U Europi se u uzgoju ruže kao štetnik javlja i vinova pipa Otiorhynchus sulcatus koja je 2006. godine pronađena na području Splita u zaštićenim prostorima na ukrasnom bilju. Za sada štetnik nije pronađ en na bilju u prirodi, no s obzirom da je široko rasprostranjen u zemljama u našem okruženju (Italija i Ma arska), te je na ograničenom području utvđr en i u Srbiji, korisno je opisati vrste šteta koje uzrokuje, biologiju vrste, te kratak pregled zaštite.

                    Ružin cvrčak (Edwardsiana rosae)

""Ružin cvrčak je jedan od najčešćih štetnika ruže kod nas. Izraziti je polifag koji osim ruže napada jabuku, krušku, kupinu, malinu, te druge voćke i drveće. Štete nanosi sisanjem sokova iz žila na naličju listova i odlaganjem jaja u izboje. Na lišću se najprije uočavaju pojedinačne bjeličaste točkice koje se spajaju, list postaje išaran, te naposlijetku zbog nedostatka klorofila gubi boju i kovrča se. Kod iznimno jakih napada lišće može otpasti. Izbojci u kojima su odložena jaja zaostaju u rastu, a bubuljičaste nabrekline koje se stvaraju zbog ovipozicije, mogu oslabiti biljku koja je podložna zimskim ozljedama. Ispod kore ruže prezime jaja iz kojih u proljeće izlaze ličinke koje se hrane na lišću sisanjem sokova. Krajem svibnja i tijekom lipnja pojavljuju se odrasli oblici koji odlažu jaja u izbojke. Iz odloženih jaja razvijaju se ličinke koje se hrane tijekom rasta i razvoja, te uzrokuju najveće štete na ruži. Odrasli oblici ponovno se javljaju krajem kolovoza i u rujnu, te odlažu jaja koja prezime u izbojcima. Ružinim cvrčkom hrani se veliki broj prirodnih neprijatelja kao što su stjenice, trčci, grabežljive grinje i pauci koji prirodno reguliraju populaciju ovog štetnika u prirodi. Orezivanjem zaraženih izbojaka tijekom zime smanjuje se brojnost prezimljujuće populacije, a primjena insekticidnih pripravaka opravdana je samo ukoliko se utvrdi vrlo teški napad.

                    Ružine ose listarice (Arge ochropus, Arge pagana i dr.)

""Ose listarice važni su štetnici kultivirane ili divlje ruže koji oštećuju cvjetove, izboje ili listove. Štete pričinjavaju odrasli i ličinke (pagusjenice). Ženke odlažu jaja u izbojak ispod cvjetnog pupa, te na taj način zaustavljaju razvoj cvjetova, dok pagusjenice intenzivnom ishranom na lišću oštećuju lisnu masu. Hrane se u skupinama. U prosjeku, jedna pagusjenica za vrijeme razvoja pojede jedan list sa 7 palistića ruže. Prezimljuje kukuljica ili ličinka posljednjeg stadija u tlu ili ispod otpalog lišća. Odrasle ose pojavljuju se krajem svibnja i u lipnju, te ženke odlažu jaja u izbojke. Leglicom urezuju procjep u tkivu izbojka u kojeg polože do 20 jaja. Nakon desetak dana iz jaja se razvijaju pagusjenice koje odlaze na lišće kako bi se hranile. Razvijene pagusjenice kukulje se u tlu ili između otpalog lišća, te se ciklus razvoja ponavlja. Arge ochropus ima dvije generacije godišnje, a Arge pagana tri.

Koprivina grinja (Tetranychus urticae)

