjaka, izbaciti uvoz lošeg kineskog i španjolskog, te plasiranje na naše tržište domaći češnjak, a kasnije okrenuti se i izvozu.

""

Cijene sirovog češnjaka na tržištu podosta variraju, te se tako na tržištu može pronaći već od 10 kn/kg vrlo vjerojatno iz konvencionalnog uzgoja, pa do nekih 80 kn/kg za EKO s certifikatom i provjerenom sortom. Ponegdje se mogu pronaći i pleteni vijenci češnjaka koji imaju različite cijene. Na tržištu se još mogu naći i prerađeni proizvodi poput češnjaka u granulama i prahu, te manje poznati crni češnjak. Cijene češnjaka u prahu variraju od 100 kn/kg do oko 500 kn/ kg, dok cijene crnog fermentiranog češnjaka sežu do vrtoglavih 800 kn za kilogram. Postoje i proizvodi koji nemaju svoju cijenu, jer su vrlo zahtjevni za pripremanje poput tinkture od češnjaka koja se naziva “Monaške kapi”.

Kovačec već ima plan za sljedeću sezonu. U planu je ranije oranje, sadnja na mjesto gdje su prethodno bile mahunarke, te dodavanje stajskog gnojiva ili gnojiva u peletima, povećanje mjesta skladištenja, te korištenje nekih novih metoda obrade tla.

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje