Ovi su grmovi uglavnom otporni i imaju skromne zahtjeve u pogledu tla i položaja. Uglavnom cvatu na mladim, ovogodišnjim izbojima pa ih stoga orezujemo u proljeće. Sve grane koje su lani cvale prikrate se na jedan do dva pupa. Iz ovih će pupova izrasti mladice koje će bogato cvasti. Ljetne cvatuće grmove možemo saditi samostalno ili u skupinama, možemo ih kombinirati sa trajnicama ili sa ljetnicama. Možemo ih saditi i kao cvatuću živicu kombinirajući proljetne i ljetne grmove. Takva živica zanimljivo izgleda kad su proljetrni i ljetni grmovi posađeni naizmjenično tako da između onih koji cvatu uvijek stoji jedan zeleni grm.
Pregled ljetnih cvatućih grmova
Kako bi vam olakšali izbor ljetnih cvatućih grmova donosimo vam tablicu gdje su grmovi razvrstani prema vremenu cvatnje.
Ljetni cvatući grmovi
Abelia je zimzeleni ili poluzimzeleni grm. Visina varira od 0,7 (Abelia grandiflora) do 4 m (Abelia chinensis). Listovi su mali, ovalni, sjajni, svijetle ili tamno zelene boje. Cvjeta od ljeta do jeseni zvonolikim cvjetovima Otporna je na hladnoću (osim vrste Abelia floribunda). Traži sunčani položaj, plodno i drenirano tlo.
Buddleia je grm savijenih grana visine oko 2 metra. Cvjetovi su sitni, blagog mirisa. Boja cvijeta varira, od bijele do tamnoljubičaste, a cvate od srpnja do početka jeseni. Traži sunčani položaj, običnu vrtnu zemlju. U vrijeme cvatnje zalijeva se obilno. Dobro podnosi rez pa je moguće formiranje krošnje. Otporna je na niske temperature.
U doba cvatnje ovaj grm privlači leptire. Colutea arborescens je grm iz porodice mahunarki. Samoniklo raste u priobalju na vapnenastom tlu. Vrlo je prilagodljiva biljka i vrlo brzo raste. Domaći naziv za ovu biljku je pucalina. Mladi izboji imaju zelenkastu koru posutu bijelim dlačicama, dok je na starijim granama kora siva i ljušti se. Korijen je jako razvijen pa se pucalina koristi za zaštitu od erozije tla. Cvjetovi su žuti, skupljeni u rijetke cvatove. Nakon cvatnje razvija se plod u obliku nabrekle mahune. Plod je isprva zelenkaste boje, a kasnije poprima svjetlosivu boju. Mahuna ostaje na grmu još dugo nakon opadanja lišća.
Deutzia gracilis listopadni je grm porijeklom iz Japana. Postoje razni kultivari, različitih visina od 0,8 do 3 m i različitih boja cvjetova. Traži sunčani položaj i obično vrtno tlo. Sadi se u grupama s drugim cvatućim grmljem ili samostalno. Otporna je na hladnoću.
Genista je niski grm, visine 0,5 do 1 m. Listovi su mali, sive boje. Drvo je zeleno i glatko. Cvjetovi su žute boje. Traži pjeskovito i propusno tlo te sunčani položaj. Sadi se na kamenjare, suhozide ili u cvjetne lonce na terasama. Biljka nije zahtjevna.
Kalmia je nizak, slabo razgranat i supravan grm. Listovi su zeleni, duguljasti, 3 do 6 cm dugi. Donja strana lista je svjetlija. Cvjetovi su na kraju grana, zvonoliki, promjera oko 1 cm. Traži vlažna i kisela tla. Sadi se pojedinačno ili u grupama. Podnosi sunčane i sjenovite položaje.
Philadelphus ili pajasmin je jako mirisan grm čiji miris podjeća na miris jasmina. Svate u grozdovima jednostrukim cvjetovima bijele boje, iako postoje hibridi s krem ili blago ružičastim laticama i dvostrukim cvjetovima. Na žalost, hibridi imaju puno slabiji miris ili ga uopće nemaju. Visine je do 3 metra s blago povijenim granama, brzo raste.