""Koprivina grinja je polifagna vrsta. Vrlo je važan štetnik povrća i ukrasnog bilja. Sisanjem na lišću ruže uzrokuje pojavu malih žutih pjegica na licu lista. Napadnuti listovi mogu u potpunosti požutjeti, te se posušiti. Na naličju lišća nalaze se fini zapredci u kojima se nalaze grinje. Obično se jaki napadi uočavaju na ružama penjačicama izloženim južnim položajima.
Najvažnija preventivna mjera zaštite je orezivanje i uništavanje zaraženih izboja. Skupine pagusjenica mogu se mehanički skupiti i uništiti. U slučaju velike zaraze pagusjenice se mogu suzbiti insekticidnim pripravcima na bazi piretroida.
Koprivina grinja ili obični crveni pauk žute je ili narančaste boje tijela, no ovisno o vrsti hrane kojom se hrani, može biti zelenkaste, svijetlocrvene ili smeđe boje. Prezimi odrasli oblik ispod otpalog lišća ili kore biljaka domaćina. U proljeće odlaže jaja, vrlo često na korove iz kojih se razvijaju ličinke. Za vrijeme razvoja ličinke prolaze kroz nekoliko stadija nimfe nakon kojih se razvijaju odrasli oblici. Za vrijeme povoljnih temperaturnih uvjeta cijela generacija može se razviti u roku tjedan dana stoga se u kratkom periodu na biljkama mogu uočiti sve razvojne faze štetnika. Godišnje razvija 6-10 generacija.
Uklanjanje korova i biljnih ostataka u blizini okućnica smatra se najvažnijom preventivnom higijenskom mjerom zaštite. U prirodi se nalazi i veći broj korisnih kukaca (grabežljivih grinja, stjenica, mrežokrilaca) koji se hrane grinjom, a pripravci na bazi korisnih grinja uspješno se primjenjuju i za biološko suzbijanje štetnika u zaštićenim prostorima. Ako je napad izuzetno jak, preporuča se tuširanje ruža jakim mlazom vode odozdo prema gore.
Na tržištu postoje i akaricidni pripravci kojima se štetnik uspješno može suzbiti ukoliko primjenom navedenih preventivnih mjera nisu postignuti željeni učinci.

Ružina osa uvijalica (Blennocampa phyllocolpa)

""Ženke ružine ose uvijalice odlaganjem jaja uvijaju list uz glavnu žilu. Napadnuti listovi, uvijeni u obliku cigare žute i opadaju, a u iznimnim slučajevima, prilikom jakog napada biljke mogu oslabiti. Ženke ose uvijalice tijekom proljeća i ljeta odlažu jaja pojedinačno ili u malim skupinama na donju stranu lišća ruže. Pomoću leglice ženka bode tkivo lista s obje strane uz glavnu žilu. Unutar uvijenog lista nalaze se zaštićene pagusjenice dužine tijela 8-9 mm, koje su najprije bijele, a kasnije svijetlo zelene boje tijela. U srpnju se pagusjenice spuštaju u tlo gdje se kukulje.Ružina osa uvijalica ima jednu generaciju godišnje i rijetko se javlja u velikom broju, te je nije potrebno suzbijati kemijskim pripravcima. Glavna mjera zaštite uključuje redovite preglede ruža i uklanjanje uvijenih listova u kojima se nalaze pagusjenice.

(nastavlja se)

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakMinistarstvo poljoprivrede zbog požara i suše raspisuje novi natječaj za Mjeru 5
Sljedeći članakKomisija podupire europske proizvođače voća i povrća u suočavanju s posljedicama ruske zabrane
Avatar
Viša stručna suradnica na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: entomologija, integrirana zaštita voćnjaka i vinove loze, taksonomska identifikacija stjenica, štetnici voćaka i vinove loze, molekularna identifikacija vrsta te genetika jabukova savijača. Ivana Pajač Živković rođena je 18. kolovoza 1983. godine u Zagrebu. Osnovno i gimnazijsko školovanje završila je u Svetom Ivanu Zelini. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, smjer ''Zaštita bilja'', diplomirala je 2007. godine. Zaposlila se 2009. godine na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kao stručni suradnik. Doktorski rad obranila je 2012. godine na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U znanstveno zvanje viši znanstveni suradnik izabrana je 2013. godine a od 2015. godine radi kao viši stručni suradnik na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Područje njezina znanstveno-istraživačkog rada jest entomologija, integrirana zaštita voćnjaka i vinove loze, taksonomska identifikacija stjenica, štetnici voćaka i vinove loze, molekularna identifikacija vrsta te genetika jabukova savijača (Cydia pomonella L.). Na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, suradnik je u nastavi na predmetima Sustavi suzbijanja štetnih organizama i Zaštita voćaka i vinove loze od štetočinja na preddiplomskim studijima, te Načela integrirane zaštite bilja i Akarologija na diplomskim studijima. Radi kao suradnik na nacionalnim i međunarodnim znanstvenim projektima. Sudjelovala je na više međunarodnih i domaćih znanstvenih i stručnih skupova. Kao autorica ili koautorica objavila je 25 znanstvenih radova indeksiranih u međunarodnim bazama te veći broj stručnih i popularnih članaka. Dobitnica je jednokratne godišnje nagrade Zaklade Agronomskog fakulteta (ZAF) Sveučilišta u Zagrebu 2012. godine. Znanstveno se usavršavala na Institutu ''Ruđer Bošković''. Tehnička je urednica znanstvenog časopisa ''Entomologia Croatica'' (EC) a od 2010. do 2014. godine bila je tajnica HED-a (Hrvatsko entomološko društvo). Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ), Hrvatskog entomološkog društva (HED) i međunarodne organizacije za integriranu i biološku zaštitu (IOBC).