Već druge godine nakon sadnje iz korijena rastu mladice u obliku šiba što grmu daje kompaktnost i može doseći širinu jednaku visini. Voli vlažnija tla, no prilagodit će se svakom drugom tlu. Uspijeva u polusjeni, ali cvatnja je bogatija na sunčanom položaju. Sadi se kao soliter, kao slobodnorastuća živica ili u kombinaciji s ružama. Nakon cvatnje se orezuju ocvali izboji, a mladi se izboji koji nisu cvali prikrate na polovicu duljine. Stariji grmovi koji su izgubili kompaktnost u proljeće se mogu ukloniti čitave grane bez straha da ćemo uništiti grm.
Hypericum calycinum ili velecvjetna pljuskavica zimzeleni je brzorastući grm visine do 30 cm, obnavlja se mladicama iz korijena i vrlo brzo prekriva željenu površinu. Listovi su dugi 5 do 10 cm, eliptični, lagano kožasti, tamno zelene boje. Ako biljka raste u sjeni listovi su žutozelene boje. Cvate od srpnja do rujna žutim cvjetovima veličine do 10 cm, s 5 latica i jako iztraženim prašnicima. Nije zahtjevna u pogledu tla. Jednako uspijeva u sjeni i na suncu.
Međutim, na humusom tlu i sunčanom položaju duže i obilnije cvate. Koristi se kao pokrivač tla ili se sadi ispod stabala. Uz pljuskavicu nemojte saditi manje biljke jer će ih ugušiti. U rano proljeće orezuje se do zemlje. Dobro podnosi hladnoću. U toplijim krajevima loše uspjeva i slabije cvate ako nema pravilnu fazu mirovanja. Ovo je jedna od rijetkih biljaka koja savršeno raste na suhim, siromašnim tlima i sjenovitom položaju. Ako imate mali vrt tada to nije biljka za vas jer vrlo invazivno raste. No ako imate veliko stablo ispod kojeg ni trava ne raste, ovo je izvrstan izbor jer je pokrivač tla.
Caryopteris clandonensis je listopadni grm visine oko 1,5 m. Listovi su kopljasti, nazubljenih rubova, dugi 7 do 13 cm. Naličje listova je srebrnosive boje. Cvjetovi su sitni, plave boje. Grm cvate od srpnja do rujna. Traži propusno i vlažno tlo te polusjenovit ili sunčani položaj. Grm se u proljeće orezuje do zelenog drva. Sadi se kao soliter ili u kombinaciji s drugim grmovima. Idealan je za ladanjski vrt.
Perovskia ili ruska kadulja je mali grm visine do 1 m. Listovi su perasti s mekanim dlačicama. Kora je filcana, mirisnam srebrnkastosive boje. Cvjetovi su ljubičastoplave boje. Biljka cvate u kolovozu i rujnu. Traži siromašna, pjeskovita tla te sunčani i zaštićeni položaj. Sadi se na kamenjare ili kao ukrasni grm u vrtu. U proljeće se radikalno orezuje na visinu od 10 cm.
Hortenzija
Od kraja ožujka pa do početka travnja odrežite izboje koji su ocvali, režući iznad mladog izboja. Starije ćete grane orezati jače jer su one sklone ogoljivanju u podnožju.
Hibiskus
U ožujku orežite sekundarne izboje iznad drugoga ili trećega pupa, krećući od početka granja. Odstranite suhe grane, ako ih ima, zatim bolesne grane ili one koje rastu prema središtu grma. Režite uvijek iznad pupa koji je smješten s vanjske strane grma.
Dojcija – vrtna mirta
Nakon završne cvatnje, orežite izboje koji su ocvali, i to točno iznade mladih izboja – po mogućnosti iznad onih koji se razvijaju prema vanjskoj strani grma jer će oni upotpuniti habitus grma.
